I Kž-127/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 127/07-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, Zlate Lipnjak- Bosanac i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00 i 129/00; u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. P., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. prosinca 2006. broj K-59/01, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2009., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

r i j e š i o j e :

I) Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu njegove žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II) Uslijed odluke pod I), žalba opt. M. P. je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu opt. M. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. i 2. u svezi čl. 33. st. 1. KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvoru u trajanju od šest mjeseci. U tu mu je kaznu na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. travnja 2006. do 27. travnja 2006.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ prema opt. M. P. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta uporabljenog za počinjenje kaznenog djela, i to skalpela s oštricom, zavedenog u knjigu KOP tog suda pod brojem 10/06.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u nastavku: ZKP) ošt. D. M. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP opt. M. P. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to na ime troškova i nagrade sudskih vještaka iznos od 3.568,80 kn, na ime troška dolaska svjedoka iznos od 898,00 kn, a na ime sudskog paušala iznos od 1.000,00 kn.

I Kž 127/07-5

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i opt. M. P. putem branitelja Ž. G., odvjetnika iz S..

Državni odvjetnik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, a predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

Opt. M. P. u žalbi ističe osnove povrede Kaznenog zakona i odluke o kazni, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „pobijana presuda preinači i donese odbijajuća presudu, jer je za predmetno kazneno djelo već nastupila zastara“(s obzirom da sugerira i preinaku u pravnoj oznaci djela), a podredno da istu preinači u odluci o kaznenoj sankciji i optuženiku izrekne uvjetnu osudu.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Na zahtjev opt. M. P. u žalbi, postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća izviješteni su državni odvjetnik, opt. M. P. i njegov branitelj. Sjednici vijeća bio je nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, dok opt. M. P. i branitelj optuženika, odvjetnik Ž. G., nisu pristupili, iako su za njih dostave poziva uredno iskazane, pa je sjednica vijeća održana, prema čl. 374. st. 4. ZKP, u njihovoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba opt. M. P. bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik da je pobijanom presudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao je i da je izreka presude proturječna svojim razlozima vezano za pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

Naime, pravnim opisom i zakonskom kvalifikacijom kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude opt. M. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela tzv. kvalificirane teške tjelesne ozljede (i to one koja dovodi do opasnosti za život ozlijeđenog) u pokušaju, opisane u čl. 99. st. 1. i 2. (ispravno iz čl. 99. st. 2. KZ) u svezi čl. 33. st. 1. KZ. Međutim, u činjeničnom opisu postupanja za koje je optuženik proglašen krivim namjera optuženika definirana je sljedećim tekstom: „… pristajući da ovoga tim zamahivanjem teško tjelesno ozlijedi…“, nakon čega se navodi detaljan opis i karakteristike zadobivene ozljede, koja ozljeda je, kako to sud prvog stupnja naglašava, „… zbog proboja stjenke trbušne šupljine i apstraktne životne opasnosti po život istoga obična teška tjelesna ozljeda“. Citirani činjenični opis sadrži sva obilježja dovršenog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ, dok iz njega nije vidljiva namjera optuženika da inkriminiranim ponašanjem oštećeniku zada kvalificiranu tešku tjelesnu ozljedu, i to onu koja dovodi u opasnost njegov život.

I Kž 127/07-5

Ovdje treba naglasiti da se o kvalificiranoj teškoj tjelesnoj ozljedi iz čl. 99. st. 2. KZ u ovom obliku radi onda kada je nastala konkretna opasnost za život ozlijeđenog. Dakako, ako je riječ o pokušaju, tada takva opasnost nije realizirana, ali je, logično, imajući u vidu da se pokušaj može počiniti samo s namjerom, da takva posljedica mora biti obuhvaćena sviješću i voljom počinitelja (tj. izravnom ili neizravnom namjerom).

S prikazanim oblikom krivnje, odnosno sadržajem namjere optuženika koji je definiran činjeničnim opisom, nije u skladu niti obrazloženje prvostupanjske presude, gdje se navodi da optuženikova neizravna namjera „… nije bila usmrtiti oštećenika već mu nanijeti tešku tjelesnu ozljedu s dovođenjem u opasnost života ozlijeđenog“, što se ponavlja tvrdnjom da je on djelovao „pristajući dovesti u opasnost život ozlijeđenog“. Iako je iz citiranog odlomka obrazloženja nedvojbeno da prvostupanjski sud pravilno luči razliku između apstraktne opasnosti za život ozlijeđenog, koja je konkretne prilike i nastala, i konkretne opasnosti za život ozlijeđenog, koja je bila obuhvaćena sviješću i voljom (pristankom) počinitelja, ovi razlozi izneseni u pogledu namjere optuženika ne odgovaraju onom što je o tom segmentu navedeno u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci prvostupanjske presude, pa su oni u suprotnosti s izrekom presude.

Stoga je prvostupanjsku presudu u tom dijelu nemoguće ispitati, što nužno dovodi do njezinog ukidanja, u smislu čl. 388. st. 1. ZKP.

U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud otkloniti uočene postupovne povrede, te će, vodeći računa o činjenicama na koje mu je ovdje ukazano, iznova provesti sve dokaze, koje će potom savjesno i kritički analizirati, te ih potom logično ocijeniti, i to kako svakog zasebno, tako i u međusobnoj povezanosti. Imajući u vidu da se optuženik izmijenjenom optužnicom tereti za kazneno djelo pokušaj ubojstva s neizravnom namjerom iz čl. 90. KZ u svezi čl. 33. st. 1. KZ, prvostupanjski će sud s posebnom pažnjom utvrditi dinamiku događaja, uporabljeno sredstvo, te način i lokaciju zadane ozljede, a na pogodan način, prvenstveno detaljnim ispitivanjem sudsko medicinskog vještaka, raščistit će i pitanje pod kojim je uvjetima u konkretnom slučaju moglo doći do konkretne opasnosti za život ozlijeđenog, kako bi tek na osnovu tih podatka mogao utvrditi subjektivni odnos optuženika u času zadavanja ozljede oštećeniku. Tek nakon toga će utvrditi o kojem se kaznenom djelu ovdje radi i potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu.

U Zagrebu, 16. rujna 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.