Rev-3316/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3316/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz Z., mldb. I. C. iz Z., koga zastupa majka i zakonska zastupnica S. C. koju zastupa punomoćnica A. G. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ž. L. iz Z., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž Ob-423/16 od 10. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P2-130/15-25 od 24. svibnja 2016., u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati naknadu za uzdržavanje od 15.000,00 kn za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 1. siječnja 2015. sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 1.500,00 kn do isplate, s time da je sve dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku 15 dana (toč. I izreke presude). Ujedno je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja počam od 23. siječnja 2015., plaća 1800,00 kn pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti (toč. II izreke presude). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom 700,00 kn mjesečno (toč. III izreke presude) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. IV izreke presude).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i usvojiti zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelji su kao pravna pitanja postavili;

- „pravno pitanje utvrđivanja mjesečnih potreba djeteta u dobi od … godina“

- „valjana primjena odredbi iz čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ....., a uzimajući u obzir da je tužiteljica većim dijelom uspjela u parnici, te je s manjim dijelom tužbenog zahtjeva odbijena“.

U odnosu na prvo pitanje za istaknuti je da kad bi se postavljenom pitanju i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja, još uvijek revizija tužitelja nije dopuštena.

Revidenti se u svojoj reviziji nisu uopće pozvali ni na jednu konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda, te s time u vezi osim pukog pozivanja na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a nisu naveli bilo kakve argumente u čemu bi se ogledala različitost pravnih shvaćanja između pobijane presude i bilo koje presude Vrhovnog suda ili nekog županijskog suda.

To je posebno važno zato jer u smislu čl. 392.a st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Budući da u ovom slučaju tužitelj u svojoj reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi njegovo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a njihovu reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

U odnosu na drugo pitanje kojim tužitelji osporavaju drugostupanjsku odluku u pogledu odluke o trošku postupka, za istaknuti je sljedeće.

Prema čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.