I Kž-878/1999-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-878/1999-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. L. zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika izjavljenih protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 20. listopada 1999. godine, broj K-37/99, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika i optuženikova branitelja D. B., odvjetnika iz B.,

r i j e š i o j e:

I Prihvaća se žalba opt. I.L., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I.L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 2. u vezi čl. 263. st. 1. i 3. KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je zbog tog kaznenog djela, po čl. 271. st. 2. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, u koju mu se, po čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 23. kolovoza 1994. godine do 12. siječnja 1996. godine.

Po čl. 132. st. 2. ZKP, oštećenici su sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni na parnicu.

Po čl. 122. st. 1. ZKP, opt. I.L. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 12.317,73 kn.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. I.L., po branitelju D.B., odvjetniku iz B., zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, ili, pobijana presuda preinači na način da se opt. I.L. proglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. u vezi čl. 263. st. 4. KZ, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni i odluci o troškovima kaznenog postupka na način da se opt. I.L. izrekne blaža kaznena sankcija i da ga se oslobodi od obaveze snašanja troškova kaznenog postupka; državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. I.L. osudi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno je izvješćen branitelj opt. I.L., D.B., odvjetnik iz B., koji je istoj i prisustvovao, a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M.P.

Žalba opt. I.L. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Na žalbu opt. I.L.

Prije svega, iako se žalitelj u žalbi žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP) iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je došlo i do povrede kaznenog zakona, te zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka.

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu oblika krivnja kojim je opt. I.L. počinio kazneno djelo zbog kojeg se tereti.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud prvog stupnja smatra utvrđenim da je opt. I.L. temeljnu posljedicu kaznenog djela iz čl. 263. st. 1. i 3. KZ (izazivanje konkretne opće opasnosti za život i imovinu više osoba), ostvario sa neizravnom namjerom, a da se daljnja posljedica (smrt i ozljeđivanje više osoba) mogu pripisati njegovom nehaju (str. 17 pobijane presude).

Sud prvog stupnja, na str. 17 pobijane presude, samo konstatira: "valja istaći da motiv nije bitno obilježje kaznenog djela (iz čl. 263. KZ), optuženik je samo pristao na dovođenje u opasnost života i djela ljudi, dakle i sebe, dopuštao je mogućnost da do toga i ne dođe, tj. postupao je sa neizravnom namjerom". Postupanje sa neizravnom namjerom je postupanje kada počinitelj kaznenog djela pristaje na počinjenje kaznenog djela ali ne teži ostvarenju kaznenog djela. Sadržaj pristajanja (akceptiranje posljedice kaznenog djela kao moguće) nije uvijek lako utvrditi. Međutim, da bi se razumjela kategorija pristajanja na počinjenje kaznenog djela treba činjenično utvrditi zašto predviđanje posljedice ne utječe na počinitelja da se ne upusti u počinjenje kaznenog djela (u situaciji kada je počinitelj svjestan rizične situacije). Treba utvrditi razloge, ciljeve i interese koji pokreću počinitelj. Ako nema tih ciljeva, tih posebnih interesa, onda se u rizičnu situaciju upušta onaj tko pogrešno prosuđuje situaciju, onaj tko je nepažljiv, lakomislen, pun neutemeljenog samopouzdanja -a to je onda područje svjesnog nehaja, a ne neizravne namjere.

Kako sud prvog stupnja utvrđuje psihički mehanizam i motivacijske procese opt. I.L. prije i u vrijeme stavljanja bombe M-52 P3 na šank u pečenjarnici T. u V. Z., na način da utvrđuje da opt. I.L. "nije imao nikakvog motiva da postavi bombu u ugostiteljskom objektu" (str. 17 pobijane presude), "da smatra dokazanim da je opt. I.L. bombu na šank stavio u neaktiviranom stanju" (str. 15 pobijane presude), "da je upravo oštećenik J.V. aktivirao bombu koju je prethodno stavio opt. I.L. na šank" (str. 14 pobijane presude), "da je ručna bomba eksplodirala u rukama oštećenika J.V. i da je aktiviranje bombe izvršio oštećenik J.V. " (str. 14 pobijane presude), "da je opt. I.L. bio u pripitom stanju" (str. 15 pobijane presude), "da su i gosti u lokalu bili pod utjecajem alkohola" (str. 15 pobijane presude), "da iz obrane opt. I.L. i oštećenice A.I., oštećenice L.I., posebice oštećenice I.V. proizlazi da ošt. I.L. nije bio u lošim odnosima sa ošt. J.V. i drugim oštećenicima" (str. 9 pobijane presude), "da je opt. I.L. neposredno prije eksplozije nalazio se između oštećenika G.Š. i oštećenice L.I., kada je za otprilike tri sekunde došlo do snažen eksplozije" (str. 12 pobijane presude).

Takvo utvrđenje činjeničnog stanja suda prvog stupnja dovodi u pitanje zaključak suda prvog stupnja da je opt. I.L., u odnosu na temeljnu posljedicu kaznenog djela iz čl. 263. st. 1. i 3. KZ (izazivanje konkretne opasnosti eksplozivnim sredstvom za život i imovinu više ljudi) postupao sa neizravnom namjerom, tj. da je pristao na počinjenje kaznenog djela.

Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja ne vidi se koji je to krajnji cilj imao opt. I.L., koje on to interese ima koji ga pokreću na djelovanje i pored svijesti o mogućim štetnim posljedicama (po druge ali i po sebe). Ovdje se ne radi o motivu za postavljanje bombe u ugostiteljskom objektu, već se ovdje radi o tome da li se u konkretnom slučaju radi o željenoj ili neželjenoj temeljnoj posljedici, tj. radi li se o pristajanju na posljedicu (djelo) ili se pak radi o ostvarenju neželjene posljedice, jer opt. I.L. lakomisleno drži da ona neće nastupiti. Ovdje se radi o razlici između neizravne namjere i svjesnog nehaja.

Kako je sud prvog stupnja utvrdio veliki broj činjenica koje više ukazuju na nehajno postupanje, a ne postupanje u smislu ostvarenja eventualne namjere (o tim činjenicama je prije bilo riječi) pogrešno je utvrdio činjenično stanje zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja ponovno će izvesti sve već jednom izvedene dokaze, posebno pažnju posvetit će ocjeni onih činjenica koje se odnose na oblik krivnje u postupanju opt. I.L., te će na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje, na kojem će temeljiti novu odluku koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe iz čl. 359. st. 7. ZKP.

Na žalbu državnog odvjetnika

Kako je pobijana presuda ukinuta (toč. I izreke), žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (koja nije usmjerena na oblik krivnje opt. I.L. ) i odluke o kazni, nije za sada bespredmetna.

Zbog svega iznijetog temeljem čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. listopada 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ana Garačić, v.r.