Rev-677/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 677/1994

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.D. iz G. …, V., koga zastupa punomoćnik P.I., odvjtnik u P., protiv tužene Osnovne škole "V.N. " V., koga zastupa punomoćnik I.Z., odvjetnik u P., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od dana 23. kolovoza 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-691/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od dana 23. veljače 1993. godine pod poslovnim brojem P- 215/92, u sjednici održanoj dana 24. ožujka 1994. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od dana 23. kolovoza 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-691/93, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom se odbija tužbeni zahtjev kojim se traži da se poništi odluka o prestanku radnog odnosa zbog počinjene teže povrede radne obaveze - discipline Disciplinske komisije tužene OŠ "V.N. " V. od dana 19. lipnja 1992. godine pod brojem 337/92 i odluka Školskog odbora OŠ "V.N. " u V. od dana 13. srpnja 1992. godine pod poslovnim brojem 365/92 slijedom čega se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tužene temeljem navedenih odluka, zbog čega da je tužena dužna rasporediti tužitelja na ranije radno mjesto učitelja povijesti i zemljopisa sa svim pravima iz radnog odnosa, počevši od dana prestanka rada pa nadalje.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj Vrhovni sud prihvati reviziju tužitelja te da slijedom toga preinači presudu Okružnog suda u Puli, odnosno u cijelosti da ukine obje presude nižih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sudskim vijećem Općinskog suda u Poreču.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženiku i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik je u svom odgovoru na reviziju osporio revizijske navode tužitelja uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji tužitelja nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. Tužitelj je radio kao učitelj povijesti i zemljopisa, kod tužene OŠ "V.N. " u V..

U valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) prvostupanjski sud je utvrdio a drugostupanjski sud prihvatio utvrđenje

- da je tužitelj dana 15. svibnja 1992. godine počinio na školskom satu tešku povredu radne dužnosti pobliže opisane u čl. 44. Pravilnika o radnim odnosima tužene škole (u daljnjem tekstu Pravilnika): grubo i nepristojno ponašanje prema ravnatelju pred učenicima i drugim djelatnicima škole, nedostavljanje isprava ili podataka na zahtjev ovlaštenih organa, ometanje ravnatelja u procesu rada,

- da je direktor škole podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka,

- da je dana 19.6.1992. godine Disciplinska komisija, a nakon što je tuženik bio pozivan na sjednicu Disciplinske komisije dana 15.6. i 10.6. a njegov punomoćnik i dana 19.6.1992. godine kojim pozivima se nije oglasio, utvrdio da je tužitelj počinio teže povrede radne dužnosti zbog čega je Disciplinska komisija tužitelju za takvo ponašanje izrekla disciplinsku mjeru prestanka radnog odnosa,

- da je tužitelj izjavio prigovor

- te da je dana 13. srpnja 1992. godine školski odbor tuženika donio odluku o prestanku radnog odnosa zbog počinjene teže povrede radne obaveze, čime je prigovor tužitelja odbijen. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelju je izrečena najteža disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

U smislu odredbe iz čl. 58. st. 1. toč. 1. - 12. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, u daljnjem tekstu: ZOPRO) propisane su teže povrede dužnosti i radnih obaveza kada se izriče mjera prestanka radnog odnosa. Prema stavu 2 ove zakonske odredbe mjera prestanka radnog odnosa izriče se i za druge teže povrede radnih obveza utvrđene zakonom i općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Međutim, da bi se ovaj propis mogao primijeniti potrebno je da se prema stavu 3 iste zakonske odredbe, općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom pobliže utvrde okolnosti i uvjeti uz koje će se povrede navedene u ovom članku smatrati težom povredom radne obveze za koju se izriče mjera prestanka radnog odnosa u skladu s prirodom djelatnosti odnosno prirodom posla što ga obavlja pojedini radnik.

Prema čl. 44. Pravilnika tužene škole navedene su teže povrede radnih obaveza za koje se radniku škole može izreći disciplinska mjera prestanka radnog odnosa i to pod pretpostavkom da je povrede koje su opisane pobliže u ovom članku u stavku 1 učinjene pod redovnim okolnostima poslovanja škole, namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika.

Kada je prvostupanjski sud utvrdio a drugostupanjski sud prihvatio utvrđenje da je u postupku koji je proveden suglasno Pravilniku tužene škole i postupovnim odredbama ZOPRO-a utvrđeno da je tužitelj pod redovnim okolnostima počinio teže povrede radne dužnosti za koje se može izreći najteža disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, tada je sud valjano primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja da se poništi odluka o izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa za teže povrede radne dužnosti. Pri tome se napominje da se revizija kao izvanredni pravni lijek ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg razloga ovaj revizijski sud nije ispitivao revizijske navode kojima se pobijaju činjenična utvrđenja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz izloženog dakle slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako ovaj sud ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je temljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovau.

U Zagrebu, 24. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.