Revr-838/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 838/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz G., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, Stalna služba u Đakovu, radi isplate prekovremenih sati, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-368/2013-2 od 3. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-453/11-25 od 27. studenoga 2012., u sjednici održanoj 14. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada bruto iznos 27.348,92 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I. izreke), na ime terenskog dodatka naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 7.735,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. II. izreke) kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 16.437,00 kn (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime prekovremenog rada bruto iznos 27.348,92 kn zajedno sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci, dok je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime terenskog dodatka u iznosu 7.735,00 kn, kao i u dijelu pod točkom III. izreke koji se odnosi na parnični trošak te je predmet vraćen u tom dijelu na ponovni postupak.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 27.348,92 kn, tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem postoji različita praksa županijskih sudova u Republici Hrvatskoj. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije tuženi zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženice nije dopuštena.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka jest zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. rujna 2009.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOS), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04) koji je bio na snazi u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. srpnja 2008. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: Kolektivni ugovor iz 2008.) koji je na snazi od 31. srpnja 2008. do 2. kolovoza 2012.

Prvostupanjski sud je tako tuženici naložio da tužitelju za razdoblje od siječnja 2008. do rujna 2009. isplati iznos kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Također je tuženici naloženo isplatiti tužitelju terenski dodatak u iznosu 7.735,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Drugostupanjski sud je pak ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime terenskog dodatka, obrazlažući da u provedenom postupku nije utvrđeno koliki bi iznos tužitelju na ime terenskog dodatka pripadao samo za razdoblje do 30. rujna 2009., a za koje razdoblje bi tužitelj imao pravo na navedeni dodatak. Slijedom navedenog drugostupanjski sud ukinuo je i odluku o troškovima postupka i predmet vratio na ponovni postupak.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92., 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

Revidentica je u reviziji postavila sljedeće materijalnopravno pitanje:

„Imaju li djelatne vojne osobe unatoč donesenoj Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) pravo na isplatu ostvarenih prekovremenih sati, a sukladno primjeni odredbi važećih kolektivnih ugovora koji reguliraju pravo državnih službenika i namještenika?“.

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja revidentica se pozvala na rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1552/2011-2 od 1. rujna 2011. i presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-818/2011-2 od 6. travnja 2011.

Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženice u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Iako je revidentica u reviziji postavila određeno materijalnopravno pitanje za koje tvrdi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema ocjeni revizijskog suda navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 - dalje: Odluka iz 2009.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 - dalje: Pravilnik iz 2009.) stupili su na snagu 1. listopada 2009., a predmet spora u ovom stupnju postupka jest zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. rujna 2009. dakle za razdoblje prije stupanja na snagu navedene Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009.

Ovdje još treba dodati da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u izvanrednoj reviziji podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetom u odluci broj Revr-1902/12-2 od 4. lipnja 2014. kao i odluci broj Revr-1845/12-2 od 29. travnja 2014. u kojima su zauzeta pravna shvaćanja da tek nakon donošenja Pravilnika iz 2009. i Odluke iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću po osnovi prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima prema kojima su ranije imale to pravo.

Zbog navedenog, revizija tuženice nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. prosinca 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.