Legislator Case Law & Legislation
Kž-501/2011-3 AI generated

Kž-501/2011-3 · Županijski sud u Zagrebu

Case Number Kž-501/2011-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Jasne Pavičić i Tatjane Ivošević Turk kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući po žalbama oštećene kao tužitelja Z. B., I okrivljenog M. J., II okrivljenog D. A., III okrivljene M. A. i IV okrivljenog D. A. izjavljenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-103/09 od 15. studenog 2010. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 04. rujna 2012. godine,

Legislator headnote

AI generated

Kž-501/2011-3 · Županijski sud u Zagrebu: Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijela oštećenica kao tužitelj po svom punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima izreknu strože kaznene sankcije. Zatražila je i da se njenog punomoćnika pozove na sjednicu drugostupanjskog suda, a čemu nije udovoljeno, temeljem čl. 445 ZKP, a jer po ocjeni ovog vijeća njegova nazočnost sjednici ne bi bila korisna za razjašnjenje stvari.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: 6 Kž-501/11-3

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Jasne Pavičić i Tatjane Ivošević Turk kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući po žalbama oštećene kao tužitelja Z. B., I okrivljenog M. J., II okrivljenog D. A., III okrivljene M. A. i IV okrivljenog D. A. izjavljenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-103/09 od 15. studenog 2010. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 04. rujna 2012. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba I okrivljenog M. J., II okrivljenog D. A., III okrivljene M. A. i IV okrivljenog D. A., u k i d a se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke žalba oštećene kao tužitelja Z. B. je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom I okrivljeni M. J., II okrivljeni D. A., III okrivljena M. A. i IV okrivljeni D. A. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 KZ, činjenično opisanog u izreci te presude, te im je temeljem čl. 66 KZ izrečena sudska opomena. Temeljem čl. 132 st. 2 Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena Z. B. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu. Temeljem čl. 122 st. 1 ZKP I, III i IV okrivljenici su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 500,00 kuna svaki okrivljenik. Temeljem čl. 122 st. 4 ZKP II okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijela oštećenica kao tužitelj po svom punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima izreknu strože kaznene sankcije. Zatražila je i da se njenog punomoćnika pozove na sjednicu drugostupanjskog suda, a čemu nije udovoljeno, temeljem čl. 445 ZKP, a jer po ocjeni ovog vijeća njegova nazočnost sjednici ne bi bila korisna za razjašnjenje stvari.

Žalbu su pravodobno podnijeli i I, III i IV okrivljenici osobno te II okrivljenik po svom branitelju H. N. C., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale samo zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložili su da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba I, II, III i IV okrivljenika je osnovana dok je, uslijed toga, žalba oštećenice kao tužitelja bespredmetna.

S pravom ističu okrivljenici da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Ovdje valja, prije svega, istaknuti da svi okrivljenici poriču počinjenje kaznenog djela, dakle tvrde da nisu iz svježe betoniranih rupa izvadili 28 metalnih stupova za ogradu, dapače, tvrde da u inkriminirano vrijeme uopće nisu bili na mjestu događaja. Ovakve obrane I do IV okrivljenika prvostupanjski sud ne prihvaća kao vjerodostojne navodeći da su takve obrane usmjerene k izbjegavanju kaznene odgovornosti te da su u suprotnosti s iskazom oštećenice i saslušanih svjedoka, a kojim iskazima prvostupanjski sud poklanja vjeru. Oštećenica, naime, u svom iskazu tvrdi da je osobno vidjela okrivljenike kako čupaju i ruše stupove te je potom odmah pozvala policiju. U tom trenutku su s njom bili njen suprug M. S. i E. B., koji su saslušani kao svjedoci te su svojim iskazima potvrdili navode iz iskaza oštećenice. Ovakve iskaze oštećenice i svjedoka prvostupanjski sud ocjenjuje uvjerljivim, životnim i logičnim te stoga i vjerodostojnim. Pri tome, međutim, ispušta iz vida da se radi o suprugu oštećenice i njenom znancu, dakle ne radi se o posve nepristranim i nezainteresiranim svjedocima, a što, imajući pri tome u vidu i okolnosti na koje ukazuju žalitelji, dovodi u sumnju njihovu vjerodostojnost. Naime, žalitelji posebno ističu da su iskazi oštećenice ali i iskazi svjedoka M. S. i E. B., neuvjerljivi i neživotni te međusobno proturječni te da su u suprotnosti s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a osobito materijalnim dokazima.

Uvidom u cjelokupni spis utvrđeno je, naime, da je ovaj kazneni postupak iniciran dana 27. listopada 2008. godine privatnom tužbom oštećene Z. B. podnesenom protiv I - IV okrivljenika zbog kaznenih djela iz čl. 222 st. 1 KZ i čl. 329 st. 1 KZ počinjenih dana 25. srpnja 2008. godine. U toj se tužbi i uvodno navodi da je privatna tužiteljica za kazneno djelo i počinitelja saznala dana 27. listopada 2008. godine. Valja ovdje istaknuti da se u toj privatnoj tužbi predlaže da se kao svjedok sasluša djelatnik policije C. dok se ne predlaže da se kao svjedoci saslušaju neki drugi očevici događaja. Nakon što je dana 22. svibnja 2009. godine pisanim podneskom I okrivljenik ukazao da je oštećenica privatnu tužbu podnijela nakon roka od tri mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja, a jer da je za djelo i počinitelje saznala dana 25. srpnja 2008. godine, privatna tuižiteljica je podneskom dana 27. svibnja 2009. godine iz činjeničnog i pravnog opisa privatne tužbe ispustila kazneno djelo iz čl. 329 st. 1 KZ. Nakon toga je prvostupanjski sud spis broj K- 175/08, a nakon dvije odgođene glavne rasprave, ustupio Općinskom državnom odvjetniku u Zagrebu na nadležni postupak.

Općinski državni odvjetnik je po ustupljenoj privatnoj tužbi postupio kao po podnesenoj kaznenoj prijavi odnosno ujedno i kao po prijedlogu za progon, a s obzirom da se kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 222 st. 1 KZ pokreće povodom prijedloga. Državni je odvjetnik ocijenio da se radi o pravodobno podnesenoj privatnoj tužbi pa da je slijedom toga i prijedlog pravodobno podnesen. Naime, u smislu odredbe čl. 48 st. 3 ZKP, pravodobna privatna tužba smatrat će se kao pravodobno podnesen prijedlog oštećenika ako se u tijeku postupka utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po prijedlogu. Rješenjem je potom državni odvjetnik kaznenu prijavu protiv I do IV okrivljenika, a zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 3 KZ, odbacio. Nakon što je to rješenje o odbačaju dostavljeno oštećenici ista je potom podigla optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 1 KZ. U tom optužnom prijedlogu oštećenica je predložila po prvi put da se kao svjedoci saslušaju, osim svjedoka C., i svjedoci M. S. i E. B.. Potom je, na glavnoj raspravi, ispitana u svojstvu svjedoka, i, kao što je već ranije navedeno, navela da je ona osobno inkriminiranog dana vidjela I do IV okrivljenike kako čupaju stupove te da su s njom tom prilikom bili i sve to vidjeli njen suprug M. S. i poznanik E. B., a koji su također ispitani kao svjedoci te su svojim iskazima potvrdili iskaz oštećenice.

Stoga, a imajući u vidu sve gore navedeno, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, s pravom ističu žalitelji da je prvostupanjski sud, bar za sada, neosnovano u cijelosti kao vjerodostojne ocijenio iskaze oštećenice i svjedoka S. i B. te također, bar za sada, neosnovano obrane okrivljenika ocijenio neistinitima i usmjerenim k izbjegavanju kaznene odgovornosti.

Naime, imajući u vidu iskaz oštećenice koja izrijekom navodi da je vidjela okrivljenike kako čine kazneno djelo, te ističe da su u tom trenutku uz nju bili njen suprug i njen poznanik koji su to sve također vidjeli, te s druge strane imajući u vidu navode iz podnesene privatne tužbe u kojoj oštećenica izrijekom navodi da je za kazneno djelo i počinitelje saznala tek 27. listopada 2008. godine, dakle nakon više od tri mjeseca od počinjenja djela, te da u toj privatnoj tužbi ne navodi da su očevici događaja bili, te ih niti ne predlaže kao svjedoke, M. S. i E. B., proizlazi da, ili oštećenica neistinito iskazuje kao što neistinito iskazuju i svjedoci S. i B. da su vidjeli okrivljenike kako čine kzneno djelo, ili je neistinito u privatnoj tužbi navela da je tek dana 27. listopada 2008. godine saznala za djelo i počinitelja, a u kojem je slučaju privatnu tužbu podnijela nakon roka od tri mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja pa je, slijedom toga, ta tužba nepravodobna a uslijed čega je i prijedlog za progon podnesen nepravodobno.

U svakom slučaju proizlazi da odlučne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene. Naime, ili oštećenica nije vidjela sam čin počinjenja kaznenog djela kao što nije niti vidjela počinitelje ili je to vidjela a u kojem je slučaju privatnu tužbu odnosno prijedlog za progon podnijela nepravodobno.

Kako je, dakle, činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, to je prihvaćanjem žalbe I do IV okrivljenika, temeljem čl. 388 st. 1 ZKP, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, ponovno će posebno detaljno ispitati oštećenicu na sve gore istaknute sporne okolnosti, a nakon toga će sve izvedene dokaze ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti po čl. 359 st. 7 ZKP, vodeći pri tome računa o navodima iz ove ukidne odluke.

U Zagrebu, 04. rujna 2012. godine

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sanja Bračić, v.r.

Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.