Legislator Case Law & Legislation
II Rev-34/1997-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court judgment due to expert's failure to determine liability for delay.

Case Number II Rev-34/1997-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a lower court judgment ordering payment of a price difference. The defendant argued the expert's calculation was flawed because it ignored the specific timing of material delivery and the actual causes of the construction delay. The court found the expert's report insufficient as it relied solely on the plaintiff's data without establishing who was responsible for the delay, thus violating procedural requirements.

Legislator headnote

AI generated

ZPP čl. 334. st. 2. toč. 10.; ZPP čl. 394.; An expert's opinion on price differences in construction contracts is invalid if it fails to ascertain the specific causes of delay and the respective liability of the parties, requiring a retrial to determine these facts.

Keywords

AI generated
construction contract price difference expert opinion liability for delay procedural error retrial construction law

Cited Legislation

AI generated
ZPP čl. 334. st. 2. toč. 10.
ZPP čl. 390.
ZPP čl. 386.
ZPP čl. 394.
Ugovor od 31. ožujka 1993. godine, broj 3/HSR 19, čl. 43.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 34/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. t. d.d. Z., kojega zastupa M. Đ., odvjetnik iz Z., protiv tuženika G. i. d.d. Z., kojega zastupa M. Č., odvjetnik iz Z., radi 233.386,47 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. lipnja 1996. godine, broj Pž-74/96-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. listopada 1995. godine, broj P-11529/94, na sjednici održanoj dana 15. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. lipnja 1996. godine, broj Pž-74/96-2 i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. listopada 1995. godine, broj P-11529/94 i predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 11. lipnja 1996. godine, broj Pž-74/96-2, potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. listopada 1995. godine, broj P-11529/94, kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 233.386,47 kn sa zateznim kamatama kroz vrijeme od 21. siječnja 1994. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 28.785,00 kn. Protiv te presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi, da je izreka neodređena u odnosu na kamate, jer ne sadrži stopu i način obračuna, zatim da postoji protuslovlje između presude i sadržaja spisa, te da je ostvarena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP. Naime, tuženik nije bio u mogućnosti usmeno postaviti pitanja vještaku, budući da nije održano ročište na koje su bile pozvane stranke i vještak. Posebno ističe da nema razloga o odlučnim činjenicama čime je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13.. To se posebno odnosi, a s obzirom na razliku u cijeni na zakašnjenje s radovima, odnosno na krivnju zbog toga zakašnjenja, jer tuženik smatra da je s obzirom na isporuku lima tužitelj bio u mogućnosti obavljati radove i na taj način izbjeći veliko zakašnjenje, a time i uvjete za veliku razliku u cijeni. O tome se vještak uopće nije očitovao. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova, te predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena radi očivotanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 334. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju bitne povrede odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije u pravu revident kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP na način da izreka presude nije dovoljno određena u odnosu na odluku o kamatama. Revident nije u pravu, budući da je izreka presude takovog sadržaja, da je odluka o kamatama potpuno jasna i nema nikakovih zapreka da se na temelju nje utvrdi kamatna stopa kroz kritično vrijeme, kao i to vrijeme, odnosno da izreka presude u odluci o kamatama bude izvršiva.

Također revident nije u pravu, kada upućuje na ostvarenje bitne povrede odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 7., odnosno kada tvrdi da mu nije bilo omogućeno staviti primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka za građevinarstvo, odnosno postaviti mu usmena pitanja. Iz raspravnog zapisnika od 14. srpnja 1995. godine proizlazi da je na to ročište pristupio tužiteljev punomoćnik i vještak za građevinarstvo, ali nije pristupio tuženi makar je bio uredno pozvan, a izostanak nije opravdao.

Međutim, ovaj sud smatra da je revident u pravu kada upućuje na ostvarenje bitne povrede odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Revident je u pravu, kada tvrdi da postoji protuslovlje presude prvostupanjskog suda sa sadržajem spisa i da nema razloga o odlučnim činjenicama. U obrazloženju prvostupanjske presude (3) stoji da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva za izvedene a neplaćene radove, te za obračun razlike u cijeni. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude (2) navodi, da je neprijeporna činjenica da su radovi obavljeni "temeljna okolnost, koja tužbeni zahtjev čini osnovanim, budući da je izvedene a neplaćene radove tuženik dužan platiti jednako kao i razliku u cijeni". Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrješan. Neprijeporna činjenica da su radovi obavljeni nije dovoljan osnov za zaključak da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan, jer se taj tužbeni zahtjev velikom većinom odnosi na razliku u cijeni, a razlika u cijeni koja je, kao i način njezinog obračuna ugovoren između stranaka u čl. 43. Ugovora od 31. ožujka 1993. godine, broj 3/HSR 19, ovisi o vremenu za koje je došlo do zakašnjenja sa izvođenjem radova, te o uzroku tog zakašnjenja, odnosno da li je koja od stranaka ugovora odgovorna za nastalo zakašnjenje a manjim dijelom se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu za izvršene radove. Iz sadržaja spisa proizlazi da su ostale prijeporne okolnosti o kojima ovisi razlika o cijeni, odnosno one nisu ispitane.

Naime, iz prije spomenutog ugovora, a što nije ni prijeporno između stranaka proizlazi da je tužitelj trebao obaviti radove odnosno izraditi cijevi i ugraditi ih, a za te cijevi lim mu je trebalo isporučiti tuženik. Tuženik tvrdi da je pet dana nakon sklapanja ugovora izvršio isporuku više od 14 tona lima, a nakon toga je isporuku vršio sukcesivno i to na takav način, da je tužitelj stalno mogao obavljati radove, odnosno da se zakašnjenje s radovima ne bi moglo pripisati u krivnju tuženika. Naprotiv odgovornost za zakašnjenje tužitelj prebacuje na tuženika jer nije na vrijeme dostavio lim i obavio druge radove, koje je trebao obaviti. U svom nalazu i mišljenju od 21. veljače 1994. godine (spis R1 168/93, list 81-90, str. 9) vještak navodi da izračun razlike o cijeni nije moguć u smislu čl. 43. Ugovora, budući da vještaku nije poznat obostrano prihvaćeni rok dovršetka ili prekida radova. Vještak samo utvrđuje da je došlo do zakašnjenja s radovima. U dopuni nalaza i mišljenja (list spis R 1 168/93, list 119-123 izračunavajući razliku u cijeni vještak navodi da to čini "prema prijedlogu predlagatelja, dakle, tužitelja" zaključujući da "predsjedniku sudskog vijeća i strankama ostavlja da ocjene i ostale okolnosti koje prelaze kompetencije građevinskog vještaka". Ovakav zaključak vještaka za građevinastvo nedvojbeno navodi na zaključak da je on bio svjestan da točnost odnosno vjerodostojnost njegovog izračuna ovisi o još nekim okolnostima, a to su nema sumnje uzroci zakašnjenja, odnosno odgovornost za zakašnjenje. Budući da je vještak za građevinarstvo dao nalaz i mišljenje u odnosu na razliku u cijeni na temelju podataka koje je dobio od tužitelja, a tuženik je cijelim tijekom postupka uključujući i žalbu isticao protivljenje izvršenom izračunu smatrajući da je tužitelj odgovoran za nastalo zakašnjenje, nije bilo osnova za donošenje zakonite odluke o postavljenom zahtjevu za isplatu razlike u cijeni, sve dok ne budu ispitane sve okolnosti, koji su imali utjecaja na zakašnjenje s radovima i da li je koja od stranaka odgovorna za to.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 394. ZPP ukinuo presudu nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prikladnim dokazima vodeći računa o odredbama čl. 7. i 8. ZPP utvrditi činjenice od značaja za donošenje zakonite odluke u ovom postupku, naročito u odnosu na postavljeni zahtjev s osnova razlike u cijeni i to posebno one koje se odnose na vrijeme početka radova i vrijeme završetka radova, zakašnjenje s radovima, uzrok zakašnjenju, utjecaj tuženikove obveze isporuke lima, neizvršenje tužiteljeve obveze s obzirom na vrijeme, odnosno odgovornost za nastalo izvršenje.

U Zagrebu, 15. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.