Rev-2947/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2947/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz G. B., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. travnja 1999. godine, br. Gž-4485/98-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. listopada 1997. godine, br. Pn-5770/95., u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbacuje se revizija tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zagrebu od 15. listopada 1997. godine, br. Pn-5770/95., u odbijajućem dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama n a dosuđenu glavnicu i na parnični trošak (toč. III. izreke).

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 80.820,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 1997. godine do isplate, i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.674,70 kn sve u roku od 15 dana.

U toč. II. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 10.030,00 kn.

U toč. III. izreke tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za kamatu od 11. srpnja 1995. godine, do 14. listopada 1997. godine, kao i sa zahtjevom za dosudu kamate na parnični trošak.

Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 40.020,00 kn do 72.820,00 kn, tj. za 32.800,00 kn, pa je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena.

U toč. II. izreke je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 72.820,00 kn, tj. za 8.000,00 kn i u pogledu odluke o troškovima postupka pa je presuđeno da se tužitelj odbija s dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 8.000,00 kn i da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 704,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja zajedno sa cjelokupnim parničnim troškovima uključujući i trošak revizijskog postupka, odnosno podredno da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91. i 91/92. – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nisu ostvareni kako istaknuti revizijski razlozi, tako niti onaj na kojega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 5. travnja 1995. godine, pretrpio povredu u vidu mnogoivernog prijeloma kostiju lijeve potkoljenice i natučenje lijevog stopala, zbog čega mu je smanjena životna aktivnost za 20%. Utvrđeno je da je trpio boli jakog intenziteta 10 dana, srednje jakog intenziteta 10 do 12 dana, te boli slabog intenziteta još 3 mjeseca. Zbog zaostalih ožiljaka noge zaostalo je i naruženje srednje jačeg intenziteta.

Slijedom takvih utvrđenja, a imajući u vidu i daljnja utvrđenja o dobi tužitelja (rođen 1977. godine), te njegovom zanimanju (mesar), pravilno je sud drugog stupnja primijenio materijalno pravo, a ono iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96.), kada je s naslova pretrpljenih fizičkih boli tužitelju dosudio iznos od 8.000,00 kn, s naslova smanjenja životne aktivnosti 40.000,00 kn, te s naslova naruženja 13.000,00 kn.

Utoliko je pravilno postupio kada je preko tako dosuđenih iznosa prvostupanjsku presudu povodom izjavljene žalbe tuženika preinačio i tužbeni zahtjev tužitelja za daljnjih 8.000,00 kn odbio. Zato revizijskim navodima kojima se pobija drugostupanjska presuda po osnovi dosuđenih naknada s naslova smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih boli i naruženja nije dovedena u sumnju, jer je sud drugog stupnja kod odmjeravanja dosuđenih naknada u svemu cijenio, kroz dosudu takve novčane satisfakcije po svim osnovama, sve one elemente na koje se upire revizijom.

Tužitelj nije pobijao prvostupanjsku presudu u onome dijelu u kojem je bio sa zatraženom kamatom na dosuđenu glavnicu od utuženja, pa do prvostupanjskog presuđenja odbijen, kao što se nije žalio na odbijajući dio prvostupanjske odluke za dosudu kamate na parnični trošak. Utoliko ne može s uspjehom tek u revizijskoj fazi postupka u tom dijelu pobijati odluku suda, jer bi time preskočio put izjavljivanja redovnog pravnog lijeka, a to je žalba, kao preduvjeta za pobijanje iste odluke izvanrednim pravnim lijekom, a revizijom. Utoliko je u tom dijelu zapravo revizija tužitelja nedopuštena.

Kada je tužitelj pobijanom presudom obvezan na naknadu žalbenog troška tuženiku, a srazmjerno njegovom uspjehu u tom postupku, time je sud i pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. Utoliko u tom dijelu tužitelj bez osnove pobija navedenu odluku.

Valjalo je zato u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti odnosno odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja pozivom na odredbu iz čl. 392. i čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. ožujka 2003.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.