Court dismisses request for extraordinary sentence mitigation due to prior presidential pardon and conditional release.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation. The defendant argued his new family situation warranted leniency, but the court found the request unfounded because he had already received a presidential pardon reducing his sentence and was subsequently conditionally released. Consequently, the legal basis for extraordinary mitigation no longer existed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 416. st. 6. ZKP; čl. 507. ZKP/93 u svezi čl. 504. ZKP/97; When a prisoner has already received a presidential pardon and been conditionally released, a subsequent request for extraordinary sentence mitigation is inadmissible as the legal basis has ceased to exist.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-36/03-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. D., zbog kaznenog djela iz čl. 203. st. 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 29. siječnja 2003. godine broj Kv-I-305/00 (Kv-I-42/00), u sjednici održanoj dana 10. travnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. S.D. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2000. godine broj Kv-I-42/00 povodom molbe os. S.D. za prijenos izvršenja kazne zatvora, na temelju čl. 507. ZKP/93 u svezi čl. 504. ZKP/97 os. S.D. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest godina zbog kaznenog djela iz čl. 203. st. 2. KZRH.
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik putem branitelja T.Z., odvjetnika iz Z., u kojem navodi da osuđenik ima sina I.B., rođenog 17. srpnja 1993. godine, koju okolnost nije mogao iznijeti na glavnoj raspravi, a ona bi sigurno utjecala na određivanje trajanja kazne zatvora.
Dostavljajući zahtjev osuđenika Županijski sud u Zagrebu predložio je da se zahtjev odbije, a negativna su i mišljenja Županijskog državnog odvjetnika i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je na temelju Odluke Predsjednika Republike Hrvatske o pomilovanju osuđenih osoba od 22. prosinca 2000. godine os. S.D. pomilovan na način da se izrečena kazna zatvora od šest godina umanjuje za jednu godinu. Nadalje, utvrđeno je da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave – Komisije za uvjetni otpust od 22. ožujka 2001. godine (list 121 spisa) os. S.D. uvjetno otpušten sa izdržavanja kazne 14. travnja 2001. godine, slijedom čega institut izvanrednog ublažavanja kazne gubi svoje opravdanje.
Stoga je zahtjev trebalo, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu, 10. travnja 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Gledec, v.r.
Katica Jelić, v.r.