Croatian Supreme Court allows appeal, overturning dismissal of wrongful termination claim due to improper application of labor law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal and set aside the lower court's dismissal of the employee's wrongful termination claim. The employee argued that the employer failed to prove they could not rehire him for the same position on the new vessel. The court found the lower courts erred by not examining whether the employee could have been employed on the new ship, a crucial factor under labor law. Consequently, the case was remanded for a retrial to determine this specific factual and legal issue.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 106. st. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 2.: When dismissing a wrongful termination claim, the court must verify if the employer could have re-employed the dismissed worker on the same duties within six months, as failure to do so invalidates the dismissal.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 38/03-2
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. T. iz P., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika Pomorske škole Split, Zrinsko- Frankopanska 36, Split, zastupan po ODO Split, Građansko upravni odjel, radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž-645/02 od 03. svibnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1383/99. od 28. studenog 2001. godine. u st. I toč. 1 i 2 izreke, u sjednici održanoj dana 11. veljače 2004. godine,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1383/99 od 28. studenog 2001. godine u st. I toč. 1. i 2. izreke, i presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-645/02 od 03. svibnja 2002. godine, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-645/02 od 03. svibnja 2002. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1383/99 od 28. studenog 2001. godine. u st. I. toč. 1. i 2. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je tražio da se utvrdi da je nedopušten i nezakonit otkaz ugovora o radu sklopljen 09. travnja 1996. godine između tužitelja i tuženika, a koji otkaz je donesen 17. lipnja 1999. godine, te kojim je tražio da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove stručnog učitelja – upravitelja stroja ili neke druge slične poslove, kao i da mu naknadi izgubljene plaće od dana prestanka radnog odnosa do vraćanja tužitelja na rad, s pripadajućim kamatama, i troškovima parničnog postupka, dok je ukinuta prvostupanjska u dosuđujućem dijelu u st. II i III, što nije predmet ovog revizijskog postupka.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog svih razloga predviđenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91. i dr. - dalje: ZPP), te predložio da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Naime, u provedenom postupku nižestupanjski sudovi su između ostalog utvrdili da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 09. travnja 1996. radi obavljanja poslova stručnog učitelja – upravitelja stroja na školskom brodu «Juraj Carić», a da je kod tuženika radio već od 1993. godine.
Utvrđeno je da je tuženik zbog dotrajalosti školskog broda «Juraj Carić» isti bio prisiljen prodati i uzeti u zakup drugi brod radi obavljanja praktičnih vježbi sa učenicima, te da je tuženik uzeo u zakup brod sa posadom, pa mu zbog toga rad tužitelja više nije bio potreban.
Utvrđeno je da je tuženik donio dana 17. lipnja 1999. godine Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju, temeljem odredbe čl. 78. Pravilnika o radu tuženika, te da je tuženik sukladno odredbama čl. 106. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95 i dalje – dalje: ZR) proveo postupak otkaza.
Utvrđeno je da je tužitelj protiv Odluke o otkazu izjavio zahtjev za zaštitu prava kod tuženika, koji zahtjev je odbijen Odlukom tuženika od 12. srpnja 1999. godine.
Utvrđeno je da je prije donošenja Odluke o otkazu tuženik razmotrio mogućnost zaposlenja tužitelja na drugim poslovima, ali da kod tuženika takva mogućnost nije postojala, jer s obzirom na stručnu spremu tužitelja i poslove koje bi kod tuženika mogao obavljati i za koje bi se eventualno mogao osposobiti, tuženik ima višak djelatnika.
Utvrđeno je također da tuženik ima zakonsku obavezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, i da mu je supruga zaposlena, a da je prije donošenja Odluke o otkazu tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji se suglasio s Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju.
S obzirom na takva utvrđenja, po shvaćanju ovoga suda pogrešno su nižestupanjski sudovi smatrali da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 106. st. 1. toč. 1. i st. 2., 3., i 4. ZR, te čl. 145. ZR, kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (st. I toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude), i utvrdili da su bili opravdani razlozi za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju.
Naime, zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili u provedenom postupku, da li je postojala mogućnost zapošljavanja tužitelja na istim poslovima i kao člana posade novog iznajmljenog broda, što je odlučno za ocjenu zakonitosti pobijane odluke o otkazu, u smislu citirane odredbe čl. 106. st. 2. ZR.
U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi utvrditi navedenu činjenicu, a također će ispitati u kakvom statusu kod tuženika je bila nova posada iznajmljenog broda, jer prema odredbi čl. 106. st. 8. ZR poslodavac koji je zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkazao zaposleniku, ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog zaposlenika.
Iz navedenih je razloga valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske odluke i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 11. veljače 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.