I Kž-398/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 398/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević-Grbić, Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06 – u daljnjem tekstu KZ), odlučujući o žalbama opt. M. P. i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27. ožujka 2009. broj K-8/09, u sjednici održanoj dana 28. svibnja 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e:

Žalbe opt. M. P. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašena je krivom opt. M. P. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a za koje joj je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a u smislu čl. 62. st. 1. KZ, uzeta je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine izrečena pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2008. broj Kž-417/08, pa je ta optuženica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju joj se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, kao i na izdržavanju kazne.

Prema optuženici je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – opojne droge heroina, sukladno čl. 80. KZ-a.

Nasuprot tome, opt. A. A. je, temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

Opt. M. P. je oslobođena dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, dok su u odnosu na oslobađajući dio presude troškovi pali na teret proračunskih sredstava.

I Kž 398/09-4

Protiv te presude žale se opt. M. P. i državni odvjetnik.

Opt. M. P. žali se po svom branitelju I. S., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženica osudi na blažu jedinstvenu kaznu zatvora.

Državni odvjetnik pobija oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a osuđujući dio zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i opt. M. P. izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledavanje i vraćen je s prijedlogom da se žalba optuženice kao neosnovana odbije, a žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njihovog žalbenog prijedloga.

Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude

Nije u pravu državni odvjetnik da bi činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno jer da postojeći dokazi u spisu ukazuju da je opt. A. A. posjedovao paketić sa 8,35 grama opojne droge heroina zajednički sa svojom majkom opt. M. P. s ciljem osobnog uživanja i daljnje prodaje.

Upravo suprotno, na temelju potpuno i pravilno utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da nema sigurnih dokaza o umiješanosti optuženika u predmetnu kriminalnu djelatnost, kako je već ukazano u ranijem ukidnom rješenju ovog Vrhovnog suda broj I Kž-418/08 od 18. prosinca 2008. godine.

Naime, prvostupanjski sud osnovano prihvaća obranu opt. M. P. koja potvrđuje da je predmetna opojna droga nađena u vozilu bila isključivo njezino vlasništvo, a što je i uvjerljivo budući da se radi o dugogodišnjoj ovisnici o heroinu.

Okolnost da je paketić s drogom zatečen na podu vozila ispred suvozačevog mjesta na kojem je sjedio opt. A. A., još ne dokazuje umiješanost tog optuženika, budući da opt. M. P. iskazuje da je paketić tamo slučajno pao prilikom neuspjelog pokušaja da ga izbaci kroz prozor vozila, a sud takvu njezinu tvrdnju prihvaća kao moguću. Isto tako, okolnost da je optuženik potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju opojne droge u policijskoj postaji, također nije pouzdan temelj za zaključak da je tu opojnu drogu zajednički posjedovao sa svojom majkom. Naime, tvrdnja optuženika da nije razumio pravi karakter potvrde prihvatljiva je s obzirom na činjenicu da se radi o izuzetno mladoj osobi, tada staroj tek 18 godina, a s druge strane, nije isključeno da je time želio zaštiti svoju majku, opt. M. P., kako ocjenjuje prvostupanjski sud.

Zbog toga, i ovaj Vrhovni sud smatra pravilnim zaključak da je opt. M. P. samostalno posjedovala opojnu drogu heroin u svom vozilu s namjerom da ju dijelom konzumira, a

I Kž 398/09-4

dijelom dalje preproda, za što je i oglašena krivom, dok se njezin sin, opt. A. A. samo slučajno zatekao s njom i mlađim bratom u vozilu, zbog čega ga je, temeljem čl. 354. toč. 3.

ZKP, trebalo osloboditi od optužbe.

Budući da državni odvjetnik navodima svoje žalbe nije sa uspjehom doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, to je njegovu žalbu kao neosnovanu trebalo odbiti.

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude

Nisu u pravu opt. M. P. niti državni odvjetnik kada pobijaju odluku prvostupanjskog suda o kazni.

Nema uvjeta za strože kažnjavanje optužnice, kako predlaže državni odvjetnik. Pogrešno se žalbom tvrdi da je optuženica u više navrata osuđivana, kada se radi o jednoj osudi na kaznu zatvora koja je u ovom predmetu već uzeta kao utvrđena. S druge strane, predmet izvršenja kaznenog djela je relativno manja količina opojne droge heroina, od koje je dio droge bio namijenjen vlastitom uživanju. Zbog toga, kada se vrednuju i sve druge olakotne okolnosti koje su cijenjene u prvostupanjskoj presudi, tada je kako pojedinačno utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, tako i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u svemu primjerena i pravilna.

Isto tako, nije u pravu optuženica da joj je izrečena prestroga kazna. Okolnost da je optuženica počinila predmetno kazneno djelo nedugo nakon što je puštena iz pritvora zbog prethodno počinjenog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, doista ukazuje na njezinu upornost u vršenju tih kaznenih djela, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud. Budući da se u žalbi ponavljaju sve olakotne okolnosti koje je već dovoljno uzeo u obzir prvostupanjski sud kada je primijenio odredbe o ublažavanju, to nema uvjeta za još blaže kažnjavanje optuženice.

Stoga je, uzimajući kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine na koju je optuženica pravomoćno osuđena presudom ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-417/08 od 18. prosinca 2008. godine, optuženicu trebalo, primjenom odredaba o stjecaju, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, koja kazna će, i po uvjerenju ovog Vrhovnog suda, ostvariti sve zakonom predviđene svrhe.

Primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja opojne droge u svemu je sukladna odredbi čl. 80. KZ.

Kako time navodi podnesenih žalbi nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.