Rev-734/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 734/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. H. i D. H., oboje iz V., koje zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz V., protiv tuženih M. L. i A. K., koje zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik iz D. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. rujna 1994. godine, br. Gž 4066/94, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 9. veljače 1994. godine, br. P 36/94, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Tuženi L.M. i K.A., oboje iz B. kbr. …, dužni su na ime naknade štete solidarno isplatiti tužiteljima H.F. i H.D. oboje iz V., K. …, iznos od 11.553.245 HRD, sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koje teku od 1. siječnja 1994. godine, pa do isplate na iznos od 11.526.900 HRD , te kamatu koja teče od 1. rujna 1993. godine pa do isplate, na iznos od 26.345 HRD, te im naknaditi trošak ovoga parničnoga postupka u iznosu od 1.506.064 HRD, sa kamatom prema čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana donošenja presude 9. veljače 1994. godine, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:

"Odbija se žalba tuženih L.M. i K.A. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vrbovcu broj P-34/94. od 9. veljače 1994. godine u dijelu kojim je tužiteljima po osnovu naknade štete dosuđen iznos od 26,34 K (26.345.- HRD) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 1993. godine do isplate po stopi određenoj čl. 277. st. 1. ZOO i iznos od 11.526,90 K (11.526.900.- HRD) i parnični trošak u iznosu od 1.506,00 K (1.506.064.- HRD).

Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na iznos od

11.526,90 K i kamatama na parnični trošak i sudi:

Tuženi su dužni tužiteljima solidarno platiti i kamate na iznos od 11.526,90 K po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuće od 1. siječnja 1994. godine do isplate u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zakonskih zateznih kamata na parnični trošak."

Protiv presude suda drugog stupnja tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se reviziju tuženih usvoji, ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje i postupi po zakonu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihova pravilnost.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

U 8. mjesecu 1993. godine tuženi su posjekli više stabala hrasta i johe u šumi tužitelja. Dne 24. 8. 1993. godine izvršena je procjena štete i tuženi su sa tužiteljima zaključili nagodbu od 24. listopada 1993. godine glede isplate naknade prouzročene štete sječom šumskih stabala, s time da je rok za isplatu bio ugovoren do 31. prosinca 1993. godine. Stranke su ugovorile visinu naknade štete u iznosu od 2.994 DEM. Tuženi nisu postupili po nagodbi, ali su u odgovoru na tužbu priznali navode nagodbe (ad IV).

S obzirom na navedeno utvrđenje, sudovi nižeg stupnja pravilno su primjenili odredbe čl. 154. st. 1. i 185. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96) kada su udovoljili tužbenom zahtjevu.

Navodi iz revizije, da prvotuženik nije potpisao nagodbu od 24. listopada 1993. godine nisu odlučni s obzirom da je prvotuženik utvrđen sudionikom u sječi stabala i da je nagodbu prihvatio iako ju nije potpisao (navodi odgovora na tužbu - ad IV).

Ostali navodi revizije ne mogu se uzeti u razmatranje budući da se njima pobija utvrđeno činjenično stanje po sudu prvog stupnja, a zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 20. svibnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.