Rev-2543/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2543/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz V., kojeg zastupa I. J., odvjetnik iz V., protiv tuženika M. t. d.d. Č., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. kolovoza 1996. godine, br. Gž-1042/96-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 19. ožujka 1996. godine, br. P-123/96, u sjednici održanoj dana 24. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 16. kolovoza 1996. godine, broj Gž-1042/96-2, potvrdio presudu Općinskog suda u Bjelovaru od 19. ožujka 1996. godine broj P-123/96 a kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, da tuženiku bude naloženo isplatiti neisplaćenu plaću i druga novčana primanja u skladu s normativnim aktima tuženika za radno mjesto poslovođe prodavaonice u V. za vrijeme od 11. svibnja 1995. godine do 4. kolovoza 1995. godine, od 1. travnja 1996. godine do 3. kolovoza 1996. godine, od 17. siječnja 1997. godine do 31. svibnja 1997. godine, od 18. rujna 1997. godine do 31. ožujka 1997. godine, od 16. kolovoza 1991. godine do 18. travnja 1993. godine i od 1. prosinca 1993. godine do 14. veljače 1994. godine, te mu ujedno to vrijeme prizna kao radni staž.

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe da je tužitelju neosnovano prestao radni odnos, budući da je odluka o prestanku radnog odnosa koja je postala pravomoćna donijeta zbog navodne povrede radne dužnosti, koja je imala obilježja kaznenoga djela, a za to kazneno djelo je tužitelj kasnije oslobođen. Navodi da mu je kod poslodavca nakon odluke Suda udruženog rada, koja je imala za posljedicu da je odluka o prestanku radnog odnosa ostala konačna kod poslodavca rečeno da se više nema pravo žaliti, a nakon devet godina u kaznenom postupku je bio oslobođen. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana dala je odgovor na reviziju u kojemu navodi da je Osnovni sud udruženog rada u Bjelovaru svojom odlukom od 18. lipnja 1985. godine, br. S-202/85-7 odbio tužiteljev zahtjev za poništenjem odluke radničkog savjeta tuženika o izricanju mjere prestanka radnog odnosa i vraćanja tužitelja na posao. Okolnost da je tužitelj bio oslobođen u kaznenom postupku nema nikakovog utjecaja odnosno ostvarenje povrjede radne dužnosti, koja ima za posljedicu stegovnu mjeru prestanka radnog odnosa ne dovodi u pitanje zbog toga što je u kaznenom postupku tužitelj oslobođen. Predlaže da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju bitne povrede odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo. Utvrđeno je da tužitelj nije bio kod tuženika u radnom odnosu kroz vrijeme za koje traži da mu bude isplaćena plaća. Pravo na plaću moglo je proizlaziti samo iz tužiteljevog radnog odnosa. Kako njega nije bilo tužiteljev zahtjev za isplatu plaće kroz određeno razdoblje nije osnovan. Pravomoćnom i konačnom odlukom je utvrđeno da je tužitelju prestao radni odnos. Okolnost da je tužitelj u kaznenom postupku oslobođen nema nikakvog utjecaja na prestanak radnog odnosa po spomenutom osnovu. Uostalom ako nije ostvareno kazneno djelo, povrijeda radne obveze, koja ima za posljedicu izricanje mjere prestanka radnog odnosa istovremeno može biti ostvarena. Obiljažja jednog i drugog dijela ne moraju biti istovjetna.

Dakle nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Zbot toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 24. veljače 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.