Gzz-104/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 104/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. S. iz V., zastupanog po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., protiv tužene Republika Hrvatska – Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: G-DO-160/03 od 07. ožujka 2003. godine protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1880/02 od 19. prosinca 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-933/02 od 17. listopada 2002. godine, u sjednici održanoj 04. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1880/02 od 19. prosinca 2002. godine i Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-933/02 od 17. listopada 2002. godine tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1880/02 od 19. prosinca 2002. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-933/02 od 17. listopada 2002. godine kojom je tužena obvezana isplatiti tužitelju na ime 50% uvećane plaće za razdoblje kolovoz 2000. – srpanj 2001. godine iznose pobliže naznačene u izreci te presude s pripadajućom kamatom, te parnični trošak tužitelju od 1.830,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

Tužitelj je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske predloživši njegovo odbijanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu utuženih iznosa s osnova uvećane plaće od 50% za razdoblje kolovoz 2000. – srpanj 2001. godine za koju tužitelj smatra da mu pripada temeljem odredbe čl. 19. Zakona o područjima od posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01 i 88/02 – dalje: ZPPDS) bez obzira na mjesto njegovog prebivanja i boravka u tom razdoblju.

Nižestupanjski sudovi prihvaćajući takvo pravno stajalište tužitelja obvezali su tuženu na isplatu utuženih iznosa sve pozivom na odredbu čl. 19. ZPPDS. Pritom izražavaju pravno shvaćanje da za ostvarivanje prava na uvećanu plaću nije potrebno da su kumulativno ostvarene pretpostavke: prebivalište i boravište uz rad na području od posebne državne skrbi, već da je dovoljno postojanje samo jedne od ovih pretpostavka za ostvarivanje tog prava.

Takvo pravno stajalište nije pravilno.

U ovom revizijskom stadiju postupka nesporno je:

- da je tužitelj kao državni službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u spornom razdoblju (kolovoz 2000. – srpanj 2001. godine) bio raspoređen na rad u Policijskoj upravi Vukovarsko-srijemskoj, što je područje od posebne državne skrbi, a

- da je u tom razdoblju tužitelj imao prebivalište – boravište u V., koji nisu uvršteni u područja od posebne državne skrbi.

Zahtjev za isplatu uvećane plaće tužitelj je postavio 23. svibnja 2002. godine.

U to vrijeme već je bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima od posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 73/00 – stupio je na snagu 29. srpnja 2000. godine) u čijem čl. 1. je noveliran čl. 2. ZPPDS-a, kojim je sada određeno da prava iz tog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na području od posebne državne skrbi.

Dakle, na ovaj spor obzirom na razdoblje na koje se odnosi utuženo potraživanje (kolovoz 2000. – srpanj 2001. godine) i kada je ono utuženo (23. svibnja 2002. godine) ima se primijeniti novelirani ZPPDS.

To pak znači da pravo na uvećanu plaću iz čl. 19. ZPPDS-a za rad na području od posebne državne skrbi državni službenik ostvaruje samo pod pretpostavkom da ujedno ima prebivalište i boravište na području od posebne državne skrbi. Dakle, za ostvarivanje ovog prava potrebno je da su ove pretpostavke: prebivalište, boravište i rad na području od posebne državne skrbi kumulativno ispunjene.

Kako međutim to nije slučaj kod tužitelja, istom ne pripada pravo na uvećanu plaću za utuženo razdoblje, zbog čega je njegov zahtjev neosnovan.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 408. st. 2. u svezi s odredbom čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99) odlučeno je kao u izreci.

Prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

Tužena je zahtjev za naknadu troškova postavila prije zaključenja glavne rasprave (ročište od 17. listopada 2002. godine – list 21), no navedeni zahtjev nije postavljen u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP koji propisuje da je stranka dužna u zahtjev određeno navesti troškove za koje traži naknadu, te čl. 164. st. 3. ZPP po kojem je stranka takav, određeni zahtjev dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, pa je zahtjev stavljen dakle izvan zakonom propisanog roka iz čl. 164. st. 3. ZPP-a, zbog čega sud o istom nije mogao odlučivati.

U Zagrebu, 04. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.