II Kž-70/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 70/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 17. siječnja 2006. godine br. K-18/05 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, na sjednici održanoj 27. siječnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. Z. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv opt. Z. Š. na temelju čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u tijeku postupka, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja žali se opt. Z. Š. po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio postojanje razloga za primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. točka 3. ZKP.

Opt. Z. Š. pravomoćnom optužnicom stavljaju se na teret dva kaznena djela spolnog odnošaja s djetetom počinjena na štetu dviju djevojčica, na način da je spolne odnošaje i sa njima izjednačenje spolne radnje činio u više navrata u vremenskom razdoblju od 1999. godine do 12. siječnja 2005. godine. Uzimajući u obzir dob oštećenica, dugotrajnost i izrazitu upornost u činjenju navedenih kaznenih djela, i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da

II Kž 70/06-3

su se u konkretnom slučaju stekle one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi, ukoliko bi se nalazio na slobodi, optuženik mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Navedenu ocjenu ovoga suda potkrepljuje i novi nalaz i mišljenje Psihijatrijske bolnice V. u Z., na koje se poziva žalitelj, u kojem se navodi kako se anamnestički podaci, kojima optuženik obrazlaže svoj odnos i ponašanje prema oštećenicama, u mnogim elementima poklapaju s generalnim opisima strukture i dinamike osoba s izraženim seksualnim interesom usmjerenim prema djeci, a što, uz već naprijed istaknute okolnosti, ukazuje na nužnost daljnje primjene mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Nije prihvatljiv navod u žalbi da više ne postoji navedena pritvorska osnova zbog toga što su se oštećenice preselile u druga mjesta, pa je isključena mogućnost kontakta između njih i optuženika, s obzirom da i dalje postoji bojazan da će optuženik ponoviti djelo.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.