P-2532/2015-16 · Općinski sud u Splitu

74 P-2532/15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna služba u Makarskoj

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu Stalna služba u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja O. d.d. M, , OIB:, zastupan po direktoru S. T., OIB:, a ovaj po punomoćnicima V. LJ., , protiv tuženika pod 1) Ž. M., kao pravni slijednik U. D. B. F., zastupan po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u M., pod 2) Grad M.1., OIB:, MB, zastupan po gradonačelniku T. B. ing., a ovaj po pun. B. M. dipl. iur, zaposlenik tuženika, , pod 3) N. G. iz M., pod 4) A. d.o.o., R, zastupan po punomoćnicima M. J., odvjetniku u S. i A. R., odvjetniku u I., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2015. god., u izočnosti uredno pozvanog tužitelja i nazočnosti pun. tuženika pod 1), pun. tuženika pod 2), tuženika pod 3) osobno i zam. pun. tuženika pod 4), na ročištu za objavu presude dana 1. veljače 2016. god.,

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se naprama svim tuženicima, da je tužitelj vlasnik za cijelo čest. zem. 401/2 (kat. čest. 2454 i 2455) ZU 3208 k.o. M., pa su dužni tuženici pod 1), 2) i 4) izdati mu tabularnu ispravu, temeljem koje će pravo vlasništva navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi Suda, upisati na svoje ime, uz istočasni izbris suvlasničkih dijelova tuženika pod 1), pod 2) i pod 3) ili će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana, na ime troškova predmetnog postupka naknaditi tuženiku pod 1) Ž. S. M., iznos od 40.562,00 kn, te tuženiku pod 4) A. d.o.o. R., iznos od 43.031,25 kn.

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremen mjere koji glasi:

74 P- 2532/15

1. Zabranjuje se tuženicima otuđenje ili bilo kakvo drugo opterećenje čest. zem. 401/2 (kat. čest. 2454 i 2455) ZU 3208 k.o. M. , time da će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u M., provedbu ove privremene mjere izvršiti zabilježbom u zemljišnoj knjizi suda.

2. Ova privremena mjera će trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

Obrazloženje

Tužitelj je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika pod 1) do 4) u kojoj navodi da je čest. zem. 401/2 (prema novoj kat izmjeri čest. zem. 2454 i 2455) ZU 3208 k.o. M., u zemljišnoj knjizi suda upisana na tuženiku pod 1) za 3865/6265 dijela, na tuženiku pod 2) za 420/6265 dijela, i na tuženiku pod 3) za 1980/6265 dijela. Tužbom je obuhvaćen i tuženik pod 4) kao izvanknjižni suvlasnik dijela ove nekretnine u površini od 1980 m2, a koji je Ugovorom o kupoprodaji br. 46/03 ovjeren kod javnog bilježnika A.

B. dana 3. lipnja 2003. god. pod br. Ov-6084, 608, kupio od tuženika pod 3) N. G., a koji dio sporne nekretnine je u tom ugovoru označene kao čest. zem. 401/13, a koji je nastao parcelacijom čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M.. Ističe da je uknjižba predmetne nekretnine na tuženike pod 1), 2) i 3) pogrešna, a time je naprijed navedeni kupoprodaji ugovor ništav, jer tuženik nije bio vlasnik nekretnine koja je bila predmet tog ugovora. Naime, čest. zem. 401/2 k.o. M. je 1884. god. u ZU 412 upisana na tuženika pod 1) Upraviteljstvo dobara bivših f., da je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u M.

Reg. A.2530 od 16 ožujka 1948. god. nekretnina je oduzeta ranijem vlasniku (tuženiku pod 1) i prenesena u korist zemljišnog fonda Agrarne reforme i kolonizacije, te je u ZU 1762 k.o. M. upisana kao Društveno vlasništvo. Tužitelj nadalje navodi da je Ugovorom o kupoprodaji od 28. listopada 1964.g od. između B.T. i B.F., kao prodavatelja, a kojima je pravo vlasništva sporne nekretnine priznato u agrarnom postupku i pravnog prednika tužitelja Poljoprivrednog dobra „U.“ M., a kom ugovoru je pristupio i S. P., koji je prethodno bio u dogovoru sa T.

B. I F. B. oko kupnje navedene nekretnine, tužitelj je postao vlasnikom sporne nekretnine, a sve to uz suglasnost Skupštine Općine M., a što je sve utvrđeno u postupku tog suda u predmetima br. P-438/71 i P-108/92. Navodi da je čest. zem. 401/2 k,o. M. u dijelu površine 6245 m2 od revizije Katastra 1953-1956 godine upisana u P.L. 689 kao općenarodna imovina M., kulture maslinik, dok je drugi dio nekretnine površine 1020m2 u O.L. 151 od 1956. do 1961. god. bio upisan na G.T., a kasnije na njegove nasljednike. Od 1971. do 1975. godine na području k.o.

M. je vršen nova katastarska izmjera koja je postala službena dana 1. travnja 1976. godina, prema kojoj je sporna čest. zem. 401/2 dobila nove oznake 2454 površine 5568 m2 (4568 m2 kulture maslinik i 1000 m2 pašnjak), te čest. zem. 2455 k.o. M. površine 1242 m2, kulture pašnjak. Obje ove nekretnine upisane su u posjedovnom listu 1942 na ime pravnog prednika tužitelja „Z.“ Tvornica ulja Z., koje stanje je i danas upisano. Tužitelj „O.“ d.d. M. je pravni slijednik bivše „U.“ M.. Navodi da je Ž. U. M., koji nije ni fizička ni pravna osoba, a niti je bio aktivno legitimiran, dana 26. kolovoza 1996.gdd. podnio zahtjev Županiji SD, Uredu za imovinsko-pravne poslove, Ispostava M., za utvrđenje prestanka društvenog vlasništva na spornoj čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o.

M., koji organ je bez učešća tužitelja u tom postupku, donio Rješenje klasa: UP-IO-943-01/96-01/96- 01/88 BV Urbroj: 2181-08/4-97-5, kojim utvrđuje da je prestalo društveno vlasništvo na predmetnoj nekretnini i da se ista vraća u vlasništvo tuženika pod 1), pri čemu je u obrazloženju rješenja pogrešno navedeno da bi sporno zemljište bilo preneseno u društveno vlasništvo temeljem Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području Grada M. (Glasnik br. 1/82, 10/82) jer je ovo zemljište, u društveno vlasništvo preneseno temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u M. 1948.

74 P- 2532/15

god. i temeljem koje Odluke je u zemljišnoj knjizi i upisano kao društveno vlasništvo. Pogrešno je navedeno i da zemljište nije davano na korištenje drugim osobama, pa da se pretpostavlja da nije ni privedeno namjeni, jer je ovo zemljište još 1962.g od. prešlo u vlasništvo pravno prednika tužitelja Stanici za maslinarstvo u M.. Tužitelj stoga navodi da preko svojih pravnih prednika, predmetno zemljište drži u neometanom posjedu i koristi kao svoje sve od 1962. god., i na istom je upisano kao posjednik. Tužitelj nadalje ističe da se naprijed navedeno rješenje pogrešno poziva na odredbu čl. 4a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne Novine br. 53/90), jer se ta zakonska odredba odnosi isključivo na zemljišta koja nisu privedena namjeni i koja su u društveno vlasništvo prenesena odlukama skupštine općina nakon 22. veljače 1974.god., jer je preneseno u društveno vlasništvo temeljem Odluke Kotarske Komisije do 16. ožujke 1948. god. i ono je od 1962. god. u vlasništvu pravnih prednika tužitelja i privedeno je namjeni, jer tužitelja sve od tada do danas na istom uzgaja i ubire masline.

Tužitelj je ishodio pravomoćnu presudu tog suda br. P-843/02 od 2. prosinca 2002. god. kojom je u odnosu na RH utvrđeno da je vlasnik sporne nekretnine, ali je zemljišnoknjižni odjel suda rješenjem br. Z-37/03 od 28. srpnja 2003. god. odbio istu provesti s obrazloženjem „…jer ne odgovara knjižni prednik“, na k oje rješenje je tužitelj izjavio žalbu o kojoj još nije odlučeno. Ova presuda iako se odnosi na R. H. ukazuje na opravdanost tužiteljeva zahtjeva. Tužitelju je pravomoćnim rješenjem ovog suda br. P-403/91 od 23. srpnja 1991. god. pružena i posjedovna zaštite protiv tuženog M.

P., koji je tužitelja ometao u posljednjem mirnom posjedu sporne nekretnine. Nadalje je presudom br. P-438/71 od 24. prosinca 1971. god. sud odbio zahtjev tužitelja M. P. protiv tuženih pod 1) Tvornice ulja Z., 2) B. F., 3) B. T. i 4) P. S., radi utvrđenja da je nevaljan i bez pravnog učinka Kupoprodajni ugovor zaključen dana 28. listopada 1964. godine između u tom postupku tuženika pod 1), 2) i 3), a kome je pristupio i njegov otac tuženik pod 4) a ukoliko se odnosi na njegov suvlasnički dio od ½ na čest. zem. 401/2 k.o. M. Protiv navedene presude M.

P. je podnio žalbu, koja je odbijena presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž. 2144/72 od 2. veljače 1993. god. Isti je sud odlučujući po tužbi M. P. protiv pod 1) U. M., 2) Općine M. i 3) R. H., presudom br. P-108/92 od 22. ožujka 1993. god., potvrđenom presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-1819/93 od 25. lipnja 1993. god. odbio tužbeni zahtjev tužitelja, radi utvrđenja da je on vlasnik za ½ dijela sada sporne čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M., jer je u tom postupku utvrđeno da je današnji tužitelj isključivi vlasnik ove nekretnine koju je stekao Kupoprodajnim ugovorom od 28. listopada 1964. godine od tadašnjih vlasnika B.

T. I B.F. uz suglasnost tužiteljeva oca P. S.. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude uložio reviziju koja je presudom br. Rev-895/1997 od 21. siječnja 1998. god. odbijena kao neosnovana. U tom je postupku nedvojbeno utvrđeno da je današnji tužitelj isključivi vlasnik sporne nekretnine, jer ju je stekao valjanim pravnim poslom od stvarni vlasnika. U tom je postupku zastupnik tužene pod 2) općine m. na ročišnom zapisniku br. P-108/92 od 17. rujna 1998. god. u bitnom izjavio da je općina samo formalni suparničari jer je zemljište denacionalizirano, da je prvotuženi predmetno zemljište stekao kupoprodajom od privatne osobe da bi stvarno tuženik pod 1) (ovdje tužitelj) bio pasivno legitimiran u tom sporu jer je on stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik i nositelj prava korištenja, te raspolaganja, s kojim zemljištem bez obzira na postojeće zakonske propise i sada slobodno raspolagati.

Tužitelj nadalje u tužbi ističe da je Ugovorom o zamjeni nekretnina između Grada M., ako vlasnika čest. zem. 1751/2 ZU 116 k.o. M. i Ž. S. M., kao navodnog pravnog slijednika U. D. F. i navodnog vlasnika čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M., ovjeren kod javnog bilježnika A. B. u M. dana 23. ožujka pod brojem Ov- 1798,01799/2000, G. M. je dao Ž. S. M. dio čest. zem. 1751/2 površine 2400 m2, a Ž. S. M. je u zamjenu dala G. M. dio čest. zem. 401/2 k.o. M.u istoj površini. Tužitelj ističe da je ovaj ugovor o zamjeni pravno ništav jer Ž.

S. M. nije bila vlasnik ni posjednik čest. zem. 401/2, koju je dala u zamjenu G.M., jer nikada u nikakvom postupku nije utvrđeno da bi ona bila pravni slijednik U. D. F.. Nadalje navedeni ugovor bio bi ništav i stoga jer je U. D. F. na 74 P- 2532/15

predmetno nekretnini uknjiženo temeljem nezakonitog rješenja Ureda za imovinskopravne poslove Ispostava M. od 27. siječnja 1997. god. , kako je to ranije u historijatu navedeno, pa stoga Ž- S.- M., na G. M. nije mogla prenijeti pravo vlasništva navedene nekretnine jer nije bila vlasnica ista. A kada bi Ž. S. M. uistinu bila pravna slijednica U. D. F. i vlasnica sporne nekretnine, onda bi naprijed navedeni rješenjem Ureda za imovinskopravne poslove nekretnina bila vraćena njoj i upisana na njeno ime, a ne na ime U. D. F.. Nadalje navodi da je ugovorom o zamjeni nekretnina između Grada M. i N.G., ovjeren kog javnog bilježnika A. B. sa sjedištem u M. dana 16. ožujka 2000. god. pod br. OV- 1635, 1636/2000, Grad M.dao N. G. 1980 m2 od sada sporne čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M. zamjenu za njegovu čest. zem. 1751/3 ZU 1783 k.o. M., a koji ugovor je također ništav jer Grad M. nije bio vlasnik dijela sporne nekretnine koju je dao u zamjenu N. G., koji se u zemljišnim knjigama na predmetnoj česticu upisao za 1980/6265 dijela, i koji je kupoprodajnim ugovorom ovjerenim kod javnog bilježnika A. B. sa sjedištem u M. dana 3. lipnja 2003. god., navedeni dio nekretnine prodao tuženiku pod 4) A. d.o.o., a koji ugovor još nije proveden u zemljišnoj knjizi, i koji ugovor je također ništav jer je tuženik pod 3) prodao dio sporne nekretnine tuženiku pod 4) koji je nekretninu stekao od nevlasnika. Tužitelj stoga ustaje predmetnom tužbom kako bi se u odnosu na tuženike utvrdio vlasnikom za cijelo čest. zem. 401/2 (kat. čest. 2454 i 2455) ZU 3208 k.o. M.. Tužitelj uz tužbu podnosi poseban prijedlog za izdavanje privremene mjere zabrane otuđenja ili bilo kakvog drugog opterećenja predmetne čest. zem. 401/2 (kat. čest. 2454 i 2455) ZU 3208 k.o. M., sadržaja kao u izreci rješenja.

Tuženik pod 1) U. D. F., u svom odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predlaže da tužba bude odbačena, odnosno tužbeni zahtjev odbijen uz osudu snašanja parničnog troška pravnom slijedniku tuženika i to stoga što tuženik pod 1) onako kako je označen u tužbi ne može biti stranka u postupku jer više ne postoji, pa stoga nema niti stranačku ni parničnu sposobnost, a njegov pravni slijednik je Ž. S. M.. Ističe se prigovor litispendencije, budući da je između ovdašnjeg tužitelja i pravnog slijednika tuženika pod 1) pred ovom sudom u pogledu istog zahtjeva teče parnica pod posl. br.

P-44/00, u kojem je donesena prvostupanjska presuda na temelju priznanja, budući da je ovdašnji tužitelj, a tuženik u tom postupku, priznao da mu ne pripadaju nikakva prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M., a koja nekretnina je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari. Ovdašnji tužitelj je u tom predmetu priznao da pravnom slijedniku ovdašnjeg tuženika pod 1) pripada pravo na isključivi, neograničeni, faktični i mirni posjed predmetne nekretnine, kao i stabala maslina koja se na istoj nalaze i koja s njom trajno povezana.

Nakon što je ovdašnjem tužitelju, a tuženiku u predmetu P-44/00 dostavljena naprijed navedena presuda na temelju priznanja, isti je protiv presude izjavi žalbu, tvrdeći u žalbi da njegov punomoćnik nije imao ovlaštenje za priznanje tužbenog zahtjeva, pa se stoga predlaže, u skladu s odredbom čl. 194 ZPP-a, odbaciti tužbu tužitelja. Nadalje navodi da je pravnom slijedniku tuženika pod 1) predmetna nekretnina vraćena u vlasništvo temeljem pravomoćnog rješenja Ureda za imovinsko-pravne poslove Ispostava M. Klasa: … od 27. siječnja 1997. god., a temeljem čl. 4a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu, budući da je dana 22. prosinca 1990. god. prestalo društveno vlasništvo na istoj.

Navedeno rješenje je zakonito, donijeto od strane ovlaštenog tijela u propisanom postupku, pravomoćno i kao takvo egzistira. Njegova zakonitost, odnosno nezakonitost može se utvrđivati samo u postupku u kome je donijeto, tj. u upravnom postupku, ali ne i sudskom. Zahtjev za vraćanje predmetne nekretnine u vlasništvo, upravnom tijelu podnijela je Ž. S. M, putem svog zakonskog zastupnika don I. Đ., a ne Župni ured, pa je stoga predmetni zahtjev podnesen od strane ovlaštene osobe. Predmetno rješenje je zakonito i bez obzira na formalni propust u istom gdje se navodi da se predmetna nekretnina vraća u vlasništvo U.

D. F., kao zemljišnoknjižnom vlasniku, a ne Ž. S. M., kao pravnom slijedniku 74 P- 2532/15

zemljišnoknjižnog vlasnika . U odnosu na navode iz tužbe da su pravni poslovi koji se u tužbi navode, a koji su zaključeni između tuženika ništavi, jer isti nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, ističe se da su isti neosnovani, iz razloga kojeg je pravni prednik tuženika pod 1) naprijed iznio, pri čemu se napominje i sve da tuženici nisu bili vlasnici nekretnina koje su međusobno prenosili pravnim poslovima koji se navode u tužbi, a isti su to bili, zbog te činjenice, ugovor ne bi bio ništav. Nadalje se ističe kako tužitelj nije stekao vlasništvo sporne nekretnine na način kako se to želi prikazati u tužbi, a niti na bilo koji drugi način jer to pravo nisu stekli niti njegovi pravni prednici na koje se poziva u tužbi, jer niti jedan od pravnih prednika tužitelja nije niti po kojem osnovu uknjižio vlasništvo predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na svoje ime, a poznato je da se vlasništvo nekretnine stečene pravnim poslom, na što se tužitelj poziva u tužbi, stječe upisom tog prava u zemljišnu knjigu.

Tuženik pod 3) N. G. u svom odgovoru na tužbu navodi da je činjenica da je Grad M. vlasnik dijela zemljišta označenog kao čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M. u površini od 2400 m2, temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 15. ožujka 2000.god sa Ž. S. M, te da je N. G. vlasnik zemljišta označenog kao čest. zem. 1751/3 (novi premjer 1383) k.o. M.u površini od 1980 m2,te da je sklopljen ugovor o zamjeni nekretnina između Grada M. i Ž. S. M. Ev. Dana 15. ožujka 2000. god., u kojem je utvrđeno da je Grad Makarska vlasnik dijela zemljišta označenog kao čest. zem. 1751/2 ZU 116 k.o. M.u površini od 3453 m2, a prema kupoprodajnom ugovoru sa D. G., te da je Ž. S. M. Ev. Kao pravni slijednik U. D. F., vlasnik čest. zem. 401/2 k.o. M.ZU 1762 povr. 6265 m2, prema rješenju Županije SD Ureda za imovinskopravne poslove M. K.. UP-Io-943-01/96-01/88/BV Ur. broj: 2181-08/4-97-5 od 27. siječnja 1997. god., kojim je utvrđeno da je prestalo društveno vlasništvo 22. prosinca 1990. god., na zemljištu označenom kao čest. zem. 401/2 k.o. M. ZU 1762, pa se predmetno zemljište vraća u vlasništvo –U. D. F.. Nadalje navodi da je dana 3. lipnja 2003. god. sklopljen Ugovor o kupoprodaji br. 46/03 između N. G. i A. d.o.o. o kupoprodaji čest. zem. 401/13 k.o. M., u površini od 1980 m3, te se dostavlja izvod iz zemljišnih knjiga za k.o. M.ZU 1762 za čest. zem. 401/2 iz kojeg je vidljiv zemljišnoknjižni upis za citiranu česticu. Slijednom naprijed navedenog, ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, a u svezi s čest. zem. 401/2, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Tuženik pod 2) Grad M., u svom odgovoru na tužbu u cijelosti iznosi identične navode kao i ranije navedeni tuženik pod 3), te stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Tuženik pod 4) A. d.o.o. u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predlaže zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja za naknadu troškova postupka. Navodi da nije točno da je tuženik pod 4) izvanknjižni suvlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. 401/2, površine 6.265 m2 ZU 3208 k.o. M. (ranije upisane u ZU 1762 k.o. M.te da su kao suvlasnici u zemljišnoj knjizi naslovnog suda upisani tuženik pod 1) za 3865/6265 dijela, tuženik pod 2) za 420/6265 dijela i tuženik pod 4) za 1980/6265 dijela. Vlasništvo naprijed navedenog suvlasničkog dijela tuženik pod 4) stekao je temeljem ugovora kojeg je kao kupac sklopio s tuženikom pod 3) N. G., kao prodavateljem i to Ugovora o kupoprodaji br. 46/03 od 3. lipnja 2003. god. i aneksa navedenog ugovora od 2. rujna 2003. god., koji potpisi su na ugovorima ovjereni kod javnog bilježnika A. B. sa sjedištem u M.. Navodi da je tuženik pod 3) N. G. stekao vlasništvo navedenog dijela temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 15. ožujka 2000. god. sklopljenog s Gradom M., a koji je vlasništvo stekao temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 15. ožujka2000. god. sklopljenog s tuženikom pod 1) Ž. S. E., slijednikom U. B. F., te da je tuženik pod 1) kao naprijed navedeni slijednik, vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem konačnog i 74 P- 2532/15

pravomoćnog rješenja Županije Splitsko-dalmatinske Ureda za imovinsko pravne poslove S. Ispostava M. Klasa UP-Io-943-01/96-01/88/BV Ur. broj: 2181-08/4-97-5 od 27. siječnja 1997. god., kojim rješenjem mu je predmetna nekretnina vraćena u vlasništvo. Ističe da je iz naprijed navedenog razvidno da je uknjižba predmetne nekretnine na tuženike pod 1), 2), 3) i 4) zakonito provedena. Navodi da se tuženik neosnovano poziva na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Makarskoj br. P-843/02 od 2. prosinca 2002. god., jer je ista donesena u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku u kojem postupku ovdašnji tuženici nisu bili stranke.

Tuženik nadalje ističe da se svi navodi tužitelja izneseni u tužbi odnose na razdoblje prije postupka privatizacije tužitelja, te da bi tužitelj trebao dokazati ne samo da je njegov pravni prednik bio vlasnik predmetne nekretnine, već i to da je jedan od pravnih slijednika RO „A.“ i njenih prednika stekao u vlasništvo navedenu nekretninu, ta da je potom nekretnina u postupku privatizacije tužitelja unesena u njegov temeljni kapital. O čemu se tužitelj nije očitovao niti jednom riječju. Naime, navodi da je tužitelju poznato da predmetna nekretnina nije bila predmet diobe između pravnih slijednik RO „A.“, pa utoliko sve i da je bila vlasnik, to ne znači da bi njezinim vlasnikom postao upravo tužitelj, budući je to trebalo biti utvrđeno Ugovorom o diobi, a što nedvojbeno nije slučaj.

Sve da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine od svog pravnog prednika, isti zbog činjenice da nekretnina u postupku pretvorbe,nije unesena u njegov temeljni kapital, zbog čega je po sili zakona izgubio pravo vlasništva na navedenoj nekretnini, o čemu se tužitelj ni jednom riječju nije izjasnio. Tužitelju je poznato koje nekretnine su bile predmet Ugovora o diobi nekretnina, a kojim Ugovorom su pravni slijednici bivše RO A. tj. pravni prednik tužitelj i poduzeće A. s.p.o. M., izvršili diobu nekretnina stečenih od svojih pranih prednika, te koje su nekretnine unesene u njegov temeljni kapital.

Ističe da je tužitelju dostavljeno i Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije navedenog društva od 2. listopada 2002. god. u kojem Izvješću se na strani 6. izričito navodi: „… odlukom o pretvorbi utvrđeno je da se u procijenjenu vrijednost poduzeća ne uključuje vrijednost stanova na kojima postoji stanarsko pravo, vrijednost poljoprivrednog zemljišta (59 506 m2), na kojem je u skladu s Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 34/91) Republika Hrvatska postala nositeljem vlasničkih prava. Uz odluku o pretvorbi priložen je popis poljoprivrednog zemljišta s podacima o površini i lokaciji i knjigovodstvenoj vrijednosti navedenog zemljišta..“.

Nadalje u izvješću se navodi da je Društvo 8. listopada 1999. god. uputilo Fondu prijedlog za obnovu postupka pretvorbe, sa zahtjevom da se u procijenjenu vrijednost poduzeća uključi procijenjena vrijednost 35 556 m2 poljoprivrednog zemljišta (maslinika), da se za procijenjenu vrijednost tog poljoprivrednog zemljišta poveća temeljni kapital Društva, koji prijedlog je zaključkom Fonda od 2. prosinca 1999. god. odbačen kao nepravodoban. Naime, u izvješću se navodi da je nakon izvršene pretvorbe, zemljište ostalo u posjedu Poduzeća koje ga gospodarski iskorištava za obavljanje osnovne djelatnosti, jer se na zemljištu nalaze neamortizirani maslinici koji su uključeni u procijenjenu vrijednost poduzeća, te da je Poduzeće 2. rujna 1993. god. obavijestilo Ministarstvo poljoprivreda i šumarstva Republike Hrvatske, da je nakon izvršene pretvorbe nastavilo koristi poljoprivredno zemljište isključivo radi amortizacije postojećih dugogodišnjih nasada maslina, iz čega proizlazi da navedene Društvo nije vlasnik predmetnih nekretnina, već je u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu Republika Hrvatska postala nositeljem vlasničkih prava na tom zemljištu, što je odgovornim osobama društva poznato.

Tuženik stoga ističe da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, budući da mu je vlasništvo na nekretnini, sve i da je bio njezin vlasnik prestalo po sili zakona temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne Novine br. 34/91), ili u skladu s Zakonom o privatizaciji. Tuženik nadalje navodi da je podnio zahtjev Hrvatskom fondu za privatizaciju o iskazu nekretnina koje su u postupku pretvorbe tužitelja uključene i procijenjene u njegov temeljni kapital, na što mu je odgovoreno dopisom Klasa: 943-01/03 02/344 od 6. veljače 2004. god. iz kojeg nedvojbeno proizlazi da predmetna nekretnina nije uključena niti procijenjena u 74 P- 2532/15

temeljni kapital tužitelja. Nadalje ističe da navodi tužitelj kojima osporava zakonitost rješenja Županije SD Ureda za imovinsko pravne poslove S. Ispostava M. od 27. siječnja 1997. god. nije odlučno za rješenje predmetnog spora, te da ukoliko je tužitelj sumnjao na nezakonitost rješenja tada je trebao zahtijevati obnovu tog postupka, što je isti propustio napraviti. Stoga tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te predlaže iste odbiti kao neosnovane, te ističe da tužitelj nije ni dokazao da postoji opasnost da bi tuženici mogli otuđiti ili na drugi način opteretiti nekretninu, pa stoga predlaže odbiti zahtjev tužitelja za izdavanje predložene privremene mjere.

U dokazne svrhe sud je izvršio uvid u Podatke o posjedovnom stanju za č. zem. 401/2 (n. izmjera 2454 i 2455 ) k.o. M.od revizije Katastra do danas, Područnog ureda za Katastar S. Ispostava M. Klasa: 936-02/03-05/54 Urbroj: 541-18-04/02-03-2 od 23. rujna 2003. god. (list 9 spisa), Ugovor o kupoprodaji br. 46/03 od 3. lipnja 2003. god. (list 10-12 spisa), Ugovor o zamjeni nekretnina od 15. ožujka 2000. god. (list 13- 16 spisa), potvrda Trgovačkog suda u Splitu posl. br. R3-4153/2002 od 6. svibnja 2002. god. (list 17-18 spisa), zapisnik Općinskog suda u Makarskoj od 28. listopada 1964. god. posl. br.

Z-557/64 o sklapanju Kupoprodajnog ugovora (list 19- 20 spisa), Odluka Kotarske komisije za Agrarnu Reformu i kolonizaciju u M. reg. A-2530 od 16. ožujka 1948. god. (list 21 spisa), Ugovor o zamjeni nekretnina od 15. ožujka 2000. god. (list 22- 25 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 1762 k.o. M.(list 35-37 spisa), rješenje Županije splitsko-dalmatinske Ureda za imovinsko-pravne poslove Ispostava M. K.: UP-Io-943-01/96-01/88/BV Urbroj: 2181-08/4-97-5 od 27. siječnja 1997. god. (list 38-40 spisa), preslik žalbe O. d.d. M. od 30. listopada 2001. god. izjavljena u predmetu pod posl. br.

P-44/00 (list 70-71 spisa), presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Makarskoj br. P-44/00 od 19. rujna 2000.god. (list 72- 73 spisa), rješenje Općinskog suda u Makarskoj br. P-44/00 od 19. veljače 2000. god. (list 74 spisa), dopis Nadbiskupije Splitsko- Makarske, Nadbiskupskog ordinarijata S. br. 708/98 od 2. travnja 1988. god. (list 75 spisa), dopis msgr. A. J. nadbiskupa – metropolita splitsko-makarski br. 1385/95 od 19. srpnja 1995. god. (list 76 spisa), dopis Nadbiskupije Splitsko-makarska Nadbiskupski Ordinarijat br. 143/04 od 4. ožujka 2004. god. (list 86 spisa), Rješenje Skupštine Općine M.

Odjela za financije br. 04-6328/1 od 21. listopada 1964. god. (list 96 spisa), dopis Središnjeg državnog ureda za Upravu Klasa: 070-01/04-01/09 Urbroj: 515-03-04-2 od 8. ožujka 2004. god. (list 122 spisa), Posvjedočenje Nadbiskupije Splitsko-makarske Nadbiskupskog ordinarijata S. br. 895/01 od 19. travnja 2001. god. (list 123 spisa), obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u Državnog zavoda za statistiku Klasa: 951-03/97-01/01 Urbroj: 555-04-07-97- 01 od 24. studenog 1997. god. (list 126 spisa), spis ŽSD Klasa: 943-01/96-01/00088 ur. broj: 2181-000-000-00/00-96- 0000( list 132 spisa) , podatke o posjedovnom stanju za č. zem. 401/2 (n. izmjera 2454 i 2455) k.o.

M. od revizije katastra do danas Područnog ureda za Katastar S. Ispostava M. Klasa: 936-02/03-05/70 Urbroj: 541-18-04/11-03-2 od 3. studenog 2003. god. (list 181-183 spisa), preslik tužbe tužitelja Republike Hrvatske br. P-DO-15/04 od 11. veljače 2004. god. (list 213-214 spisa), podaci o posjedovnom stanju od revizije katastra do danas na čest. zem. 401/2 k.o. M Područnog ureda za katastar S. Ispostava M. Klasa: 936-02/08-05/10 Urbroj: 541-23-3-04/10-08-02 od 5. veljače 2008. god. i 7. veljače 2008. god. (list 219-223 spisa), Podaci o prostoru Upravnog odjela za prostorno uređenje ispostava M.

Klasa: 350-01/08-01/45 Ur. broj_ 2181/1-14-03-08-03/VŽ od 12. veljače 2008.god. (list 224- 229 spisa), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta dana 14. travnja 2008. god. uz sudjelovanje vještaka mjernika N. B. i vještaka poljoprivredne struke B.B. (lis 237-239 spisa) , izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjernika N.B. od 15, svibnja 2008. god. (list 242-243 spisa), i očitovanje vještaka od 21. studenog 2008. god. (list 252 spisa), izvadak iz Katastra zemljišta Područnog ureda za katastar S. Ispostava M. Klasa: 935-07/08- 01/1175 Ur. broj: 541-23-3-04/9-08-2 od 9. listopada 2008. god. (list 251 spisa), Obavijest 74 P- 2532/15

Središnjeg ureda za upravu Klasa: 070-01/04-01/161 Ur.broj: 515-03-04-2 od 10. svibnja 2004. god. uz priloge (list 259-262 spisa), nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka poljoprivredne struke B.B. od 18l. prosinca 2008. god. (list 264-265 spisa), Podaci o prostoru Odjela za gospodarenje prostorom Grada M. Klasa: 053-01/09-10/175 Ur.broj: 2147/05-05/1- 09-2 od 3. ožujka 2009. god. (list 270-271 spisa), izveo dokaz saslušanjem ovlaštenog sudskog vještaka mjernika N.B. i vještaka poljoprivredne struke dipl. ing. B.B. (list 274 – 275 spisa), uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak ZU 3208 k.o. M.-M. ( u prilogu spisa), povijesni zk izvadak ZU 414 k.o. M.-M. ( u prilogu spisa), povijesni izvadak ZU 1762 k.o. M. M. (u prilogu spisa), preslik spisa ŽSD predmet br.: 943-01/96-01/00088 Urbroj: 2181-000- 00-00/00-96-0000 ( u prilogu spisa), uvid u spise ovog suda br. P-1063/02, P-882/02, P- 1060/02, P-1064/02, P-72/03 ( u prilogu spisa), izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Uljara M., Državnog ureda za reviziju Područni ured S. od listopada 2002. god., potvrda Agencije za restrukturiranje i razvoj područni ured S. broj: 05-16/92-06/76/2 od 29. prosinca 1992. god., Elaborat o procijenjenoj vrijednosti poduzeća „U.“ M. od svibnja 1992. god., dopis Ž. U. M. br. 58/96 od 27. kolovoza 1996. god., dopis Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/03-02/344 Urbroj: 563-03-02/03-2004-2 od 6. veljače 2004. god. (dokumentacija u prilogu spisa), nakon čega je sud nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13 – dalje u tekstu : ZPP), odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.

Tužbeni zahtjev tužitelja sud je utvrdio neosnovanim.

Pun. tuženika pod 1), te pun. tuženika pod 4) popisali su troškove postupka.

U predmetnoj pravnoj stvari, raspravnim rješenjem posl.br. P-906/03 od 10. ožujka 2004. god. (list 87-88 spisa) predmetnom spisu P-906/03 spojen je spis ovog suda P-217/04 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke. Radi se o postupku pokrenutom po tužbi tužitelja „O.“ d.d. M., protiv tuženika Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava isključivog prava vlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 401/2 površine 6.245 m2 ZU 1762 k.o. M., u kojem je donesena presuda P-843/02 od 2. prosinca 2002. god. koja je postala pravomoćna dana 31. prosinca 2002. god., nakon čega je dana 14. siječnja 2004. god. podnesen prijedlog tužene Republike Hrvatske za ponavljanje postupka, koji je prihvaćen raspravnim rješenjem posl. br. P-843/02 od 4. ožujka 2004. god., te je ukinuta presuda P-843/02, i odlučeno je da se postupak nastavlja pod posl. br. P- 217/04, koji je posebnim rješenjem pripojen spisu P-906/03 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

U nastavku postupka, nakon što je spisu P-906/03 pripojen spis P-217/04, donesena je prvostupanjska odluka P-906/03 od 19. siječnja 2005. god. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje naprama svim tuženicima da je tužitelj vlasnik za cijelo čest. zem. 401/2 (kat. čest. 2454 i 2455) ZU 3208 k.o. M., za što su tuženici pod 1) 2) i 4) dužni izdati mu tabularnu ispravu, temeljem koje će pravo vlasništva navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi suda upisati na svoje ime, uz istodobni izbris suvlasničkih dijelova tuženika pod 1, 2, i 3, ili će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. U odluci o trošku naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju iznos od 30.692,00 kn. Nadalje je rješenjem prihvaćen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom je tuženicima zabranjeno otuđenje ili bilo kakvo opterećene čest. zem. 401/2 ZU 3208 k.o. M.- M..

74 P- 2532/15

Postupajući po žalbi tuženika pod 1), 4) i 5) Županijski sud u Splitu rješenjem posl. br. Gž-4004/05 od 17. travnja 2007. god. ukinuo je presudu i rješenje prvostupanjskog suda P-906/03 od 19. siječnja 2005. god. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

Nadalje je u postupku donesena presuda i rješenje P-802/07 od 21. svibnja 2009. god. kojom je odbijen naprijed navedeni tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi troškove postupka i to tuženiku pod 1) iznos od 32.512,00 kn, tuženiku pod 4) iznos od 4.392,00kn, te tuženiku pod 5) iznos od 21.800,00 kn. Odbijen je i prijedlog za izdavanje predložene privremene mjere.

Nakon izjavljene žalbe tužitelja na prvostupanjsku presudu, spis je dostavljen Županijskom sudu u Split, radi postupanja po žalbi tužitelja, nakon čega je predmetni spis dopisom Županijskog suda u Splitu, br. Gžp-1103/10 od 29. lipnja 2011. god. vraćen prvostupanjskom sudu radi donošenje odluke o dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika pod 5. Republiku Hrvatsku, kako bi se dopunskom presudom odlučilo o zahtjevu koji nije riješen, uz odluku kojom se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u prijašnjem postupku.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. P-802/07 od 17. kolovoza 2011. god. prihvaćen je prijedlog za ponavljanje postupka P-843/02, ukida se presuda prvostupanjskog sdua P-843/02 od 2. prosinca 2002. god., te se smatra da je povučena tužba zaprimljena 18. listopada 2002. god. pod posl. br. P-843/02, koji poslovni broj je potom bio P-217/04, te je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude P-802/07. Nadalje je u postupku rješenjem posl. br. P-802/07 od 2. travnja 2014. god. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, koji će se nastaviti na prijedlog vjerovnika nakon sklopljene predstečajne nagodbe – u odnosu n tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene, i li nakon izvršnosti rješenje o obustavi postupka predstečajne nagodbe.

Županijski sud u Splitu, postupajući po izjavljenim žalbama stranaka, rješenjem posl. br. Gžp-590/14 od 28. kolovoza 2014. god. ukida presudu i rješenje Općinskog suda u Makarskoj br. P-802/07 od 21. svibnja 2009. god., rješenje istog suda broj P-802/07 od 17. kolovoza 2011. god., kao i rješenje istog suda broj 11 P-802/07 od 2. travnja 2014. god i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenjem osim glede rješenja broj P-802/07 od 17. kolovoza 2011. god. koje se u pobijanom dijelu pod točkama 3. i 4. samo ukida bez vraćanja na ponovni postupak.

Kako je obzirom na naprijed navedeno ukidno rješenje drugostupanjskog suda, razvidno da je u predmetnoj pravnoj stvari valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženike pod 1) do 4), dok je u odnosu na tuženika pod 5) Republiku Hrvatsku, valjalo odlučiti o prijedlogu za ponavljanje, radi ekonomičnosti postupka, obzirom da je odluka o prijedlogu za ponavljanje dodatno produljuje raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari u odnosu na preostale tuženika u odnosu na koje je stvar zrela za odlučivanje, su je raspravnim rješenjem na ročištu održanom dana 28. listopada 2015. god. (list 373-374 spisa), odlučio da se iz predmetnog spisa razdvaja raspravljanje po tužbi tužitelja O. d.d. M., protiv tužene Republike Hrvatske, a koji se postupak pred ovim sudom vodio ranije pod posl. br. P-843/02, a koji je pripojen predmetnom spisu sada posl. br. P-2531/15. Nakon što spisu bude dodijeljen posl. br. nastaviti će se raspravljanje u tom postupku, vezano za prijedlog tužene Republike Hrvatske za ponavljanje postupka. Postupak po tužbi tužitelja O. d.d., protiv 74 P- 2532/15

tužene Republike Hrvatske koji je izdvojen iz predmetnog postupka zaveden je pod novim posl. br. P-10699/15.

Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika radi utvrđenja vlasništva i uknjižbe, tj. jesu li neovisno o stanju u zemljišnim knjigama na strani tužitelja ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, Stoga je u skladu s uputom drugostupanjskog suda, valjalo u svrhu pravilne primjene pravne regulative, utvrditi pojmovno određenje predmetne nekretnine s obzirom na distinkciju prema poljoprivrednom i građevinskom zemljištu.

U odnosu na prvotno istican prigovor od strane tužitelja, koji se odnosi na činjenicu da tuženik pod 1) Ž. S. M., nije fizička ni pravna osoba, i njegovo protivljenje učešću u ovom postupku, kao slijednika tuženika pod 1) U. B. F., sud je raspravnim rješenjem posl. br. P- 906/03 od 19. siječnja 2005.god. (list 146-147 spisa) utvrdio da je Ž. S. M., pravni slijednik tuženika pod 1) U. B. F., pa tako isti ima svojstvo tuženika pod 1) u ovom postupku. Navedeno utvrđenje sud temelji na dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika pod 1) Obavijesti središnjeg državnog ureda za Upravu RH klasa: 070-01/04-01/161 ur.broj: 515- 03-04-2 od 10. svibnja 2014. god. (list 259-261 spisa), kojom se određuje upis pravne osobe Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj pod nazivom Ž. S. M.. sa sjedištem u M., ., na području Splitsko-makarske nadbiskupije, osnovane od strane nadbiskupije 730. god. u Evidneciju pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici, te ma temelju Posvjedočenja Nadbiskupije Splitsko-makarske nadbiskupskog ordinarijata br. 1188/02 od 10. prosinca 2002. god. kojim navedeni Nadbiskupski Ordinarijat izjavljuje da je Ž. S. M, pravni slijednik U. B. F. (list 262 spisa).

Prigovor litispedencije tuženika pod 1) koji se odnosi na prigovor da se između ovdašnjeg tužitelja i pravnog slijednika tuženika pod 1) C. S. M., kao pravnog slijednika U. D. F., vodio spor pod posl. br. P-44/00, radi nepačanja i predaje u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M. su smatra neosnovanim, Naime u postupku P-44/00 donesena je presuda na temelju priznanja kojom je utvrđeno da tuženiku O. d.d. ne pripadaju nikakva prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M., a pogotovo pravo da obrađuje stabla maslina koja se na njoj nalaze i da ubire plodove sa tih stabala, te je tuženik dužan ubuduće uzdržati se od tih radnji, kaniti se takvog ili sličnog pačanja u nekretninu tužitelja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te se nalaže tuženiku da preda tužitelju u isključivi neograničeni i mirni posjed čest. zem. 401/2 ZU 1762 k.o. M.kao i stabla maslina koja se na njoj nalaze i s njom su trajno povezana u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe.

Radi se o vlasničkopravnoj tužbi i zahtjevu za zaštitu prava vlasništva tužitelja C. S. M. kao pravnog slijednika U. D. F., istaknutom u postupku u kojem nisu sudjelovale sve stranke ovog spora, pri čemu nema identiteta stranaka, obzirom da je u ovom postupku stranka (tuženik) Ž. S. M., a ne C. S. M., i iako se radi o nekretnini koja je i predmet ovog postupka, nedostaje ključan element identičnosti zahtjeva, obzirom da tužbeni zahtjev tužitelja O., u predmetnoj pravnoj stvari glasi na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 401/2 k.o. M., naspram svih tuženika i to pod 1) Ž. S. M., pod 2) Grada M., pod 3) N. G. i pod 4) A. d.o.o., dok je tužbeni zahtjev u postupku P- 44/00 tužitelja C. S. M., vlasničkopravni zahtjev (rei vindicata) kojim isti traži zaštitu prava vlasništva u odnosu na tuženika O. d.d. M., i predaju u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 401/2 k.o. M., pa se stoga ne može govoriti o dvostrukoj litispedenciji u smislu čl. 194. st. 3. ZPP-a.

74 P- 2532/15

Uvidom u Potvrdi Trgovačkog suda u Splitu br. R3-4153/2002 od 6. svibnja 2002. god. (list 17-18 spisa) utvrđeno je da je u registru poduzeća tog suda pod brojem Fi-981/59 od 11. prosinca 1959. god., upisana „U.“ Zadružno poduzeće za otkup, preradu i promet maslina, čiji je osnivač Zadružni poslovni savez Kotara M.. Rješenjem od 8. siječnja 1966. godine upisan prestanak tog poljoprivrednog dobra zbog pripajanja Tvornici ulja Z., te da je 11. svibnja 1972. god. izvršen upis organiziranja OOUR-a tvornica „A.“ M., 9. veljače 1981. godine, da je konstituirana RO „A.“ OOUR U., te da je 29. prosinca 1989. god. upisan prestanak OOUR-a zbog izdvajanja sastava RO A. i organiziranja poduzeća U. s.p.o. M.. Nadalje, rješenje od 29. travnja 1993, god. izvršena je promjena statusa pretvorbom društvenog poduzeća u dioničko društvo pod tvrtkom poduzeće „U.“ d.d., te da je rješenjem od 12. svibnja 1994. god. upisana promjena na način da nova tvrtka glasi „O.“ d.d. M..

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1762 k.o. M.Ki- 413/03 od 14. veljače 2003. god. (list 35-37 spisa) utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 401/2 upis društvenog vlasništva, a što je razvidno i iz dostavljenog popisnog lista posl. br. Ki- 5920/08 od 1. srpnja 2008. god. za ZU 1762 k.o. M.( u prilogu spisa).

Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige ZU 3208 k.o. M., Ki-5921/08 od 1. srpnja 2008. god. ( u prilogu spisa), utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 401/2, vinograd, koja je otpisom iz ZU 1762 sastavljene u ovo zk tijelo prvo, u B listu upis prava vlasništva u koristi U. B. F. za cijelo 3865/6265 dijela, Grad M. za 420/6265 dijela, te je izvršen otpis s imena N. G. za 1980/6265 dijela, temeljem Ugovora o kupoprodaji br. 46/03 od 3. lipnja 2003. god. u korist A. d.o.o. građevno, trgovinsko i uslužno poduzeće . za 1980/6265 dijela.

Uvidom u kupoprodajni ugovor od 28. listopada 1964. god. (list 94-95 spisa) utvrđeno je da su istim T. B. i F. B. poljoprivrednom dobru „U.“ M., prodali 9/10 dijela čest. zem. 103. i čest. 104. zv. „D. – V.“ obje ZU 410 k.o. K.. U ugovoru je navedeno da je isti sastavljen i zbog parcele označene kao čest. ze. 401/2 vočnjak u B. sa 5115 mč površine ZU 1762 k.o. M. –M., uknjižene kao društvenog vlasništva, a inače po ranijoj zamjeni Općinskog vijeća N.O. Općine M. prema zapisniku od 25. sjednice od 24. travnja 1962. god. u korist bivše Stanice za maslinarstvo u M., koju je prilikom likvidacije preuzelo Poljoprivredno dobro „U. „ M., a u zamjenu nekretnina čest. zem. 103 i čest. zem. 104 iz ovog ugovora kao bivših vlanika „B.T. i F.J. u M., ali pogrešno – omaškom označeno sa čest. zem. 105 k.o. K., a ustvari se radilo o čest. zem. 103 i 104 ZU 410 k.o. K.. Kako bi se dovelo u sklad ovo stanje sa faktičnim stanjem i stanjem u zemljišnim knjigama, prisutne ugovorne stranke izjavljuju da s raniji sporazum poništava tako da čest. zem. 101/2 ZU 1k.o. M.-M. ostaje i dalje uknjižena kao vlasnost Društvenog vlasništva , pa u znak toga prodavaoci s danom sklapanja ugovora uvode u materijalni posjed ove parcele kupca, dok za parcele čest. zem. 103. i 104 k.o. K., se već nalaze u posjedu kupca od ranije, te kupci, ovim ugovorom dozvoljavaju da temeljem istog mogu zatražiti i uknjižbu prava vlasništva kao Društvenog vlasništva sa upisom prava upravljanja Poljoprivrednog dobra“U.“ i bez sudjelovanja prodavaoca. Kupci preuzimaju obvezu isplate ovim ugovorom kupljenih parcela 103 i 104 k.o. K. kako je to navedeno u točci 2. ugovora, a prodavaoci se obvezuju prema kupcu, da će raskinuti i poništiti kupoprodajni ugovor kojeg su istovremeno sklopili za parcelu čest. zem. 401/2 k.o. M.s S. P., s tim da prodavaoci braća B. i taj odnos s P.S. urede međusobno izvan ovog ugovora.

74 P- 2532/15

Tijekom postupka sud je izveo dokaz očevidnom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika N. B., i vještaka poljoprivredne struke B. B. dana 14. travnja 2008. god. (list 237-239 spisa).

Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2008. god. (list 242-243 spisa), ispravljenom po prigovorima tužitelja podneskom od 21. srpnja 2008. god. (list 252 spisa) identificirao predmet spora.

Vještak poljoprivredne struke B. B. dipl. inž. agr. u svom nalazu i mišljenju od 18. prosinca 2008. god. (list 264- 265 spisa) naveo je da su predmetne čestice u naravi maslinici u ekstenzivnom uzgoju, nalaze se unutar zone zaštićenog zelenila, dok prema važećem prostornom lanu u vrijeme izrade vještva nisu građevinsko zemljište. Vještak je u svom nalazu ustvrdio da su maslinici na dijelovima predmetne nekretnine djelomično obnovljeni, da se radi o maslinama u lošoj kondiciji, a dijelovi maslinika su obnovljeni dijelom u krošnji, a dijelom iz korijena , dok jedan dio nije obnovljen. Masline su prema svom stanju u slaboj ishranjenosti i kondiciji, zapuštene i ne obrađuju se. Dio stabala maslina star je između 100 i 150 godina, dok je jedan dio nasada star 50 god.

Vještak B. B., u svom iskazu danom na ročištu dana 23. ožujka 2009. god. (list 274- 275 spisa) očitujući se na prigovore, istakao je da je prema stvarnom i činjeničnom stanju utvrđenom na licu mjesta predmetno zemljište u naravi poljoprivredno zemljište, a prema podacima Odjela za gospodarenjem prostorom predstavljalo bi prostor planske namjene zaštitno zelenilo prema važećem PUPU, pa je očito da na tom dijelu nije predviđena nikakva stambena izgradnja. Navodi da je njegova definicija poljoprivrednog zemljišta dana prema pravila poljoprivredne struke, te da mu nije znano je li se ista podudara sa pravnom definicijom zemljišta, što nije u djelokrugu njegova rada i mjerodavnosti.

Obzirom na prigovore tuženika iznesene na nalaz i mišljenje vještak B. B., sud je utvrđenja koja se odnose na pravni status predmetne utvrdio na temelju podataka dostavljenih od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje ispostava M. sadržane u dopisu klasa: 350- 01/08-01/45 Ur.broj:2181/1-14-03-08-03/VŽ od 12. veljače 2008. god. (list 224 spisa) kojim su dostavljeni podaci o prostoru za kat čest. zem. 2454 i 2455 (čest. zem. 401/2) k.o. M. – M. od 19990 god. do danas, a posebno 24. srpnja 1991. god., prema kojim podacima se predmetne nekretnine danas nalaze unutar obuhvata Prostornog plana uređenja Grada M. (Glasnik br. 8/06) i to čest. zem. 2454 većim dijelom unutar zaštitnog zelenila, a manjim dijelom unutar koridora planirane prometnice, dok se čest. zem. 2455 nalazi dijelom unutar zaštitnog zelenila,a dijelom unutar granica neizgrađenog građevinskog područja naselja. Nadalje, 1990. god., kao na dan 24. srpnja 1991. god. predmetne čest. zem. su se nalazile unutar granica građevinskog područja gradova i naselja gradskog karaktera. Predmetne nekretnine u tom razdoblju, kao ni danas nisu bile unutar obuhvata provedbenog urbanističkog plana.

Uvidom u podatke o prostoru Grada M. Odjela za gospodarenje prostorom klasa: 053- 01/09-10/175 Ur. broj:2147/05-05/1-09-2 od 3. ožujka 2009. god. (list 270 spisa) utvrđeno je da je nadležno tijelo uvidom u važeću plansku dokumentaciju – Prostorni plan uređenja Grada M. (Glasnik Grada M. broj. 8/06, 16/07, 17/08) potvrdilo da se predmetna čest. zem. 2455 k.o. M. nalazi unutar granica obuhvata Prostornog plana uređenja Grada M. i to dijelom unutar granica neizgrađenog građevinskog područja naselja, a dijelom unutar zaštitnog zelenila, te da se čest. zem. 2454/1 i 2454/2 obje k.o. M., također nalaze unutar granica 74 P- 2532/15

obuhvata Prostornog plana uređenja Grada M., i to unutar granica građevinskog područja naselja, planske namjene zaštitno zelenilo.

Uvidom u ispravljene podatke o posjedovnom stanju od revizije katastra do danas Područnog ureda za katastar S. Ispostava M., klasa: 936-02/08-05/15 Urbroj: 541-23-3-04/10- 08-02 od 7. veljače 2008. god. (list 222-223 spisa), utvrđeno je da je revizijom katastra 50-tih godina, dio čest. zem. 401/2 k.o. M. – M. bila upisan u posjedovnom listu 689 na ime Općenarodna imovina M. površine 6245 m2 kulture voćnjak, dok je drugi dio čest. zem. 401/2 bio upisan u posjedovnom listu 151 na ime G. T., povšine 1020 m2, dok je 1000 m2 bilo pod kulturom vinograd, a 20 m2 pod kulturom npl. Poljska kućica. 1961. god. dio čest. zem. 401/2 iz posjedovnog lista 151 je prešla u posjedovni list 847 na ime G. M., G. D., D. J., G. I., G. P., G. A. i G. A., svi iz M., u površini od 1020 m2. 1970. godine na temlju prijavnog lista 79/70 od 3. travnja 1970 godine cijela čestica zemlje 401/2 mijenja oblik i površinu, te dobiva novu površinu od 6245 m2, kulture voćnjak i 20 m2 kulture neplodno poljska kućica sve upisano u posjedovnom listu 689 na ime Općenarodna imovina dok novonastala čestica zem. je 401/5 površine 1000 m2 kulture neplodno upisane u posjedovnom listu 1366 na ime B. M. ¼, B. J. ¼, B. D. ¼ i B. J. ¼. Novom izmjerom koja stupa na snagu 1975. godine, katastar zemljišta uspostavlja novu evidenciju katastarskih oznaka prema koji predmetna čest zem. 401/2 k.o. M.-M. (stari premjer), a da je izvršeno usklađenje oblika i površine čest. zem. 401/2 odgovarala bi čest. zem. 2454 k.o. M. – M., ukupne površine 5568, kulture maslinjak 4568 m2 i pašnjak 1000 m2 i čest. zem. 2455 k.o. M. –M., površine 1242 m2, kulture pašnjak, obje upisane u posjedovnom listu 1942 na ime Z.. 2003. godine iskazom promjena 95/2003, na temelju prijavnog lista UP-I-932-07/03-02/124 parcelacija na temelju izvoda iz PUP-a posjedovni list 1942 mijenja naslov, te se upisuje „O. d.d., čest. zem. 2434 mijenja oblik i površinu, te nastaje čest. zem. 2454/1 površine 3588 m2 katastarske kulture maslinjak, te čestica zemlje 2454/2 površine 1980 m2, pašnjak 1000 m2 i maslinjak 980 m2.

Razgraničenje poljoprivrednog i građevinskog zemljišta na dan 23. srpnja 1991. god., dokazuje se potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta, pa stoga obzirom na naprijed navedene podatke nadležnog Ureda za prostorno uređenje Grada M. (list 224 i 270 spisa9, razvidno je da se predmetna nekretnina nalazi unutar obuhvata PUP-a M., i to većim dijelom unutar zaštitnog zelenila, a dijelom unutar koridora planirane prometnice, a dijelom i unutar granica neizgrađenog građevinskog zemljište, te su se na dan 24. srpnja 1991. god., nekretnine (predmetna čest.zem.) nalazila unutar granica građevnog područja gradova i naselja gradskog karaktera, pa stoga, neovisno o tome što su nekretnine u naravi, radilo bi se o građevinskom zemljištu unutar obuhvata PUP-a M., a ne o poljoprivrednom zemljištu.

Obzirom na navedena utvrđenja, u odnosu na važeću pravnu regulativu koja dolazi u primjenu u konkretnom slučaju, valja navesti da posebna pravna regulativa za građevinska zemljišta u vrijeme važenja Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne Novine“ br. 48/88 – pročišćeni tekst, 16/90, 53/90 dalje u tekstu: ZGZ), odnosila se na ona zemljišta koja su se nalazila u gradovima, naseljima gradskog karaktera, kao i druga zemljišta koja su bila izgrađena ili prostornim planom određena za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine (čl.

3. ZGZ-a). Građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravljala je općina na čijem se području to zemljište nalazilo, ako što drugo nije bilo posebno određeno (čl.

9. ZGZ-a). Prije ovog Zakona, uvjeti i način stjecanja, svrha, prestanak i zaštita prava na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu bili su regulirani Uredbom o izgradnji stambenih zgrada za potrebe radnika i službenika iz 1951. godine („Službeni list“ br. 25/51), Zakonom o davanju na korištenje građevinskog zemljišta iz 1969. god. („Narodne Novine“ br. 20/69), te Zakonom o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta iz 1973.god. („Narodne Novine“ br. 14/73). Pretvorba građevinskog zemljišta započela je Zakonom o izmjenama i 74 P- 2532/15 dopunama Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne Novine“ 53/90), kojim je po sili zakona prestalo društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo bilo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. god. Ovo zemljište vraćeno je prijašnjim vlasnicima, odnosno njihovim slijednicima. Vlasništvo je utvrđivalo tijelo uprave nadležno za imovinsko-pravne poslove.

Pretvorba je dalje nastavljena Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne Novine“ br. 53/91 – čl.

9. st.

1. Zakona), kojim, nad neizgrađenim građevinskim zemljištem vlasnik zgrade izgrađene u skladu sa zakonom je postao po sili zakona vlasnikom zemljišta ispod zgrade i onog što služi za redovitu uporabu zgrade. Neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu nad kojim su pravo korištenja imale ondašnje općine, stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj i samoupravi i upravi („Narodne Novine“ br. 90/92 – čl.

67. i 87. tog Zakona) preuzele su općine i gradovi utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Daljnje odredbe o pretvorbi građevinskog zemljišta sadržane su u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 - dalje: ZV), te u Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavensko komunističke vladavine, koji su stupili na snagu 1. siječnja 1997. godine. Odredbama čl. 360. i čl. 361. ZV-a određeno je da pravo upravljanja, korištenja, raspolaganja i pravo korištenja građevinskim zemljištem, prevedeno je u pravo vlasništva , pod uvjetom da nije u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim sredstvima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji (čl. 359. st.

2. ZV-a). Određena su i dopunska pravila o upisu prava vlasništva i drugih stvarnih prava koja su nastala pretvorbom (čl. 364. i čl. 365. ZV-a). Kroz odredbe uspostavljanja pravnog jedinstva nekretnina (čl. 366 do 373. ZV-a) pretvoreno je tako izgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva. Sva prava upisana u zemljišnu knjigu zadržala su svoj prvenstveni red i nakon pretvorbe društvenog vlasništva (čl. 389. st.

2. ZV-a). Uređujući predmnjeve prava vlasništva u odnosu na osobe koje su u zemljišnim knjigama upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja nekretninom (čl. 362. ZV-a), posebno je iskazana predmnjeva u korist RH za sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu. Ovu predmnjevu valja tumačiti u skladu s sadržajem odredbe čl. 388. st.

2. ZV, prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Nadalje, Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavensko komunističke vladavine izvršen je povrat, odnosno naknada za neizgrađeno građevinsko zemljište koje je bilo nacionalizirano ili prisilno preneseno u društveno vlasništvo po drugoj osnovi. Pri tom valja istaknuti da nad zemljištem glede kojeg nije podnesen zahtjev za naknadu ili je zahtjev pravomoćno odbijen, pravo vlasništva stječe Republika Hrvatska (čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine).

Tužitelj tijekom postupka osporava upise suvlasničkih udjela tuženika pod 1) do 4) u zemljišnim knjigama, temeljem pravnih poslova, a koje pravne poslove tuženici ne osporavaju, dok tvrdi da je njegov pravni prednik Poljoprivredno dobro „U.M. stekao pravo vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji od 28. listopada 1964. god. zaključenog sa B.T. i B.F. , kao prodavateljima, kojem ugovoru je pristupio i S. P., sve uz suglasnost Skupštine općine M., koje su činjenice utvrđene u postupcima koji su se vodili pod posl. br. P-438/71 i 74 P- 2532/15

Na temelju odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne Novine“ br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99), trgovačko društvo koje je nastalo pretvorbom pravni je slijednik društvenog poduzeća koje je tom pretvorbom prestalo, te ona ista prava koja su pripadala predniku, pripadaju njegovom slijedniku odnosno pravnom subjektu, koji je nastao pretvorbo. Stoga su, kod pretvorbe društvenih poduzeća na pravnog slijednika pretvorenih poduzeća mogla prijeći samo ona prava na stvarima koja je imao njegov prednik,a to su prava korištenja i raspolaganja tim stvarima.

Odredbom čl. 388. st.2. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je stavkom 3. istog članka propisano kako rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, a ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

Stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ broj 52/58, 3/59, 24/59, 24/61 i 1/63) svo građevinsko zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera postalo je društveno vlasništvo (ex lege), a prema čl. 38. istoga, takvo je zemljište moglo ostati u posjedu prijašnjeg vlasnika, sve dok ga na osnovu rješenja nadležnog općinskog tijela ne preda u posjed općini ili drugoj osobi radi izgradnje zgrade ili drugog objekta. Slijedom navedenog, nacionalizirano građevinskog zemljište ostaje vlasniku u privremenom korištenju ( a privremeno pravo korištenja se stjecalo dakle, na temelju samog zakona), sve dok se na zemljištu ne podigne građevina – zgrada. Dakako, vlasniku nacionaliziranog građevinskog zemljišta pripada pravo na naknadu za isto (prema propisima o eksproprijaciji) i to od strane općine koja je izvršila deposesiju, ali to ovdje nije predmet spora.

U pravnom smislu, vlasništvo znači skup pravnih normi koje reguliraju vlasništvo. Za razumijevanje okolnosti glede načina stjecanja i prijenosa vlasništva nad prijepornom nekretninom u vrijeme dodijele na korištenje, za navesti je da se građevinskim zemljištem u funkcionalnom smislu smatralo zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera namijenjeno za izgradnju naselja, stambenih, privrednih, javnih i infrastrukturnih građevina, odnosno zemljište na kome su izgrađene takve građevine i koje služi za redovnu uporabu takve građevine. U imovinskopravnom smislu, građevinsko zemljište isključivo je bilo u društvenom vlasništvu i na njemu se nije moglo pribavljati niti uopće postojati pravo vlasništva. Pravilo je dakle, da se građevinska zemljišta u društvenom vlasništvu ne mogu otuđivati, ali se na njima mogu stjecati prava određena zakonom (čl. 1. st. 2. Zakona o prometu zemljišta i zgrada od 1. srpnja 1954. god.).

Nadalje, za utvrđenje prava vlasništva, valja imati na umu i sadržaj odredbe čl. 53. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne Novine“ broj 48/88-proč. tekst., 16/90 i 53/90- dalje u tekstu ZGZ), prema kojoj odredbi, Skupština općine ili komisija koju je ona formirala, rješenjem će utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati u posjed općini ako nije u određenom roku izgradio predviđeni objekt, odnosno nije u određenom roku izveo znatnije radove u odnosu na prirodu objekta koji je bio dužan izgraditi na zemljištu. U slučaju kada je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZGZ-a („Narodne Novine“ broj: 53/90-dalje ZID ZGZ) tj. do 22. prosinca 1990. godine, istekao rok za izgradnju objekta, a na zemljištu nije izgrađen objekt ili nisu izvedeni znatniji radovi, za prestanak prava korištenja potrebno je donijeti odgovarajuće rješenje iz čl. 74 P- 2532/15

53. st. 1. ZGZ, što znači da to rješenje ima konstitutivni značaj, odnosno da bez njegovog donošenja nema ni prestanka prava korištenja koje je bilo dodijeljeno pravnom predniku tužitelja.

Ako rješenje o prestanku prava korištenja nije doneseno do stupanja na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je člankom 394. st. 2. ZV-a prestao važiti ZGZ, tužitelj u smislu odredbe čl. 365. st. 4. ZV-a, treba dokazati da je pravo korištenja bilo stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisan način. Prema odredbi čl.365. st. 3. ZV-a u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta dopustit će se brisanje društvenog vlasništva i upis vlasništva te osobe na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika (rješenje o deposesiji), te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta.

Uvidom u spis ŽSD klasifikacijske oznake: 9443-01/96-01/00088 ( preslik spisa u prilogu) i uvidom u rješenje Ureda za imovinsko pravne poslove Ispostava M. klasa: UP-Io- 943-01/96-01/88/BV Urbroj: 2181-08/4-97-5 od 27. siječnja 1997. god. utvrđeno je da je navedenim rješenjem utvrđeno da je prestalo društveno vlasništvo 22. prosinca 1990. godine na zemljištu označenom sa čest. zem. 401/2 k.o. M.-M. Z. 1762, pa se predmetno zemljište vraća u vlasništvu U. D. F.. Iz rješenja je razvidno da je predmetno zemljište preneseno u društveno vlasništvo temeljem Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području Grada M. („G.“ Službeno glasilo Općine M. broj 1/82, 10/82), prema kojoj odluci je predmetno zemljište preneseno u društveno vlasništvo s površinom od 6265 m2. Nadalje je utvrđeno da iz evidencije koja se vodi u Županijskoj ispostavi za imovinsko pravne poslove M. je utvrđeno da predmetno zemljište nije davano na korištenje drugim osobama, pa se pretpostavlja da nije ni privedeno namjeni.

Razmatrajući dokumentaciju tužitelja dostavljenu u spis, razvidno je da tužitelj ne raspolaže ispravama koje su naprijed navedene. Ukoliko takva osoba ne disponira ispravama navedenim u čl. 365. st. 3. ZV-a, tužitelj na temelju čl. 365. st. 4. ZV-a treba dokazati da je on, odnosno njegov pravni prednik, imao na valjan način stečeno pravo korištenja.

Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-882/02 ( u prilogu spisa) utvrđeno je da se radi o postupku pokrenutom po tužbi tužitelja „O.“d.d. M. protiv tuženika A. d.o.o. ., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 125 i čest. zem. 126. te č.zgr. 119 upisanih u ZU 172 k.o. K.. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasništvo nekretnina stekao od svog pravnog prednika „U.“ poljoprivredno dobro M., te da je 1997. god. zaključena Diobena bilanca imovine bivše RO A. i da je predmetno zemljište pripalo u isključivo vlasništvo OOUR – U.i naknadno preneseno poduzeću U.po Ugovoru o diobi nekretnina od 3. prosinca 1992. god., zbog čega se želi uskladiti zemljišnoknjižno i stvarno stanje. U navedenom postupku je donesena presuda na temelju izostanka P-882/02 od 21. studenog 2002. god. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja odluka je postala pravomoćna dana 9. prosinca 2002. god.

Sud je pregledao i spise Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-1060/02, P-1063/02 i P-72/03 te je utvrdio da se radi o postupcima tužitelja O. d.d. ., protiv tuženika A. d.o.o. ., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, koje nisu predmet ovog spora. Osnov stjecanja prava vlasništva utuženih nekretnina u tim postupcima identičan je osnovu navedenom u spisu 74 P- 2532/15

Iako navedeni postupci nemaju utjecaja na utvrđenja koja se odnose na predmetni postupak, sud je uvidom u navedene pravomoćno okončane postupke, utvrdio da je Ugovor o diobi nekretnina od 3. prosinca 1992. god., koji je priložen u dokumentaciji u navedenim postupcima, sklopljen između poduzeća A.i poduzeća „U. kao pravnih slijednika RO „A.“ i njenih prednika sukorisnika i suvlasnika čestica zemljišta pobliže navedenih u tom ugovoru, te je navedenim Ugovorom, izvršena dioba nekretnina između navedenih društvenih poduzeća. Iz ugovora je razvidno da predmetna čest. zem. 401/2 nije bila predmet diobe između pravnih prednika RO „A.“. (U.i A.).

Naime, tužitelj tijekom postupka sudu nije pružio niti jedan relevantan dokaz iz kojeg je razvidno da je upravo predmetna nekretnina bila vlasništvo prednika tužitelja ili da je njegov pravni prednik (RO „A.“, odnosno ranije Poljoprivredno dobro U., i dr.), stekli pravo korištenja predmetne nekretnine u režimu društvenog vlasništva na temelju odluke N.O. Općine M., ili nekog drugog valjanog pravnog posla, temeljem kojeg je došlo i do prijenosa prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u korist prednika tužitelja.

Pozivanje tužitelja na činjenicu da su određene poljoprivredne kulture – maslinik na predmetnoj nekretnini, te upis prava posjeda u katastarskoj evidenciji na ime Z., samo po sebi ne čini dokaz o osnovu stjecanja prava korištenja predmetnog zemljišta u režimu društvenog vlasništva, a stoga i prava stjecanja prava vlasništva.

Uvidom u Potvrdu Agencije za restruktuiranje i razvoj Područni ured S. broj: 05- 16/92-06/76/2 od 29. prosinca 1992. god. (u prilogu spisa) utvrđeno je da je istom dana suglasnost na namjeravanu pretvorbu, društvenom poduzeću „U.“ ., koji je pravni prednik društva „O.“ d.d. .

Uvidom u Elaborat o procijenjenoj vrijednosti poduzeća „U.“ . od svibnja 1992. god. ( u prilogu spisa) utvrđeno je da predmetna nekretnina čest. zem. 401/2 (kat. čest. 2454 i 2455) ZU 3208 k.o. M. nije uključena i procijenjena u temeljni kapital prednika tužitelja. Izvršena je procjena nasada maslina vlasništva DP „U.“ (list 45 elaborata), bez oznaka nekretnina i površine na kojima se procjena nasada nalazi.

Uvidom u dopis Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:943-01/03-02/344 Urbroj:563- 03-02/03-2004-2 od 6. veljače 2004. god. ( dokumentacija u prilogu spisa) utvrđeno je da se istim odgovorena na traženje odvjetničkog ureda E. K. B. i M. B. P. kao punomoćnika trgovačkog društva A., u svezi parnice koja se vodi kod Općinskog suda u Makarskoj pod br. P-906/03, pri čemu se na traženje dostavljaju podaci da su u pretvorbi „O.“ d.d. u temeljni kapita uključene i procijenjene nekretnine na lokaciji u Makarskoj: zemljište dio kat. čest. 132/1 k.o. K. Z. 304, dio kat. čest. 138/3 u ZU 304 k.o. K., sveukupne površine na obje kat. čest. od 7.653 m2, te objekti: pogon za proizvodnju, objekt 183/1, 183/2, zatvoren prostor između zgrade čest. zgr. 183/1 i čest. zgr. 183/2, poslovna zgrada, objekt 225, razmjeni dio od NGP=235,56 m2, skladište, objekt 183/1-A, garderoba i sanitarije, objekt 183/2-A, agregatska stanica, objekt 183/2-B.

Uvidom u Izviješće Državnog ureda za reviziju od listopada 2002. god. ( u prilogu spisa) navedeno je da je Odlukom o pretvorni utvrđeno da se u procijenjenu vrijednost poduzeća ne uključuje vrijednost stanova na kojima postoji stanarsko pravo, vrijednost poljoprivrednog zemljišta (56.506 m2) na kojem je u skladu s Zakonom o poljoprivrednom zemljištu Republika Hrvatska postala nositeljem vlasničkih prava. Iz izviješća je razvidno da 74 P- 2532/15

je dana 8. listopada 1999. god. „O.“ d.d. uputila Hrvatskom fondu za privatizaciju prijedlog za obnovu postupka pretvorbe. Uz prijedlog za obnovu postupka društvo je dostavilo kupoprodajni ugovor iz kojeg je vidljivo da je Društvo steko pravo korištenja i raspolaganja zemljištem koje je primjenom odredbi l. 3. Zaklona o poljoprivrednom zemljištu postalo vlasništvo RJ i nije uključen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe Poduzeća. Fond je utvrdio da je istako objektivni zakonski rok od pet godina za podnošenje prijedloga za obnovu postupka pretvorbe, te je zaključkom od 2. prosinca 1999. god. prijedlog za obnovu odbačen kao nepravodoban.

Zakon o privatizaciji (Narodne Novine br. 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00 dalje u tekstu ZP), stupio je na snagu 22. ožujka 1996. god. U članku 47. tog Zakona određeno je da dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne Novine br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96, 118/99 dalje u tekstu: ZPDP) se prenose Hrvatskom fondu za privatizaciju, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Ukoliko se utvrdi da određena nekretnina nije obuhvaćena procjenom kod pretvorbe, HPF po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke u upravnom postupku utvrđuje da li se radi o nekretnini koja je činila temeljni kapital bivšeg društvenog poduzeća, da li ista nije procijenjena kod pretvorbe, da li se radi o nekretnini koja bi prije pretvorbe ex lege postala vlasništvo neke druge pravne osobe (to se odnosi prije svega na razgraničenje poljoprivrednog i građevinskog zemljišta na dan 23. srpnja 1991. god., a isto se dokazuje potvrdom nadležnog upravnog tijela o vrsti zemljišta), da li se ne radi o pretpostavkama za obnovu postupka pretvorbe i da prijenos na HPF ne utječe na tehnološku cjelinu, nakon čega se donosi rješenje kojim se predmetna nekretnina prenosi sukladno čl. 47. ZP-a na HPF, a koje rješenje je po pravomoćnosti tabularna isprava za upis u zemljišne knjige.

Utvrđenje što je i u kolikoj mjeri ušlo u društveni kapital tužitelja, odnosno prednika tužitelja, od izuzetne je važnosti za valjanu primjenu materijalnog prava.

U konkretnom slučaju, razvidno je da predmetna nekretnina nije ušla u procijenjenu vrijednost poduzeća prednika tužitelja, niti je ta nekretnina naknadno, u postupku povodnom podnesenog prijedloga tužitelja za obnovu postupka pretvorbe, utvrđena kao temeljni kapital bivšeg društvenog poduzeća, čime bi bila povećana vrijednost temeljenog kapitala konkretnog društva tužitelja za procijenjenu vrijednos predmetne nekretnine koja je bila predmet zahtjeva obnove postupka pretvorbe.

Odredbom čl. 390.a. ZV-a jasno su navedene pretpostavke kojima bi trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća moglo postati vlasnik nekretnine. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

Naime, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju izdano je temeljem ovlaštenja iz čl. 42. st. 1. Zakona o privatizaciji, a koje se rješenje prema st. 2. istog članka izdaje na zahtjev stranke, a za potrebe upisa nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava. Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju nema značenje odluke na temelju koje se stječe pravo vlasništva, to stoga što navedeno tijelo je u stadiju donošenja rješenja o namjeravanoj pretvorbi ovlašten paziti na realnost procjene kapitala, i s tim u vezi vrijednosti dionica na tržištu, međutim nije ovlašten utvrđivati vlasništvo na nekretninama, pa takvo rješenje nije osnova za stjecanje vlasništva na nekretninama koje su ušle u procjenu.

74 P- 2532/15

Nadalje, da bi se pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja moglo valjano pretvoriti u pravno vlasništva, moraju u trenutku stjecanja, po propisima koja su se u to vrijeme primjenjivala, biti ispunjene sve pretpostavke tražene za valjano stjecanje tog prava.

Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Naime, pozivanje tužitelja na pravomoćnu presudu Općinskog suda u M. br. P- 843/02 od 2. prosinca 2002. god. ne predstavlja dokaz o vlasništvu tužitelja obzirom da se radi o postupku koji se vodio između tužitelja i Republike Hrvatske, u koje kao stranke nisu sudjelovali tuženici pod 1) do 4), zbog čega navedena odluka u odnosu na iste nije pravno obvezujuća, i sama po sebi nije dovoljna za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja. Nadalje, u odnosu na kupoprodajni ugovor od 28. listopada 1964. god. (list 19-20 spisa) na koji se tužitelj poziva, tužitelj je mogao samo steći samo pravo korištenja, jer je tužitelj bio u režimu društvenog vlasništva, čime je i nekretnina tom kupoprodajom ušla u navedeni pravni režim, a iz njega je mogla izaći samo putem okončanog postupka pretvorbe. Naime, iz samog Kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 1964. god., nije razvidno jesu li osobe koje vrše raspolaganja nekretninom koja je predmet spora, stvarni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine, i jesu li kao takvi ovlašteni vršiti raspolaganja u korist prednika tužitelja.

Uz navedeno, tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni da je isti, odnosno njegov prednik, slobodno koristio i posjedovao predmetnu nekretninu, u onom opsegu i na način kojeg je stekao od svojih prednika kao stvarnih vlasnika i posjednika, i u tom smislu jesu li ta raspolaganja bila pravno valjana, i je li u tom smislu moglo i doći do konvalidacije pravnog posla u smislu odredbe čl. 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne Novine br 92/96, 92/99 – ispr. 80/02, 81/02

– ispr.), temeljem kojeg posla i osnova je prednik tužitelja mogao steći pravo korištenja predmetne nekretnine, koju bi u postupku pretvorbe unio u temeljni kapital svog društva. Kako predmetna nekretnina nije unesena u društveni kapital tužitelja i njegova prednika, tužitelja nije mogao temeljem odredbi čl. 360. do 365. ZV-a steći pravo vlasništva te nekretnine.

Tužitelj se neosnovano poziva na stjecanje prava korištenja predmetne nekretnine, a time i prava vlasništva, dosjelošću, posjedovanjem preko 30 godina. Naime, sama činjenica da je prednik tužitelja upisan kao posjednik predmetne nekretnine u katastarskom operatu nije dovoljna da bi se dokazalo vlasništvo dosjelošću. To stoga što se prema svojedobno zauzetom pravnom stajalištu (načelni stav prihvaćen na Zajedničkoj sjednici Saveznog suda, Republičkih i Pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda bivše SFRJ od 07. i 08. svibnja 1971. godine) institut dosjelosti ne primjenjuje se između društveno pravnih osoba, pa se vrijeme potrebno za dosjelost može računati tek od 08. listopada 1991. godine, odnosno od stupanja na snagu Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne Novine“ br. 53/91), a od tada pa do pokretanja ovog postupka nije protekao rok za dosjelost propisan odredbom čl. 159. 4. ZV-a. U tom smislu tužitelj nije predložio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelj bio u posjedu predmetnog zemljišta, te kako je i na koji način tužitelj, odnosno njegov prednik, posjedovao nekretninu kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Za istaknuti je da sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza, a ne na temelju navoda samog tužitelja. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima 74 P- 2532/15

pobija navode i dokaze protivne strane. U skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a u situaciji kad su na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju navedene činjenice i osnovanosti zahtjeva tužitelja, zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Kako na sporne okolnosti tužitelj nije predložio izvođenje drugih dokaza, kojima bi dokazao osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, kao ni da su ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 360., 363., 364., 365., a u vezi s čl. 390. a. ZV-a, sud je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, na temelju provedenog dokaznog postupka, tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, te odlučio kao u izreci presude pod točkom I/1.

Sud obzirom na naprijed navedena utvrđenja, iz kojih proizlazi neosnovanost tužbenog traženja tužitelja, nije posebno raspravljao i utvrđivao činjenice i okolnosti vezane za upise prava vlasništva tuženika pod 1) do 4) u zemljišnim knjigama, kao u odnosu na valjanost pravnih poslova kojima je osnov stjecanja njihova prava vlasništva i upisa u zemljišnim knjigama, jer se u ovoj fazi postupka utvrđenje ovih prigovora ukazuje suvišnim i bespredmetnim.

Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere iz slijedećih razloga:

Pretpostavke za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom propisane su u odredbama članka 298 i 299. Ovršnog zakona ( "Narodne Novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 67/08, 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05) dalje u tekstu: OZ) prema kojoj se privremena mjera može odrediti ako su ispunjene kumulativno slijedeće pretpostavke:

1. da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje tražbine,

2. 2. ako učini vjerojatnim da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se priječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

Predlagatelj ne mora dokazivati opasnost ako bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio neznatnu štetu.

Kako iz naprijed navedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine, odnosno u postupku je utvrđeno da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, a samim tim nije ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere, slijedom čega je sud prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere odbio kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

Kako su tuženici pod 1), 2), 3) i 4) u cijelosti uspjeli u sporu, pri čemu su samo tuženici pod 1), i pod 4) zatražili naknadu troškova postupka, odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br. 142/12 dalje u tekstu: Tarifa), prema dostavljenom popisu troška.

Tuženiku pod 1) je za potpuni uspjeh u predmetnom sporu, prema vrijednosti predmeta spora, priznat trošak sastava podneska od 20. veljače 2004. god., 16. ožujka 2004. god., u visini od po zatraženih 180 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te sastav podneska od 11. siječnja 2005. god. od zatraženih 125 bodova , pristup na ročišta zakazana za dan 10. ožujka 2004. god. od 180 bodova, te pristup na ročišta zakazana za dan 19. siječnja 2005. god, 22.

74 P- 2532/15

siječnja 2008. god., 14. ožujka 2008. god., 14. travnja 2008. god., 22. listopada 2008. god., 16. siječnja 2009. god., 23. ožujka 2009. god., 21. svibnja 2009. god., 28. listopada 2015. god., 28. listopada 2015. god. od po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastav žalbe od 26, travnja 2005. god. od 312,5 bodova, što sveukupno iznosi 3477,5 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn) ukupno iznosi 34.775,00kn. Navedeni iznos valja uvećati za zatraženi iznos PDV od 22% na iznos od 20.625,00 kn ( u iznosu od 4.537,50 kn te za iznos PDV od 25% na iznos od 5.000,00 kn ( u iznosu od 1.250,00 kn) što sveukupno iznosi 40.562,50 kn, koliko je dužan tužitelj naknaditi tuženiku , pa je stoga odlučeno kao u točci II/ izreke presude.

Tuženiku pod 4) je za potpuni uspjeh u predmetnom sporu, priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 10. veljače 2004. god. od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 10. ožujka 2004. god., 19. siječnja 2005. god., 21. listopada 2008. god., 14. ožujka 2008. god., 14. travnja 2008. god., 21. listopada 2008. god., 16. siječnja 2009. god. 23. ožujka 2009. god., 21. svibnja 2009. god.17. ožujka 2015. god. , 28. listopada 2015. god. i 17. prosinca 2015. god. od po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastav žalbe od 28. travnja 2005. god. od 312,5 bodova, što sveukupno iznosi 3362,5 bodova, sve uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn) što sveukupno iznosi 33.625,00 kn. Navedeni iznos valja uvećati za PDV 25% ( u iznosu od 8.406,25 kn), što sveukupno iznosi kn. Navedeni iznos valja uvećati za trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1000,00 kn, što sveukupno iznosi 43.031,25 kn, koliko je dužan tužitelj naknaditi tuženiku pod 4), pa je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.

U Makarskoj, 1. veljače 2016. god.

SUDAC

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, putem ovog suda za Županijski sud u Splitu, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog prijepisa presude.