Legislator Case Law & Legislation
Revr-345/2008-2 AI generated

Court dismisses appeal as ungrounded, ruling defendant not liable for plaintiff's fall through roof due to plaintiff's unauthorized climbing.

Case Number Revr-345/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the second-instance judgment, which had rejected the claim for non-material damages. The plaintiff fell through the roof of the defendant's auto-lacquer shop after climbing it without authorization, seeking compensation for injuries sustained. The court held that the defendant was exempt from liability under the law because the plaintiff's act was the sole cause of the damage, as the defendant neither ordered nor could have prevented the unauthorized access.

Legislator headnote

AI generated

čl. 177. st. 2. ZOO; čl. 392., 393. ZPP: The owner of a dangerous thing is exempt from liability if the victim caused the damage solely through their own act, which the owner could not foresee or prevent.

Keywords

AI generated
exemption from liability dangerous thing unauthorized access sole cause of damage non-material damages fault of the victim civil liability

Cited Legislation

AI generated
čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
čl. 392. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 345/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz Z., B. i H., kojega zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u P., protiv tuženika J. Č. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2627/07 od 11. veljače 2008. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-793/05 od 27. travnja 2007., u sjednici održanoj 3. prosinca 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 418.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2007. pa do isplate te mu isplati na ime kapitalizirane rente iznos od 480.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2007. i naknadi mu troškove postupka u iznosu od 168.093,00 kn. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 188.612,00 kn, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu daljnjih troškova postupka do iznosa od 214.720,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u st. 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev dok je preinačio odluku o trošku postupka naloživši tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 151.646,00 kn dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog postupka odbijen. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud preinači (pogrešno ukine) obje nižestupanjske presude te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška revizijskog postupka. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi nematerijalnu štetu i u revizijskoj fazi postupka je sporno je li tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju 4. prosinca 1997.

Revizijski navod da tužitelj „i nadalje ustraje kod navoda i činjenica naznačenih u žalbi“ovaj sud nije cijenio, budući je temeljem odredbe čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U donošenju odluke u ponovljenom postupku sud nije vezan ranijom ukidnom odlukom te stoga revizijski navodi koji ukazuju na razloge presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1590/01 od 9. veljače 2004. koju je povodom žalbe tuženika ukinuo Županijski sud u Puli rješenjem poslovni broj Gž-1390/04 od 21. veljače 2005. nisu od značaja za donošenje zakonite odluke u ovom postupku.

Tužitelj je 4. prosinca 1997. zadobio izuzetno teške tjelesne povrede kada je propao kroz krov autolakirerske radione tuženika koja se nalazi u J..

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tom odredbom je propisano da se imalac opasne stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Tijekom postupka je utvrđeno da na dan nezgode tuženik nije bio kod kuće, a da tužitelj koji je povremeno za tuženika radio neke poslove ( izgradio kokošinjac, nešto čistio), nije imao ovlaštenje tuženika da se penje na krov autolakirerske radione niti je išao popravljati krov po nalogu tuženika ili nekog o njegovih radnika. Razlog zbog kojeg se tog dana tužitelj samoinicijativno penjao na krov bio je dolazak na terasu stambenog objekta tuženika gdje se obično moglo naći hrane i pića.

Prema tome se tužitelj neovlašteno penjao na krov autolakirerske radione tuženika i na kraju kroz isti propao pa taj njegov postupak u cijelosti oslobađa odgovornosti tuženika kao vlasnika autolakirerske radionice kroz čiji krov je propao tužitelj. Pri tome nedostaci krova autolakirerske radionice ili potreba njegovog popravka nisu od važnosti za ocjenu odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju, jer tuženik nije naložio tužitelju da se na krov njegove radione penje, a niti je to mogao izbjeći jer tog dana nije bio kod kuće, pa je štetni događaj uzrokovan isključivo radnjom tužitelja.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, presuđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. prosinca 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.