Gž-503/2025-2 · Županijski sud u Varaždinu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-503/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Zavodu za stanovanje d.o.o., OIB: 00505486048, kojeg zastupa punomoćniku EF. dipl.iur., protiv tuženika CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Liović Čavajda, odvjetnica u Osijeku, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 18. ožujka 2025. poslovni broj: Povrv- 260/2024-6, 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-260/2024-6 od 18. ožujka 2025.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj Ovrv-1112/2021 od 10.veljače 2021. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku 8 dana platiti tužitelju iznos od 291,81 EUR, sa zateznim kamatama na pojedine iznose, po stopi i za razdoblje od naznačenog dana dospijeća do isplate kako je to i pobliže određeno u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 34,17 EUR.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu tužitelja da snosi troškove parničnog postupka zatražene troškovnikom kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR plus 30,00 EUR na ime sudske pristojbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet postupka u ovom sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. u vezi članka 460 . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) koji je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu, a nastavljen kao parnični povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka posl.broj: Ovrv-1112/2021 od 10. veljače 2021., zahtjev je suvlasnika stambene zgrade u [adresa], da im tuženik kao suvlasnik iste stambene zgrade plati zajedničku pričuvu u ukupnom iznosu od 2.198,61 kn što sada iznosi 291,81 EUR ili mjesečno 129,33 kn odnosno 17,17 EUR dospjelih u razdoblju od 20. kolovoza 2019. do 20. prosinca 2020. zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pričuve do isplate.

6. Tuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi javnog bilježnike isticao je da suvlasnici stambene zgrade nisu navedeni imenom i prezimenom i njihovim OIB [osobni identifikacijski broj]om zbog čega je ovršni zahtjev podnesen u ime neodređenih osoba od kojih je jedan potencijalno i tuženik i stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Isticao je i da do mjeseca prosinca 2020. nije primao račune za pričuvu izdane od strane upravitelja zgrade, a niti ih je trebao primati jer je još prije desetak godina sa stanarima postignut dogovor da zbog izvršenih radova o svom trošku neće biti u obvezi plaćati pričuvu narednih trideset godina i da nije obaviješten o promjeni odluke stanara. Osim toga prigovora i mjesečnom iznosu pričuve jer da isti ne odgovara površini prostora za koji mu je utvrđena obveza jer se pričuva trebala obračunavati za površinu od 24,12 m2, ne za 56 m2.

7. Polazeći od predmeta spora i navoda prigovora tuženika prvostupanjski sud je provedenim dokazima predloženim po strankama i to čitanjem pisanih isprava utvrdio slijedeće činjenice te zauzeo slijedeće materijalnopravno stajalište:

- da je prema Izvodu otvorenih stavaka upravitelja stambene zgrade u [adresa] Zavoda za stanovanje d.o.o. tuženik evidentiran kao dužnik po računima za pričuvu u iznosima i datumima dospijeća kako je to navedeno u ovršnom prijedlogu tj. u mjesečnom iznosu od po 129,33 kn u razdoblju dospijeća od 20. kolovoza 2019. do 20. prosinca 2020. – ukupno 2.198,61 kn

- da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, kojom upravlja upravitelj, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika te su suvlasnici dužni uplaćivati troškove pričuve sve sukladno članku 85., članku 89., članku 90. stavku 1. i 3. i članku 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV)

- da upravitelj u odnosu prema suvlasnicima ima položaj njihova punomoćnika, nalogoprimca i zastupnika te je time ovlašten štititi njihove interese u odgovarajućem postupku pred sudom i u odnosu na jednog od njih koji nauštrb ostalih ne ispunjava svoje obveze plaćanja zajedničke pričuve (članak 44. stavak 1. ZV u svezi sa člankom 89. ZV, članak 313. ZOO

- da se stranačka sposobnost tužitelja temelji na članku 77. stavku 3. ZPP iz koje stranačke sposobnosti proizlazi i parnična sposobnost dok pravo upravitelja tužitelja na pokretanje postupka u ime tužitelja proizlazi iz odredbe članka 378. ZV zbog čega je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovan

- da se sukladno odredbi članka 375. ZV uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju međuvlasničkim ugovorom, kojim su između ostalog uređeni uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve (stavak 1.), a odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (stavak 3.) i te odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora (stavak 4.)

- da tuženik za svoje navode o dogovoru o neplaćanju pričuve narednih 30 godina s obzirom da je prije 10-tak godina u ime stanara, a o svom trošku obavio na zajedničkim dijelovima zgrade radove u visini od 49.400,00 kn nije predočio niti jedan dokaz – valjani pisani sporazum, odnosno odluku suvlasnika zgrade o navedenom time

- da je punomoćnica tuženika na ročištu održanom 6. veljače 2024. odustala od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka i tuženika na naprijed navedenu okolnost

- da tuženik ne osporava da je vlasnik posebnog dijela nekretnine za koji ga se tereti na plaćanje pričuve te da je bio vlasnik i u spornom razdoblju kao i prije tog razdoblja

- da činjenica da tuženiku nisu dostavljani računi za pričuvu do mjeseca prosinca 2020. nije relevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari obzirom da je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza svakog suvlasnika nekretnine

- da tuženik nije tražio od suda da utvrdi da li je način raspodjele u konkretnom slučaju odgovarajući,

te na temelju naprijed utvrđenih činjenica i iznesenih zakonskih odredbi zaključuje da je tuženik u obvezi platiti utuženu pričuvu u iznosu od 2.198,61 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog iznosa pričuve do isplate. Posljedično na temelju članka 451. stavka 3. ZPP održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj Ovrv- 1112/2021 te ujedno na temelju članka 154. stavka 1. ZPP nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 34,17 EUR koji trošak se odnosi na trošak javnog bilježnika u iznosu od 20,90 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR.

8. Prije upuštanja u ocjenu žalbenih navoda valja navesti da je predmet spora zahtjev za isplatu 291,81 EUR zbog čega se radi o sporu male vrijednosti koji je definiran člankom 458. stavkom 1. ZPP te da se prema članku 467. stavku 1. ZPP presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona. Prema stavku 2. članka 467. ZPP, u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona. Iz citirane odredbe proizlazi da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP. Prema članku 460. ZPP postupak u sporovima male vrijednosti provodi se i u povodu prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

9. Tuženik uvodno u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka sadržanih u članku 354. stavku 2. točke 11. ZPP tvrdeći da je presuda nerazumljiva, proturječi sama sebi, izostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a o onima koje su bitne postoji proturječnost između onoga što je u razlozima presude navedeno o sadržaju isprava, a koje postupanje je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Protivno naprijed navedenim navodima ovaj sud ne nalazi da bi pobijana presuda bila nerazumljiva, ne proturječi sama sebi, prvostupanjski sud je iznio neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud iznio je i razloge zbog kojih smatra da suvlasnici stambene zgrade primjenom članka 77. stavka 3. ZPP imaju i stranačku i parničnu sposobnost pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

11. Na žalbene navode da prvostupanjski sud potpuno zaboravlja bitnu činjenicu da u ovom postupku stranka nije upravitelj već da upravitelj (Zavod) u ovom postupku nastupa kao punomoćnik (zastupnik) tužitelja koji su označeni kao (suvlasnici) stambene zgrade u [adresa] i zbog čega ima pravo zahtijevati dokazivanje njihove aktivne legitimacije kao i ovlaštenje upravitelja za zastupanje smatrajući da je tužitelj bio dužan po prigovoru dostaviti zk. izvatke ili ugovore o kupoprodaji osoba u čije ime nastupa jer sud u ovakvoj pravnoj situaciji bez zk. izvatka ili ugovora o kupoprodaji nije imao na temelju čega utvrditi tko su suvlasnici zgrade u čije ime upravitelj nastupa pa tako niti tko su stvarne stranke postupka i smatra da prvostupanjski sud nije mogao donijeti pozitivnu odluku u korist tužitelja za koje se na kraju postupka ne zna tko su te u tom smislu smatra obrazloženje suda u točkama 13.

– 16. u kojima daje razloge o istaknutom prigovoru o nedostatku aktivne legitimacije pogrešnim, valja ponoviti da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u točki 14. naveo da se stranačka sposobnost tužitelja temelji na odredbi članka 77. stavka 3. ZPP iz koje stranačke sposobnosti proizlazi i parnična sposobnost dok pravo upravitelja tužitelja na pokretanje postupka u ime tužitelja proizlazi iz odredbe članka 378. ZV.

12. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4678/2011 od 19. prosinca 2012. u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli suvlasnici stambene zgrade u Z., H. 47, zastupani po upravitelju Zagrebački holding d.o.o., Podružnica gradsko stambeno komunalno gospodarstvo iz Zagreba, kojeg zastupa M. G. odvjetnik u Z., kao u konkretnom slučaju, taj Sud utvrđuje da je ustavna tužba podnositelja jednaka ustavnim tužbama podnesenim Ustavnom sudu u istovrsnim predmetima u kojima upravitelji više stambenih zgrada od suvlasnika zgrade (stanova) traži isplatu duga na ime zajedničke pričuve te da je u tim odlukama utvrdio da su odluke sudova kojima su tužbeni zahtjevi podnositelja za isplatu zajedničke pričuve odbijeni (odnosno ovršni prijedlozi odbačeni) zbog nedostatka aktivne legitimacije podnositelju povrijeđena ustavna prava što je podrobno obrazložio u odluci broj U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. objavljenoj u "Narodnim novinama" broj: 87/06 u kojoj je između ostalog utvrđeno: "Ustavni sud utvrđuje da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju te konstatira da je citirano stajalište Ustavnog suda u cijelosti mutatis mutandis, primjenjivo i u konkretnom slučaju kada je ovršni postupak radi naplate zajedničke pričuve pokrenut prijedlogom za ovrhu suvlasnika stambene zgrade, zastupanih po upravitelju zgrade. Osim toga u toj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske navodi: "Naime, isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika, jer nisu naznačene i osobe (fizičke ili pravne) suvlasnika, ukazuje se kao pretjerani formalizam u situaciji u kojoj suvlasnike (podnositelje prijedloga za ovrhu) zastupa upravitelj zgrade." i "Također, Ustavni sud utvrđuje da je drugostupanjskim rješenjem povrijeđena dužnost propisana člankom 77. stavkom 2. Ustavnog zakona, sukladno kojemu su sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave prilikom odlučivanja o konkretnom pravnom pitanju dužna uvažavati i poštivati pravna stajališta zauzeta u ustavnosudskoj praksi." te nastavno utvrđuje da je osporenim drugostupanjskim rješenjem podnositeljima, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

13. Tuženik se u prilog svojoj tvrdnji da su suvlasnici stambene zgrade dužni dokazati svoju aktivnu legitimaciju odnosno da su ovlašteni ubirati zajedničku pričuvu od tuženika dostavom zemljišnoknjižnih izvadaka i kupoprodajnih ugovora za sve upisane suvlasnike poziva na odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-97/2009 i Gž- 928/15 od 13. ožujka 2015., no imajući u vidu sadržaj naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a isto tako i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2569/2015 od 28. veljače 2019. u kojoj je usvojena ustavna tužba Stambeno gospodarstvo Tanker d.o.o. Zadar kao tužitelja i upravitelja stambene zgrade iz razloga jer je odbijen tužbeni zahtjev kojim zahtijeva od suvlasnika stambene zgrade neplaćenu pričuvu s obrazloženjem da se isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnine ukazuje kao pretjerani formalizam u situaciju u kojoj suvlasnike (tužitelje) zastupa upravitelj zgrade.

13.1. Valja navesti i da su prema članku 77. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst) nadležno sudbeno ili upravno tijelo obveznim poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.

14. Nastavno u žalbi tuženik iako tvrdi da je sud donoseći odluku o tužbenom zahtjevu počinio procesne povrede iz članka "345. stavka 11. ZPP" očito misleći na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, u biti obrazlaže bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 461.a stavka 6. ZPP jer navodi da je tužitelj sukladno toj odredbi trebao u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a da je on to učinio po proteku 15 dana računajući od dana kada je primio poziv za pripremno ročište 24. rujna 2021. dok je podnesak dostavio 11. listopada 2021. time da sukladno članku 461.a stavku 6. ZPP nije relevantan trenutak kada je tužitelj primio poziv na pripremno ročište već se taj trenutak računa od dana kada je tužitelj zaprimio prigovor tuženika izjavljen protiv platnog naloga.

14.1. Prije svega na iznesene žalbene navode valja navesti da time što je u točki 25. obrazloženja prvostupanjski sud ocijenio tuženikov prigovor prekluzije neosnovanim obrazlažući svoje stajalište navodima da je upravitelju tužitelja poziv za pripremno ročište zakazano u ovoj pravnoj stvari za dan 13. prosinca 2021. sa upozorenjem na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza u roku od 15 dana od primitka poziva dostavljen 24. rujna 2021. te da je podnesak tužitelja kojim se dostavlja dokumentacija i to ugovor o upravljanju stambenom zgradom, međuvlasnički ugovor i popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim omjerima predan putem e-komunikacije 11. listopada 2021., dakle, u navedenom roku, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Naime, 15-ti dan računajući od 24. rujna 2021. pada na dan 9. listopada 2021. što je subota dok je 10. listopada 2021. nedjelja. Člankom 112. stavkom 4. ZPP propisano je da ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana, pa kako je idući radni dan u konkretnom slučaju 11. listopad 2021. (ponedjeljak), to utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj podnesak zaprimljen kod suda 11. listopada 2021. dostavio u roku 15 dana računajući od primitka poziva za pripremno ročište nije protivno stanju spisa.

14.2. Točno je da je člankom 461.a stavkom 6. ZPP propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Isto tako iz stanja spisa predmeta razvidno je da tužitelj nije u roku od 15 dana od dana primitka rješenja prvostupanjskog suda od 26. srpnja 2021. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mirjana Borić iz Osijeka broj Ovrv-1112/2021 od 10. veljače 2021. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a uz koje rješenje mu je prema dostavnoj naredbi dostavljen i prigovor tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je tužitelj zaprimio 26. srpnja 2021., dostavio podnesak u kojem iznosi činjenice na kojima temelji svoj zahtjev sa dokazima te se očituje na navode prigovora, no kao što je već prethodno navedeno sukladno članku 467. stavku 1. ZPP stranke nisu ovlaštene pobijati presudu u sporu male vrijednosti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP pa stoga ovaj sud nije ovlašten prosuđivati osnovanost žalbe protiv ove presude s aspekta isticanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 461.a stavka 6. ZPP.

15. Iz naprijed navedenih razloga, a uz utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 467. stavka 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti te daljnje utvrđenje da je obvezavši tuženika na plaćanje mjesečne pričuve u dosuđenom iznosu i za utuženo razdoblje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe članka 89. stavka 1. i 2. i članka 380. ZV, valjalo je na temelju članka 380. stavka 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka u vezi koje tuženik ne iznosi konkretne žalbene razloge, a da primjenom članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 15. srpnja 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec