Rev-250/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-250/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. H. iz Z., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., koju zastupa punomoćnica G. Đ., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. kolovoza 1999. godine broj Gž- 939/99, kojom je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. listopada 1998. godine broj Pn-4370/97, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. kolovoza 1999. godine broj Gž-939/99 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. listopada 1998. godine broj Pn-4370/97 i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o trošku revizijske faze postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Pobijanom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. kolovoza 1999. godine broj Gž-939/99 odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. listopada 1998. godine broj Pn-4370/97 kojom je presuđeno:

"Tuženik C. o. d.d. Z. dužan je tužiteljici A. H. iz Z. isplatiti iznos od 10.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 1998.g. do isplate, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 76/96) te joj je počevši od 1. siječnja 1997.g. pa nadalje dužan plaćati mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 320,00 kn time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a dospijevajuće svakog 1-vog u mjesecu za protekli mjesec, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve po kamatnoj stopi koju određuje Uredba o visini stope zatezne kamate NN 76/96 kao i naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.475,20 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv ove pravomoćne presude prvostupanjskog suda reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud postupi u skladu s važećim propisima.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženice sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na odgovor tužiteljici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

U odgovoru na izjavljenu reviziju tužiteljica je pobijala osnovanost revizijskih navoda i predložila da sud reviziju odbaci kao nedopuštenu, a podredno da istu odbije kao neosnovanu sve uz naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 732,00 kn. Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Prije svega valja napomenuti da tužiteljica neosnovano smatra da se radi o nedopuštenoj reviziji tuženice. Ovo iz razloga što se ne smatra nedopuštenom revizija koja je izjavljena između ostalih razloga i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se radi o dopuštenoj reviziji u kojoj u navodima revizije revident upućuje i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje (nedopušten revizijski razlog – čl. 385. st. 3. ZPP-a).

U ovoj pravnoj stvari tužiteljica ostvaruje naknadu štete iz prometne nesreće – štetnog događaja od 27. travnja 1989. godine, a zbog pogoršanja stanja zdravlja nakon što je tužiteljici također zbog daljnjeg pogoršanja stanja zdravlja presudom Općinskog suda u Zagrebu od 19. travnja 1995. godine broj Pn-9785/94 dosuđena naknada štete.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužiteljici pogoršano stanje zdravlja u vidu oštećenja vidne funkcije u opsegu od 5%. Prema mišljenju vještaka (list 49) kod tužiteljice se prema medicinskoj dokumentaciji počinju registrirati poteškoće većeg intenziteta u drugoj polovini 1996. godine.

Tuženica je već u odgovoru na tužbu predložila sudu da pribavi zdravstveni karton tužiteljice no prvostupanjski je sud odbio provođenje tog dokaza (list 19).

Tuženica je u prigovoru na nalaz i mišljenje (list 33) prigovorila da nema nikakvog medicinskog dokaza da je stanje zdravlja (na očima) utvrđeno 8 godina nakon prometne nezgode u uzročnoj vezi sa ozljedama zadobivenim 27. travnja 1989. godine.

Ni za davanje dopune nalaza i mišljenja vještaka od 21. svibnja 1998. godine vještak nije izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice.

U žalbi protiv prvostupanjske presude tuženica je ponovno prigovorila da nema uzročne veze između štetnog događaja i utvrđenog pogoršanja zdravlja tužiteljice (glede zdravlja očiju) ponavljajući potrebu za provođenjem dokaza uvidom u zdravstveni karton tužiteljice radi utvrđenja postojanja uzročne veze te predložila provođenje novog vještačenja.

Drugostupanjski sud u presudi kojom odbija žalbu tuženice paušalno ocjenjuje da nema potrebe za provođenjem drugih dokaza.

U reviziji tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka navodeći da do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice vezano uz štetni događaj nije došlo.

U ovoj je pravnoj stvari pravno odlučna činjenica da li je pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice (bolest očiju) u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

Da bi se ta činjenica mogla utvrditi potrebno je, po ocjeni ovog suda, utvrditi zdravstveni status tužiteljice prije nastanka štetnog događaja (dakle, izvršiti uvid u zdravstveni karton tužiteljice) te nakon toga cijeniti medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu a koja je iz vremena nakon nastanka prometne nesreće – štetnog događaja.

Tek nakon tako provedenog postupka moći će se sa sigurnošću zaključiti da li je liječenje tužiteljice zbog zdravstvenih problema glede očiju iz vremena poslije štetnog događaja posljedica neke bolesti (astigmatizma i dr.) ustanovljenog prije nastanka štetnog događaja ili je bolest očiju nastala kao posljedica pretrpljene tjelesne ozljede u štetnom događaju.

Kako o pravno odlučnoj okolnosti pobijane presude ne sadrže razloge (nije utvrđen zdravstveni status tužiteljice prije prometne nesreće i liječenje sve do vremena iz kojeg je medicinska dokumentacija priložena spisu) to je u postupanju nižestupanjskih sudova ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer pobijane presude ne sadrže razloge o pravno odlučnim činjenicama.

Zbog navedenih je razloga revizija tuženice primjenom čl. 394. st. 1. ZPP-a prihvaćena i pobijane presude ukinute te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te donijeti novu odluku.

Odluka o trošku revizijske faze postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. listopada 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.