Rev-1825/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1825/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice dr. L.H. iz Z., B. br. ..., zastupane po E.G., odvjetniku iz Z., protiv tuženice C.-o. d.d. Z., T. b.J.J. br. ..., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. prosinca 1994. godine br. Gž-5595/94 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. travnja 1994. godine br. Pn-5403/92, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužiteljici plati iznos od 37.995,00 kn sa zateznom kamatom po čl. 277. st. 1. ZOO uz naknadu parničnog troška od 2.733,00 kn. Tužiteljica je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 33.797,00 kn, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate od 15. studenoga 1993. do 12. travnja 1994. godine.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, dok je djelomično prihvaćena žalba tuženice te prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužiteljica odbijena i s daljnjim iznosom od 4.000,00 kn, kao i dijelom troškova postupka u iznosu od 302,92 kn, dok je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi trošak za taksu na

žalbu u iznosu od 100,00 kn.

Preinačena je navedena presuda i u dijelu odluke o zateznim kamatama u smislu čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("NN" br. 22/94).

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica u odbijajućem dijelu, a u pogledu glavne stvari s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova i troškova revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužiteljica je dana 19. 5. 1992. godine doživjela saobraćajnu nesreću u kojoj je ozlijeđena (trzajna ozljeda vratne kralježnice uz nategnuće ligamenata desnog koljena), a tuženica odgovara za nastalu štetu temeljem proširenog pokrića osiguranja tzv. "B" kombinacije.

Radi zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta oko šest dana, srednjeg intenziteta oko deset dana, manji bolovi su trajali trideset dana, a povremeno manji oko osam tjedana.

Pretrpjela je i strah jačeg intenziteta koji je potrajao jedan do dva dana, a zatim se pojavio i sekundarni strah za stanje zdravlja i ishod liječenja.

Trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile su opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice (u dobi od 31 godine) za 15%.

Za vrijeme liječenja u kući kroz osam tjedana tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe po četiri sata na dan, koju njegu su joj pružali ukućani.

U takvoj činjeničnoj situaciji dosuđeni iznosi pravične novčane naknade za fizičke bolove (10.000,00 kn), te strah (6.000,00 kn), kao i naknade za duševne bolove zbog smanjenje životne aktivnosti (17.000,00 kn) predstavljaju i po ocjeni ovog suda primjerenu naknadu utvrđenu u skladu sa svim mjerilima i kriterijima određenim u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94 - ZOO) uzimajući pritom u obzir posebnosti konkretnog slučaja kao što su intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, opseg smanjenja životnih aktivnosti a cijeneći pritom i životnu dob tužiteljice kao i njezino zanimanje.

Tužiteljici je priznata naknada za pruženu joj tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe čl. 194. st. 1. ZOO. Visinu ove naknade sudovi su utvrdili u iznosu od 995,00 kn, kao netto zaradu osobe koja bi u Zagrebu pružala tu vrst pomoći tužiteljici.

Kako tužiteljica u reviziji smo tvrdi da bi zatraženi iznos s tog osnova od 1.792,00 kn bio primjeren sudskoj praksi, a tu svoju tvrdnju ničim ne argumentira, to se istaknuti prigovor ukazuje neosnovanim.

Budući nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, a jer se nije ostvario razlog zbog kojeg je revizija izjavljena odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. lipnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)