II Kž-382/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 382/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. N., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 3. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. listopada 2016. broj K-5/15-108, o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. studenoga 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog D. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženom D. N., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 3. KZ/11. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, a kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je optuženi D. N. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) i članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., optuženiku je produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08., i to zabrane približavanja oštećenoj D. Š. na udaljenost manju od 200 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tom oštećenicom te zabrana uhođenja i uznemiravanja iste. Izvršenje navedenih mjera opreza povjereno je Policijskoj postaji Č., uz upozorenje optuženiku da će u slučaju njihovog nepridržavanja iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. N. po branitelju, odvjetniku T. J., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

II Kž 382/16-4

Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i nakon izricanja nepravomoćne presude i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela, a potom je ispravno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženika i dalje može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08.

Tako pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o potrebi produljenja primjene mjera opreza u odnosu na optuženog D. N. nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženika da ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela jer je od počinjenja radnji kaznenih djela za koje je nepravomoćno osuđen proteklo dugo vremensko razdoblje u kojem optuženik „ničim realnim ili verbalnim nije pokazao da postoji čak i volja za ostvarenjem neke prijetnje ili počinjenjem nekog težeg kaznenog djela“. Takav žalbeni prigovor je neosnovan jer upravo ta okolnost pokazuje da primijenjene mjere opreza ostvaruju svoju svrhu, a u suprotnom bi iste bile zamijenjene istražnim zatvorom.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim prigovorom da se primijenjenim mjerama opreza značajno ograničavaju prava optuženika na slobodu kretanja. To iz razloga jer se samo jednom od tri primijenjene mjere opreza i to mjerom iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. zabranjuje optuženiku približavanje oštećenoj D. Š. na udaljenost manju od 200 metara, a čime se, usprkos toga što se radi, kako to navodi optuženik, o prostorno maloj sredini, ne ugrožava njegova prostorna sloboda kretanja.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. studenoga 2016.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Damir Kos, v.r.