Revt-58/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 58/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća te Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnoj pravnoj stvari predlagatelja osiguranja C. L. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku L. A., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. & P. iz Z., protiv I. protivnika osiguranja P. d.d. iz V., II. protivnika osiguranja S. d.o.o. iz V., III. protivnika osiguranja W. i p. d.o.o. iz V., i IV. protivnika osiguranja F. A. d.o.o. iz V., radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o reviziji predlagatelja osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4930/10-3 od 23. rujna 2010., kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu posl. br. P-205/10-10 od 22. travnja 2010., u sjednici od 29. travnja 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija predlagatelja osiguranja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja preinačeno je (odlukom o žalbi protivnika osiguranja) prvostupanjsko rješenje i odbijen prijedlog predlagatelja osiguranja da se radi osiguranja njegove novčane tražbine od 45.368.945,84 kn i troška postupka osiguranja od 6.230,00 kn odredi privremena mjera kojom bi se naložilo:

- R. A. d.d. Z. da I. protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga I. protivnika osiguranja uskrati isplatu novčanog iznosa od 45.368.945,84 kn s računa I. protivnika osiguranja br. …,

- V. b. d.d. V. da II. protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga II. protivnika osiguranja uskrati isplatu novčanog iznosa od 45.368.945,84 kn s računa II. protivnika osiguranja br. …,

- R. A. d.d. Z. da III. protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga III. protivnika osiguranja uskrati isplatu novčanog iznosa od 45.368.945,84 kn s računa III. protivnika osiguranja br. …,

- R. A. d.d. Z. da IV. protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga IV. protivnika osiguranja uskrati isplatu novčanog iznosa od 45.368.945,84 kn s računa IV. protivnika osiguranja br. …,

dok je predlagatelju osiguranja naloženo naknaditi protivnicima osiguranja trošak postupka, i to svakome po 537,25 kn, a odbijeni su zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja od 56.312,50 kn - kao i zahtjevi protivnika osiguranja za naknadu troškova postupka, i to:

- zahtjev I. protivnika osiguranja od 39.150,25 kn,

- zahtjev II. protivnika osiguranja od 39.150,25 kn,

-zahtjev III. protivnika osiguranja od 39.150,25 kn, i

- zahtjev IV. protivnika osiguranja od 39.150,25 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio predlagatelj osiguranja „temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona“ a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže dopustiti reviziju i ukinuti osporeno rješenje.

Protivnici osiguranja nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ-a), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 369. st. 1. OZ-a ("Narodne novine", broj 112/12), propisano je da je revizija u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo u slučaju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP-a), dakle samo po dopuštenju drugostupanjskog suda kada ocijeni da je to od važnosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovršnog prava i ravnopravnost građana. Odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08 - dalje: ZID ZPP-a iz 2008., na snazi od 1. listopada 2008.) izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a iz novele ZPP-a iz 2003., uvođenjem izvanredne revizije, one koja se može podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Načelno, takva izvanredna revizija dopuštena je dakle i u postupcima kakav je i ovaj - u postupku osiguranja, na temelju odredbe čl. 52. st. 4. ZID ZPP-a iz 2008., koja izvanrednu reviziju ograničuje samo na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, a sve budući je i podnesena protiv odluke donesene 23. rujna 2010.

Međutim, njezina dopuštenost vezana je i uz udovoljenje pretpostavci iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, po kojima je podnositelj izvanredne revizije dužan određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio - ali i izložiti određene razloge zbog kojih smatra da je upravo to pitanje važno za odluku u konkretnom sporu i osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana.

Osporenim rješenjem prijedlog za određivanje mjere osiguranja odbijen je uz osnovno i odlučno shvaćanje da predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje pretpostavki potrebnih za određivanje privremene mjere (ovdje predložene radi osiguranja nedospjele novčane tražbine od 45.368.945,84 kn i troškova postupka osiguranja), i to: vjerojatnost postojanja novčane tražbine koju nastoji osigurati (obzirom da prema obrazloženju osporenog rješenja: „nije dovoljna sama tvrdnja predlagatelja osiguranja da njegova tražbina postoji“) i vjerojatnost postojanja opasnosti da će „bez takve mjere protivnici osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati“, a sve u smislu odredbe čl. 296. OZ-a, kojom je propisano: „Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati“.

Revident je u ovome slučaju naznačio da reviziju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i zbog pitanja „da li se zahtjev za davanje osiguranja radi namirenja novčane tražbine iz čl. 550.o Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD-a) ima smatrati novčanom tražbinom, pa je time i dopušteno osiguranje privremenom mjerom radi osiguranja novčane tražbine ili se zahtjev za davanje osiguranja smatra nenovčanom tražbinom“, navodeći:

- da je drugostupanjski sud glede toga zauzeo pogrešno shvaćanje da se takav zahtjev smatra nenovčanom tražbinom,

- da je „zauzimanje pravnog stajališta oko ovog pitanja bitno radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana“ obzirom odredbe čl. 550.o ZTD-a propisuju da u postupku odvajanja s preuzimanjem društva koja sudjeluju u podjeli moraju dati vjerovnicima društva koje se dijeli osiguranje za naplatu njihove nedospjele tražbine te obzirom „da je riječ o institutu koji se relativno rijetko pojavljuje“ i da je stoga bitno da revizijski sud „zauzme pravno stajalište o istom“,

ali time što je konstatirao da reviziju podnosi zbog navedenog pitanja i prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, i to kada je osporeno drugostupanjsko rješenje doneseno na temelju shvaćanja da predlagatelj nije dokazao postojanje navedenih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz odredbe čl. 296. OZ-a (vjerojatnost postojanja tražbine i navedene opasnosti), nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost: revident nije odredio razloge revizije u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, a iz kojih bi razloga proizlazilo da je upravo po njemu postavljeno pitanje važno (ovdje ipak odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana i za odluku o podnesenom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja.

Konkretno, revident se u reviziji pozvao na određena pravna shvaćanja - ali nije naveo istaknute razloge potrebne za izvanrednu reviziju, a sve obzirom da okolnost na koju ukazuje, što je kod primjene odredaba čl. 550.o ZTD-a „riječ o institutu koji se relativno rijetko pojavljuje“, ne može imati značaj razloga zbog kojeg bi revizijski sud imao izražavati svoje shvaćanje i osiguravati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, dok od odgovora na pravno pitanje na koje se revident pozvao ne ovisi odluka o podnesenom prijedlogu i konkretna pravna pozicija revidenta - budući osporeno rješenje nije doneseno na temelju shvaćanja o prirodi zahtjeva predlagatelja iz podnesene tužbe (predstavljaju li novčane ili nenovčane zahtjeve) već na temelju utvrđenja da predlagatelj osiguranja „samo tvrdnjom da njegova tražbina postoji“ nije dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine.

Nadalje, odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, na kojima se temelji revizija, predviđaju postojanje različite sudske prakse barem na dva ili više drugostupanjska suda, odnosno postojanje u osporenoj odluci shvaćanja koje nije podudarno s shvaćanjem drugog suda ili očekivanim shvaćanjem, a sve obzirom da bi tek tada revizijski sud mogao (što revident u reviziji traži) ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana“), s time što predviđaju i da se u reviziji izlože i shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita ili jer se različita („npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba“) očekuju.

S prethodnim u svezi, ukoliko se revident poziva na različitu praksu (postojeću ili očekivanu) - kao razlog za izvanrednu reviziju, da bi taj razlog bio dovoljno određen, što je jedna od pretpostavki za dopuštenost izvanredne revizije, mora navesti konkretno donesene sudske odluke, odnosno navesti gdje su objavljene - ili obrazložiti zašto takvu (različitu) praksu očekuje.

U konkretnom slučaju podnesena revizija sadrži određeno pitanje, ali, sve i da se radi o pitanju važnom ne samo za konkretnu poziciju revidenta - već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, ne sadrži niti razloge u izloženom sadržaju, odnosno ne (u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a) i naznaku shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka dva ili više drugostupanjskih sudova koja bi trebalo ujednačavati jer su različita ili jer se takva očekuju.

Pritom valja imati na umu da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu zakona“ - postojanje kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, reviziju predlagatelja osiguranja valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 29. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.