Rev-2694/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2694/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz S., zastupanog po punomoćnicima M. F. i S. G., odvjetnicima iz S., protiv tuženika G. i. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici V. A., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 3. ožujka 2000. godine broj Gž-1759/99 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1452/96 od 28. prosinca 1998. godine, u sjednici održanoj dana 26. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Splitu od 3. ožujka 2000. godine broj Gž-1759/99 i predmet vraća Županijskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 17.940,20 kn, te da u prvom slijedećem broju svog nacionalnog tjednika G. objavi bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je tuženik osuđen na naknadu štete.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 260.000,00 kn. U dosuđujućem dijelu prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužitelja je osnovana.

U dokaznom postupku je utvrđeno, da je u tjedniku G. broj 310 od 15. studenog 1996. godine na str. 48 i 49 u izboru naslova članka data netočna informacija iako sam tekst intervjua koji je objavljen pod tim naslovom odgovara u cijelosti onome što je tužitelj izjavio i autorizirao kao svoju izjavu.

Radi se, naime, o autoriziranom intervju u povodom izlaženja tužiteljeve knjige: "Protuzračna obrana Dalmacije 1991. do 1992.", koji je objavljen pod naslovom: "General T. spriječio je promociju moje monografije o radu u Dalmaciji: U njoj sam opisao kako su naši zapovjednici usred akcije "Oluja" organizirali branje grožđa s imanja odbjeglih Srba!".

Prvostupanjski sud je utvrdio, da je tužitelj zbog takvog naslova pretrpio niz neugodnosti, a posebno od strane suboraca, a pogotovo što je od samih početaka bio pripadnik Hrvatske vojske, pa je takav naslov protumačen kao narušavanje ugleda njegove postrojbe, čime je povrijeđeno njegovo dostojanstvo, ugled i čast.

Naime, utvrđeno je, da tužitelj nije izjavio da je u navedenoj knjizi opisao ponašanje zapovjednika njegove postrojbe u akciji "Oluja", jer je ta akcija uslijedila kasnije, a ne u vremenu koje je opisano u njegovoj knjizi.

Sud drugog stupnja smatra, da je od odlučne važnosti činjenica što je tužitelj takvu izjavu o ponašanju zapovjednika Hrvatske vojske u akciji "Oluja" doista dao u svom intervju, iako ne u smislu da je to objavljeno u njegovoj knjizi, pa pogrešno navođenje u naslovu intervjua da je takva izjava bila sadržana i u njegovoj knjizi ne daje mu pravo na naknadu nematerijalne štete. Iz tog razloga drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Opravdano tužitelj navodi u reviziji da je uredničkom obradom teksta promijenjen smisao informacije. Sam naslov spornog članka upućuje na nešto što nije istina, jer se u sadržaju tuženikove knjige ne opisuju loša ponašanja Hrvatske vojske, bez obzira na druge navode tužitelja objavljene u predmetnom članku.

Stoga pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije pravilno i nema oslonca u odgovarajućim odredbama Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine", broj 83/96 – dalje ZJP).

Odredbom čl. 14. st. 2. i 3. ZJP propisano je da glavni urednik odgovara za sve objavljene informacije, a što se odnosi i na obradu te informacije (izbor naslova, podnaslova, teksta ispod fotografija i sl.). Nakladnik koji nekom informacijom objavljenom u javnom glasilu povrijedi dostojanstvo, ugled i čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno pravo osobe, dužan je naknaditi nematerijalnu štetu (čl. 22. ZJP).

Prema tome, po ocjeni ovog Vrhovnog suda tuženik je dužan naknaditi tužitelju štetu, koju je prouzročio obradom objavljene informacije, jer ne samo da se navedenim člankom sugerira drugačiji sadržaj knjige, već i drugačija ocjena djelovanja te postrojbe u vremenu koje je obuhvaćeno u knjizi.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava, drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode obiju stranaka u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 22. st. 7. ZJP, te zahtjeva za objavu presude i druge žalbene navode koji su od odlučnog značaja, pa je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

U nastavku postupka drugostupanjski sud ocijeniti će žalbene navode u navedenom smislu i ponovno odlučiti o žalbama tužitelja i tuženika.

U Zagrebu, 26. rujna 2002. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.