Rev-x-694/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 694/13-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o. Z., Uprava šuma S., S., protiv tuženika 1. Grada Zadra, zastupanog po gradonačelniku Z. V., a ovaj po punomoćnici T. B., 2. Općine Bibinje, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., V. i p., odvjetnicima iz Z., 3. Općine Kali, zastupane po punomoćnici D. V., odvjetnici iz Z., 4. Grada Nina, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., 5. Općine Novigrad, zastupane po punomoćniku L. S., odvjetniku iz Z., 6. Općine Poličnik, zastupane po punomoćnici D. V., odvjetnici iz Z., 7. Općine Posedarje, zastupane po G. N., odvjetniku iz P., 8. Općine Preko, zastupane po punomoćnici K. G., dipl. pravnici, 9. Općine Ražanac, zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., 10. Općine Sali, zastupane po punomoćnici D. V., odvjetnici iz Z., 11. Općine Starigrad, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., V. i p., odvjetnicima iz Z., 12. Općine Sukošan, zastupane po punomoćnici H. Z., odvjetnici iz Z., 13. Općine Škabrnja, zastupane po punomoćniku A. I., odvjetniku iz Z., 14. Općine Vir, 15. Općine Zemunik Donji, zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku iz B., 16. Općine Galovac, zastupane po punomoćnici H. Š., dipl. pravnici, 17. Općine Privlaka, 18.) Općine Kukljica, zastupane po punomoćniku J. B., dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1085/12-2 od 5. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-423/05 od 4. studenog 2011., u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž- 1085/12-2 od 5. ožujka 2013. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-423/05 od 4. studenog 2011. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja, a time i u odluci o parničnim troškovima i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zadru broj P-423/05 od 4. studenog 2011. naloženo je u toč. I. izreke tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos 1,193 kn sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 30. svibnja 1994. do isplate kao i naloženo 2., 3., 4., 5., 6., 7., 9., 10., 12., 13. i 15. tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosima pobliže naznačenim u toč. III. izreke, dok je u dijelu preko dosuđenog iznosa glavnice tj. za daljnjih 1.437.777,94 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1085/12-2 od 5. ožujka 2013. odbijena je žalba tužitelja kao i žalbe 5., 7., 12. i 14. tuženika kao neosnovane te potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev kao i odluke o parničnim troškovima tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda u odbijajućem dijelu te u odluci o parničnim troškovima te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Četvrto i devetotuženici odgovorili su na reviziju tužitelja predloživši njezino odbijanje.

Revizija je osnovana.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) pošto obje nižestupanjske presude nisu nerazumljive, već se naprotiv mogu ispitati, time da sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor. S tim u svezi, a vezano za ustrajanje tužitelja u navodima da u postupanju nije dokazano da bi tužitelju bila isplaćena naknada za šumu, treba reći da kod činjenice što je tužitelj zastupan po svom zaposleniku u podnesku od 13. svibnja 1991. (list 24 spisa) naveo da mu je isplaćena naknada za šumu, a da ostaje sporna naknada za šumsko zemljište u smislu odredbe čl. 59. Zakona o šumama, a tijekom ovog dugotrajnog postupka tužitelj nije dokazao da bi se radilo o neovlaštenom raspolaganju dijelom tužbenog zahtjeva od strane punomoćnika tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili zahtjev s osnova naknade za šumu neosnovanim. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 92. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu naknade s osnova izvršenog izdvajanja šume i šumskog zemljišta iz vlasništva njegovog pravnog prednika i prijenosa prava tog zemljišta na tadašnju Općinu Zadar na temelju odredbe čl. 17. tada važećeg Zakona o šumama.

Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili zahtjev tužitelja dosudivši mu s osnova naknade za oduzeto šumsko zemljište iznos 1,19 kn a za više traženo njegov zahtjev odbili, sve polazeći od slijedećeg:

- da je rješenjem Administrativne komisije Izvršnog vijeća Sabora od 12. lipnja 1985. izdvojeno 170.550 m2 šume, šumskog zemljišta iz dalmatinskog šumskog područja u k.o. G. u korist tadašnje Općine Zadar, time

- da se prijenos prava korištenja oduzetog zemljišta vršio uz naknadu, koja se trebala sporazumno utvrditi posebnim ugovorom, a do čega nije došlo, zbog čega

- da je naknadu trebalo utvrditi primjenom odredbe čl. 58. Zakona o šumama, a kojom je propisano da se naknada za oduzeto zemljište određuje u iznosu vrijednosti šumskog zemljišta utvrđene procjenom u vrijeme prijenosa,

- da je vrijednost 1m2 šumskog zemljišta u vrijeme izvršenog prijenosa iznosila 70,00 dinara,

te polazeći od nalaza provedenog vještačenja po Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša a prema kojem proizlazi da naknada za oduzetih 170.550 m2 šumskog zemljišta je iznosila 11.938.500,00 dinara što konverzijom u kune iznosi 1,19 kn;

te primjenjujući institut monetarnog nominalizma propisan odredbom čl. 394. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO) taj iznos i dosuđuje tužitelju, a za više traženo tužbeni zahtjev je odbijen. Osnovano tužitelj prigovarajući pravilnosti primijenjenog materijalnog prava prigovara da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo mjesta primjeni instituta monetarnog nominalizma (čl. 394. ZOO) odnosno da je pogrešno primijenjena odredba čl. 58. Zakona o šumama.

S tim u svezi treba reći slijedeće:

Odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 54/83, 32/87, 47/89, 41/90, 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00, 13/02, 100/04 i 160/04 - dalje: Zakon o šumama/83) bilo je propisano da se naknada za oduzeta prava u pogledu šume i šumskog zemljišta određuje u iznosu vrijednosti šume i šumskog zemljišta utvrđenom procjenom u vrijeme prijenosa.

Dana 6. prosinca 2005. stupio je na snagu novi Zakon o šumama („Narodne novine“, broj 140/05 - dalje: Zakon o šumama/05), čijom odredbom čl. 92. je određeno da na dan njegovog stupnja na snagu prestaje važiti Zakon o šumama/83, a odredbom čl. 91. tog Zakona je propisano da postupci započeti prema odredbama Zakona o šumama/83 dovršit će se prema odredbama novog Zakona o šumama (Zakon o šumama/05).

Kako je u vrijeme donošenja nižestupanjskih presuda već bio na snazi Zakon o šumama/05, to proizlazi da se u smislu odredbe čl. 91. tog Zakona ovaj postupak treba dovršiti primjenom odredbi Zakona o šumama/05.

Odredbom čl. 56. st. 2. Zakona o šumama/05 propisano je da se naknada za izdvajanje šume i šumskog zemljišta daje u drugom zemljištu pogodnom za podizanje i gospodarenje šumom, a ukoliko vlasnik ne prihvaća zamjenu ili ako naknadu nije moguće dati u drugom zemljištu, naknada se daje u novcu.

Kako su nižestupanjski sudovi odlučujući o zahtjevu tužitelja primijenili odredbe Zakona o šumama/83, a koji međutim nije bio na snazi u to vrijeme, a što je imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu odredbe čl. 394. ZOO-a na ovaj spor, rezultat ovakvog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ovog spora je za sada nepotpuno utvrđeno činjenično stanje relevantno za donošenje odluke. Zbog toga je, a primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti u pobijanom odbijajućem dijelu a time i odluku o parničnom trošku sve u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 18. rujna 2013.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.