Rev-393/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 393/1992-2

R J E S E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja 1) J. Š. pok. M. i 2) S. V. pok. P., oboje iz B. V., zastupanih po pun. N. T., odvjetniku iz M., protiv tužene Države SFRJ - K. V. ..., koju zastupa Vojno pravobranilaštvo JNA u S., radi utvrdjenja, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu, od 7. lipnja 199o. br. Gž-717/9o, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 2o. srpnja 1989. br. P-191/89, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 1992.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Okružnog suda u Splitu od 7.lipnja 199o. br. Gž-717/9o. i presuda Općinskog suda u Makarskoj od 2o.srpnja 1989. broj P- 191/89. u točki II izreke prvostepene presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 5.992 HRD za tužitelja ad 1) i 7.182 HRD za tužitelja ad 2) kao i u odluci o parničnom trošku, pa se u tome dijelu predmet vraća na ponovno sudjenje.

U ostalom nepobijanom dijelu presuda Okružnog suda u Splitu ostaje pravomoćna.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Makarskoj od 2o.srpnja 1989. godine broj P-191/89-46. sudjeno je:

"Odbija se kao neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tužene.

I Djelomično se udovoljava preinačenom tužbenom zahtjevu tužitelja u dijelu kako glasi:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju ad 1) J. Š. iznos od 28.949.loo.- (dvadesetosammiliona devetstočetrdesetdevettisuća) dinara, a tužitelju ad 2) S. V. iznos od 48.158.4oo.- (četrdesetosam milionastopedesetosamtisuća četristotine) dinara sa kamatama koje se plaćaju na štedne uloge oročene na godinu dana bez posebne namjene u mjestu ispunjenja i do od 2o. srpnja 1989. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, kao i naknaditi im parnični trošak u iznosu od 14.648.312.- dinara."

II Sa viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 59.92o.ooo.- dinara za tužitelja ad 1) i 7l.52o.ooo. - dinara za tužitelja ad 2) tužitelji se odbijaju."

Presudom Okružnog suda u Splitu od 7. lipnja 199o. godine broj Gž-7l7/9o. odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i u cijelosti potvrdjena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-191/89. od 2o. srpnja 1989. godine.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda kao i prvostepena presuda ukinu u odbijajućem dijelu i u odluci o parničnom trošku te da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Osnovan je revizijski prigovor da u ovom slučaju nije pravilno utvrdjena naknada tužitelju za oduzeto zemljište, jer tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 42. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 6/8o, 36/9o.), koji je zakon na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("NN" br. 53/91.) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZOVO) i ima pravo na naknadu štete uspostavom stanja koje je bilo prije nego što je nastala šteta (čl. 185. st. 1. u vezi čl. 19o. Zakona o obveznim odnosima, koji je takodjer, prihvaćen kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZOO), odnosno tužitelju kao ranijem vlasniku pripada naknada štete u visini prometne vrijednosti zemljišta.

U ovom slučaju je, medjutim, prometna vrijednost utvrdjena na temelju podataka pribavljenih od uprave prihoda s tim da je utvrdjivana vrijednost najbližeg susjednog zemljišta u K. i B., mjestima koja graniče sa B. V. sa istočne i zapadne strane, tako da je prvostepeni sud našao da je mjerodavna prosječna cijena koja se dobije zbrajanjem vrijednosti za 1 m2 za nekretnine u K. i B. i to u iznosu od 60.000 dinara, budući da je po prezentiranim ugovorima za i m2 zemljišta u K. odredjena u iznosu od 3o.ooo dinara a u B. 9o.ooo dinara.

Ovakav svoj stav prvostepeni sud obrazlaže tako da se radi o mjestima koja otprilike imaju ista geografska i ekonomska svojstva kao Baška Voda pa isti sud smatra da tužiteljima za I.m2 njihovog zemljišta pripada naknada u iznosu od 60.000 dinara.

Takav stav prvostepenog suda kao pravilan prihvatio je i drugostepeni sud. Medjutim, ovaj revizijski sud nalazi da je način na koji su nižestepeni sudovi utvrdili vrijednost zemljišta tužiteljima nepravilan, jer nije utvrdjena prometna vrijednost prema prometnoj vrijednosti za najbliže zemljište koje odgovara istoj kvaliteti zemljišta (lokacija i namjena).

Zbog toga, jer je zbog pogrešnog pravnog pristupa stvari činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrdjeno, pa ovaj revizijski sud nije bio u mogućnosti da preinači nižestepene presude, obje je nižestepene presude valjalo ukinuti u odbijajućem dijelu, pa se u tome dijelu i u odluci o parničnom trošku predmet vraća prvostepenom sudu da postupak dopuni i utvrdi pravu prometnu vrijednost predmetnih nekretnina na pogodan način provodjenjem odgovarajućih dokaza i nakon toga u odnosu na dio zahtjeva kojim su tužitelji odbijeni s dijelom tužbenog zahtjeva donese novu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari i donese konačnu odluku o parničnom trošku.

Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.