Pž-6359/2014-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Ref. 41 Pž-6359/2014-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Alice Pelicarić, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja, i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika GRAD O., OIB ..., O., 2. tuženika OPĆINA L., OIB ..., L., koje zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnici u R., 3. tuženika OPĆINA M. D., OIB ..., M. D., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva, R., 4. tuženika OPĆINA M., OIB ..., M., kojeg zastupa punomoćnik P. O. odvjetnik u R. i 5. tuženika N. L. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnici u R., radi sklapanja ugovora o kupoprodaji dionica, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 975/12-41 od 17. lipnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2017.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-975/12-41 od 17. lipnja 2014. u točkama 1., 2., 3. i 4. njene izreke.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži u roku od osam dana sklopiti s tužiteljem ugovor o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu čiji je sadržaj detaljno opisan u prvostupanjskoj odluci (točka 1. izreke). Odlukom iz točke 2. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima 1., 2. i 5. iznos od 19.395,00 kn. Odlukom iz točke 3. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku 3. iznos od 20.215,00 kn. Odlukom iz točke 4. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku 4. iznos od 10.215,00 kn. Odlukom iz točke 5. izreke presude, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika 1., 2. i 5. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.395,00 kn. Odlukom iz točke 6. izreke presude, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika 3. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.144,00

Ref. 41 Pž-6359/2014-3

kn. Odlukom iz točke 7. izreke presude, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika 4. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Tužitelj je, kao dioničar društva L.R.H. d.d., O., zahtijevao da prvostupanjski sud naloži tuženicima sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica i isplatu kupoprodajne cijene s obzirom na to da je rješenjem Agencije od 4. lipnja 2009. za tuženike nastala obveza na objavljivanje ponude za preuzimanje društva L.R.H. d.d., O.. S obzirom na to da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-8098/09-11 od 13. lipnja 2012. poništeno AGENCIJA-ino rješenje od 4. lipnja 2009., prvostupanjski sud je, s obzirom na načelo obveznosti sudskih odluka donesenih u upravnom sporu, uvažio pravno shvaćanje izraženo u citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj navodeći da presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nije pravomoćno odlučeno da ne postoji obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, već je tom presudom tek poništeno rješenje AGENCIJA-e. Tužitelj drži da se pravomoćnost sudske odluke odnosi samo na izreku, a ne i na obrazloženje, da navedena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske uopće ne veže tužitelja, jer mu je bilo onemogućeno sudjelovati u upravnom postupku.

Tužitelj je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, a podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica u smislu odredbe čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09; dalje: ZPDD).

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao dioničar društva L.R.H. d.d., O., imatelj 38 dionica tog društva. AGENCIJA je rješenjem od 4. lipnja 2009. utvrdila da je za tuženike nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje dioničkog društva L.R.H. d.d., O.. Protiv navedenog rješenja pokrenut je upravni spor u kojem je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Us-8098/09 od 13. lipnja 2012. kojom je poništeno rješenje AGENCIJA-e od 4. lipnja 2009. S obzirom na to da je u navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen pravni stav da za tuženike nije nastala obveza

Ref. 41 Pž-6359/2014-3

objavljivanja ponude za preuzimanje društva L. R. H. d.d. O., jer se radi o izvornom stjecanju dionica, AGENCIJA je zaključkom od 4. listopada 2012. obustavila postupak za ocjenu postojanja obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva. Na taj način je pravomoćno riješeno pitanje postoji li obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, a što je prethodno pitanje za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u predmetnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica, jer sukladno odredbi čl. 49. ZPDD-a nadležni trgovački sud može odlučivati o postojanju obveze za preuzimanje kao o prethodnom pitanju samo kada nadležno tijelo nije provodilo postupak i o tome odlučivalo.

Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud bio dužan sam odlučivati o postojanju obveze objave ponude za preuzimanje, neovisno o odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Prema tome, ako je o prethodnom pitanju već donesena pravomoćna odluka, parnični sud je vezan tom odlukom i ne može sam rješavati takvo pitanje. Ovlaštenje suda da sam rješava prethodno pitanje postoji samo onda kada još nije donesena pravomoćna odluka suda (ili drugog tijela) o tom pitanju. S obzirom na to da je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2012. pravomoćna (čl. 63. st. 2. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“ broj 20/10 i 143/12), prvostupanjski sud nije mogao sam rješavati prethodno pitanje postoji li obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva L. R. H. d.d. O. na strani tuženika.

Tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio iako postoji pravomoćno presuđena stvar. Pravomoćno presuđena stvar postoji u situaciji kada je u nekoj drugoj parnici između istih stranaka (subjektivni identitet) pravomoćno odlučeno o istom zahtjevu (objektivni identitet), što u ovom sporu nije slučaj. Radi se o tome da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u ovoj parnici nije mogao sam rješavati (kao prethodno) pitanje postoji li obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva L. R. H. d.d., jer je donesena pravomoćna odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom je riješeno to prethodno pitanje.

Neosnovan je žalbeni navod da tužitelj nije bio stranka u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, jer se učinak pravomoćnosti odluke o nekom pravnom pitanju, koje u drugom postupku predstavlja prethodno pitanje, ne proteže samo na stranke u postupku, već i na druge subjekte na koje se može odnositi. To će biti upravo onda kada se to pitanje pojavi kao prethodno za odluku suda u nekom drugom sporu.

Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njene razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredaba čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Ref. 41 Pž-6359/2014-3

U Zagrebu 22. veljače 2017.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ALICA PELICARIĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN