Legislator Case Law & Legislation
Revr-1719/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on overtime pay for military personnel regarding new regulations replacing collective agreements.

Case Number Revr-1719/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the Republic of Croatia's appeal against a lower court ruling that partially confirmed and partially modified a first-instance judgment. The plaintiff, a military employee, argued for overtime pay based on collective agreements, while the defendant relied on new regulations establishing a different calculation method for duty and guard service. The court rejected the appeal because the legal issue raised did not threaten the uniform application of law or equality among applicants, thus failing to meet the strict criteria for appellate review.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP; čl. 392.b st. 3. ZPP; The Supreme Court held that an appeal is inadmissible if the legal question raised does not affect the uniform application of law or the equality of applicants.

Keywords

AI generated
overtime pay regulations military personnel rights collective agreements appellate review criteria uniform application of law duty service calculation civil service regulations

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP
čl. 392.b st. 3. ZPP
Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tuženice odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.
čl. 14. ZSOSRH
čl. 88. i čl. 92. u vezi s čl. 41. Zakona o radu
Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike

Cited Case Law

AI generated
Revr-1845/12
Imajući na umu da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom u odlukama poslovni broj Revr-1845/12 od 4.
Revr-1902/12
i poslovni broj Revr-1902/12 od 29.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1719/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz C., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, Stalna služba u Đakovu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3513/2012-2 od 10. srpnja 2014. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-827/2010-12 od 4. rujna 2012., u sjednici održanoj 21. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime prekovremenog rada isplati bruto iznos od 136.236,57 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi u visini kako je pobliže naznačeno u izreci presude te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 17.062,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. rujna 2012. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, sve u roku od 8 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao djelomično neosnovana i uvažena kao djelomično osnovana te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime prekovremenog rada bruto iznos od 109.218,08 kuna sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, preinačena u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime prekovremenog rada bruto iznos od 27.018,49 kuna zajedno sa zateznom kamatom za razdoblje od mjeseca studenoga 2009. do mjeseca kolovoza 2010. te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (stavak I. izreke). Preinačena je odluka o parničnom trošku na način da je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.871,10 kuna u roku od 15 dana (stavak II. izreke). Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu (stavak III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 109.218,08 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje u tom dijelu, podredno da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženici i sastava revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju st. 3. tog članka stranka u reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica je u reviziji postavila materijalnopravno pitanje:

"Da li djelatne vojne osobe unatoč donesenoj Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09) imaju pravo na isplatu ostvarenih prekovremenih sati, a sukladno primjeni odredbi važećih kolektivnih ugovora koji reguliraju pravo državnih službenika i namještenika?“

U odnosu na razloge važnosti tuženica navodi o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pri čemu ukazuje na odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1552/2011-2 od 1. rujna 2011. i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-818/2011-2 od 6. travnja 2011.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od mjeseca kolovoza 2007. do mjeseca lipnja 2010.

Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba s mjestom službe u G. u Gardijsko ..., Tenkovskoj bojni „K.“, ... tenkovska satnija, ... tenkovski vod, da je tužitelj na radnom mjestu boravio 24 sata dnevno, od toga 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora, da je tužitelj poslove obavljao prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te da mu za taj posao nije isplaćena utvrđena razlika prekovremenih sati u ukupnom iznosu od 136.236,57 kuna.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu za razdoblje do 1. listopada 2009., pozivajući se na odredbe čl. 97. st. 5., 6. i 7. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, u daljnjem tekstu: ZSOSRH) kojima je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, na odredbu čl. 14. ZSOSRH kojom je propisano da se na sva pitanja koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, kao i na odredbe čl. 88. (određivanje plaće) i čl. 92. (pravo na povećanu plaću) u vezi s čl. 41. (prekovremeni rad) Zakona o radu („Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 137/04 - pročišćeni tekst) te na odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj 92/04), odnosno Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj 93/08).

Drugostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. listopada 2009. nadalje, smatrajući da tužitelju donošenjem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine", broj 118/09, u daljnjem tekstu: Odluka iz 2009.), koja je na snagu stupila 1. listopada 2009., a kojom je određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom i da se stražarska služba kao poseban oblik rada ne smatra prekovremenim radom, ne pripada isplata dodataka za prekovremene sate sukladno odredbama Kolektivnog ugovora već je Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine", broj 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik iz 2009.), koji je na snagu stupio 1. listopada 2009., propisan način obračuna dodatka za dežurstvo i dodatka za obavljanje stražarske službe.

Imajući na umu da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom u odlukama poslovni broj Revr-1845/12 od 4. lipnja 2014. i poslovni broj Revr-1902/12 od 29. travnja 2014. prema kojem djelatne vojne osobe nakon donošenja Pravilnika iz 2009. i Odluke iz 2009. imaju pravo na dodatak na plaću po osnovi prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima (prema kojima su ranije imale to pravo), to naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tuženice odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 21. prosinca 2016.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.