Revr-413/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 413/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Lj. iz S., kojega zastupa punomoćnica K. M., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. travnja 2006. godine broj Gž-260/06 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 10. ožujka 2004. godine broj IV P-1925/03, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženica dužna tužitelju isplatiti razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. listopada 2000. godine pa do 31. prosinca 2002. godine u ukupnom iznosu od 171.685,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u st. I. izreke te je naloženo tužitelju da tuženici isplati trošak u iznosu od 4.830,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog svih zakonom određenih razloga s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu te tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti sve uz naknadu troška postupka uključivši i trošak revizije, a podredno da pobijanu odluku ukine i vrati na ponovno suđenje. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Odredbom čl. 392. a.) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revident opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a no kako je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode koji su od važnosti za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu to ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident. Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati razliku plaće temeljem ugovora o službi u Hrvatskoj vojsci – gardijskim brigadama kojega su stranke sklopile dana 9. rujna 1993. godine i u revizijskoj fazi postupka je sporno da li je tuženica dužna tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za utuženo razdoblje od 1. listopada 2000. godine pa do 31. prosinca 2002. godine isplaćivati plaću sukladno odredbi čl. 6. ugovora zaključenog između stranaka, ili temeljem odluke o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojni službenika i vojnih namještenika koji je donio Predsjednik Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 138. Zakona o službi u oružnim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95) dana 11. svibnja 1995. godine (dalje: Odluka). Sudovi nižeg stupnja odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan smatrajući da je tužitelju isplaćivana plaća sukladno odluci, koja ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe ugovora.

Revident smatra da ugovor koji su stranke zaključile obvezuje stranke u ovom sporu i nakon stupanja na snagu Odluke, jer odredbe ugovora nisu prestale važiti, a nisu ni ništave. Odluka se ne može primijeniti jer nije objavljena u Narodnim novinama.

Odredbom čl. 138. ZSOSRH propisano je da plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane. Odlukom o plaćama, koji je temeljem tog propisa donio Predsjednik Republike Hrvatske i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga, uređene su plaće i beriva djelatnih vojnih osoba, a ista se primjenjuje od 1. svibnja 1995. godine. Tom Odlukom je određeno da danom njezinog stupanja na snagu prestaju vrijediti sve donesene odluke, zapovijedi i drugi akti kojima je bilo uređeno područje propisano tom Odlukom. Tužitelj je u smislu odredbe čl. 3. ZSOSRH kao gardist (vojnik po ugovoru) djelatna vojna osoba, pa se i na njega odnose propisi o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba.

U točki 24. Odluke propisano je da ona stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se od isplate za mjesec svibanj 1995. godine. Dakle Odluka ne stupa na snagu objavom u glasilu u "Narodnim novinama" već danom njezinog donošenja. Kako spomenuta Odluka nije stavljena izvan snage to je na pravnoj snazi zbog čega su revizijski navodi koji osporavaju valjanost odluke iz razloga što nije objavljena u Narodnim novinama neosnovani. Prema odredbi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. ("Narodne novine", broj 56/90) u Službenom glasilu Republike Hrvatske moraju biti objavljeni samo zakoni, a ne i drugi propisi.

Odredba čl. 138. ZSOSRH prema kojoj plaće i druga beriva djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane prisilni je propis, a odredbe ugovora nemaju prednost u primjeni u odnosu na prisilne propise. Pri tom nije odlučno što je ugovor sklopljen prije stupanja na snagu navedenih propisa, te prisilni propis ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe ugovora bez obzira na to je li ugovor sklopljen prije ili poslije njegovog stupanja na snagu.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Neosnovani su revizijski navodi da tuženica nema pravo na troškove nagrade po odvjetničkoj tarifi. U ovom slučaju ne primjenjuje se odredba čl. 162. ZPP već odredba čl. 163. ZPP prema kojoj odredbi se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa Državno odvjetništvo u kojem slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

Iz iznesenih razloga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP ovaj sud odbio reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. rujna 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.