Gž Ob-83/2025-2 · Županijski sud u Puli - Pola



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-83/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženog ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Mazalin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene-protutužiteljice ZČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasminka Biloš,odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. LČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica AČ, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju mlt. djeteta, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-381/2022-75 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice-protutužiteljice te se u pobijanom dijelu - točka I., II., III., IV., VII., VIII. i X. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-381/2022-75 od 22. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je slijedeće:

„I. Otac ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će djelomičnu roditeljsku skrb nad mlt. LČ, te ju samostalno zastupati u pogledu zdravlja, obrazovanja, te uključivanja u slobodne aktivnosti, dok će u preostalom dijelu roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

II. Osobni odnosi mlt. LČ s majkom ZČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odvijati će se utorkom i četvrtkom od 18,00 sati do 20,00 sati, svakim drugim vikendom od petka u 16,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, te svakim drugim državnim praznikom i vjerskim blagdanom koji je neradni dan. Dijete će s majkom provoditi prva 2 tjedna u srpnju i zadnja dva tjedna u kolovozu, a sa ocem treći i četvrti tjedan srpnja i prva dva tjedna u kolovozu, sve na način da će otac dovesti dijete na adresu roditelja tužene u Prigorju i na istu adresu doći po dijete.

III. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici ZČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati cjelokupni dospjeli iznos zakonskog uzdržavanja mlt. LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od 1. rujna 2023. pa do 30. travnja 2025. u iznosu od 4.063,00 eura (četiritisućešezdesettrieura), odjednom i u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici ZČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da po osnovi zakonskog uzdržavanja mlt. LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi mjesečnim iznosom od 203,15 eura (dvjestotrieurapetnaestcenti), počevši od dana donošenja prvostupanjske presude od 1. svibnja 2025. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, putem tekućeg računa oca ZČ broj IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d.

V. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženog ZČ za samostalnu roditeljsku skrb u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona, te imovinskih prava djeteta.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja-protutuženog ZČ za uzdržavanje mlt. LČ u razdoblju od 20. prosinca 2022. do 31. kolovoza 2023. mjesečno.

VII. Odbija se zahtjev tužene-protutužiteljice ZČM koji glasi: „1. Mlt. dijete stranaka LČ , OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će sa majkom LČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na adresi njegova stanovanja.

2. Majka LČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. LČ , OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na upis i ispis djeteta u školu, te izvanškolske i izvannastavne aktivnosti, te zdravlje i prebivalište djeteta.

3. Osobni odnosi između oca ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], održavat će svaki utorak i četvrtak od 16.0 sati do 20.00 sati, te svaki drugi vikend od petka u 16.00 sati do nedjelje do 20.00 sati, na način da otac preuzme dijete na adresi majčina stanovanja te vrati dijete na adresu majčina stanovanja, te svaki drugi blagdan, te polovicu ljetnih i zimskih praznika, s tim da na rođendan mldb djeteta, 20.9. roditelj koji ne boravi sa djetetom provede sa djetetom taj dan od 14.00 do 17.00 sati.

4. Nalaže se ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade troškova uzdržavanja mlt. LČ , OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos od 200,00 eur-a svakomjesečno počevši od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski razlozi, do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na taj iznos teku od donošenja presude pa do isplate.

VIII. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici da naknadi tužitelju-protutuženom

troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura (tristoeura), u roku od 15 dana.

IX. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženog za naknadu parničnih troškova

povrh dosuđenog iznosa od 300,00 eura.

X. Odbija se u cijelosti zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadu parničnih troškova.“,

a riješeno je:

„I. Odbacuje se zbog pravomoćno presuđene stvari dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutužitelja ZČ za izmjenu postojeće odluke o reguliranju roditeljske skrbi mlt. LČ u dijelu koji se odnosi na stanovanje djeteta sa ocem.

II. Odbijaju se prijedlozi stranaka za uređenjem pitanja roditeljske skrbi mlt. LČ privremenom mjerom.

III. Utvrđuje se da je povučen dio zahtjeva tužitelja-protutuženog ZČ za djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb mlt. LČ u dijelu koji se odnosi na ovlast prelaska državne granice RH s djetetom.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica- protutužiteljica (dalje: tuženica) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud donio pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama, zanemario mišljenje djeteta koje je ono dalo jasno i na svjesnoj razini sposobna da izrazi svoju volju i shvati značenje, a razlozi presude ne proizlaze iz provedenih dokaza i u kontradikciji su sa utvrđenim činjenicama i privedenim dokazima.

Navodi da je sud svoju odluku u potpunosti temeljio na mišljenju HZSR, Područni ured od 20. ožujka 2023. i dopunama toga mišljenja, koji su sačinjeni potpuno i samo u interesu tužitelja, a što konačno proizlazi i iz iskaza socijalne radnice koji je dala na ročištu održanom 17. prosinca 2024. u kom je navela da Zavod predmetni postupak sagledava kao konflikt situaciju dvoje roditelja i da su dijete odmakli od postupanja. Tvrdi da je mišljenje Zavoda kontradiktorno pravom činjeničnom stanju, površno je i ide u smjeru da se majku u potpunosti prikaže u negativnom kontekstu; da je iz mišljenja jasno kako mlt. dijete izražava želju da živi sa majkom te o njoj iskazuje tople emocije dok za oca govori kako zna biti zločest i da ju tuče bez ikakvog razloga, a što je Centar protumačio kao potpunu manipulaciju majke u odnosu na dijete, bez razumnog objašnjenja; da su Zavod pa samim tim i sud potpuno zanemarili činjenicu da je mlt. dijete u potpunosti privrženija majci, da je s majkom živjela od svog rođenja; da je sud zanemario objektivne činjenice o tome da majka ima bolje uvjete za život s djetetom, da radi u svojoj firmi, da nije vezana nekim radnim vremenom jer radi od kuće, tako da mlt. dijete ne bi morala biti u produženom boravku svaki dan; da je sud zanemario da se otac adekvatno ne brine o djetetu za razliku od majke; da otac nikada nije brinuo o najboljem interesu djeteta već isključivo samo o sebi i svojoj želji da napakosti tuženoj; da je nelogično i kontradiktorno da je predmetnom presudom dao pravo samostalnog odlučivanja o zdravlju, obrazovanju i uključivanju u izvanškolske aktivnosti, kad je upravo on taj koji nikad nije dopuštao tuženoj da zajedno donose odluke bitne za dijete, a nije ni dokazao zašto bi u interesu djeteta bilo da on sam odlučuje o tome.

Ne čini spornim da je na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano 15. travnja 2025. postignut sporazum između stranaka na način kako je to pobliže opisano kao u točki II. izreke presude, bez posebnog obrazloženja razloga za isto, što predstavlja bitnu povredu parničnog postupka kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Na dogovor o odvijanu osobnih odnosa između majke i djeteta pristala je isključivo kako bi se za vrijeme do donošenja konačne odluke situacija „smirila“ i kako bi odnos među strankama bio uređen i moguće se popravio čime je još jednom dokazala kako je ona ta koja želi poboljšati komunikaciju, dok je tužitelj taj koji ne pristaje ni na kakav oblik sporazuma i promjena nekih svojih želja i zahtjeva.

Tvrdi da tužitelj ničim nije dokazao da su njeni roditeljski kapaciteti smanjeni, kao i da sud nije obrazložio niti dao ocjenu želje djeteta da živi s majkom, pa da je ostalo nerazjašnjeno zašto mišljenju djeteta nije dao važnost. Neprovođenjem u predmetu vještačenja roditelja i djeteta, te neuzimajući u obzir mišljenje djeteta koje je razgovaralo sa posebnom skrbnicom, sud je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što je dovelo i do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ukazuje da sud nije stavio pretežni interes djeteta na prvo mjesto, niti je obrazložio zašto je najbolji interes mlt. dijete da stanuje s ocem, iako je dijete izričito izjavilo da želi živjeti s majkom, niti je proveo vještačenje roditelja na temelju kojih bi utvrdio roditeljske kompetencije i sukladno tome dao roditeljsku skrb onom roditelju koji je za to prikladniji, već je potpuno paušalno i naklonjeno ocu, donio odluku utemeljenu na neprovjerenim iskazima oca i pristranog mišljenja HZSR. Time je povrijedio pravo tužene koje joj je zajamčeno člankom 35.

Ustava Republike Hrvatske. Poziva se i na članak 3. Konvencije o pravima djeteta te ukazuje da sudovi moraju prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, te članak 6. i 10. Europske konvencije za ostvarivanje dječjih prava temeljem koje će se sudbeno tijelo prije donošenja odluke uvjeriti da je dijete dobilo sve odgovarajuće informacije vezano za njegova prava, dopustiti djetetu da izrazi svoje mišljenje te pridati dužni značaj mišljenjima koje je dijete izrazilo. U ovom slučaju, dijete nije saslušano ni od psihologa suda ni vještačeno već je jedino obavilo razgovor sa posebnom skrbnicom kojoj je jasno rekla da želi živjeti s majkom te joj objasnila zašto je to tako i da je predmetna odluka donesena na ovakav način, zadnja opcija koju želi.

Obzirom na navedeno, predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili ukine presudu i vrati na ponovno odlučivanje pred drugog suca, kako bi se u tom postupku pravilno utvrdila mišljenje djeteta, i njen najbolji interes.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženice tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) istoj se u cijelosti protivi ističući da je neosnovana, tvrdi da podnošenje žalbe nakon postizanja sporazuma s kojim će roditeljem dijete živjeti i o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom, ne može se tumačiti nikako drugačije nego kao gruba zloupotreba procesnih ovlaštenja. Predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora po tužbi tužitelja i protutužbi tuženice je njihov zahtjev za donošenjem odluke kojom se mijenja ranija odluka suda prvoga stupnja poslovni broj R1 Ob-830/20 od 30. listopada 2020., u pravcu s kojim će roditeljem zajedničko mlt. dijete stranaka (rođena ..2016.) stanovati, ostvarivanju samostalne roditeljske skrbi nad mlt. djetetom, ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s onim roditeljem s kojim neće stanovati, te o obvezi plaćanja uzdržavanju mlt. djeteta od strane onog roditelja s kojim dijete neće stanovati.

6. O postavljenim zahtjevima parničnih stranaka sud je odlučio predmetnom presudom, na način da će tužitelj ostvarivati djelomičnu roditeljsku skrb nad mlt. djetetom, te je samostalno zastupati u pogledu zdravlja, obrazovanja, te uključivanja u slobodne aktivnosti, dok će u preostalom dijelu roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb (točka I. izreke presude). U preostalom dijelu, onom kojim je tužitelj zahtijevao samostalnu roditeljsku skrb u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz članka 100. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ) te imovinskih prava djeteta, sada već pravomoćno je odlučeno na način da je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka V. izreke presude), dok je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao samostalnu roditeljsku skrb koja bi se odnosila na prelazak preko državne granice, pravomoćno povučen (točka III. izreke rješenja).

6.1. Prilikom donošenja odluke o djelomičnoj roditeljskoj skrbi oca u odnosu na mlt. dijete sud se rukovodio prijedlogom i mišljenjem stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured i njegovim dopunama (koje je prihvatio objektivnim i stručnim i poklonio mu vjeru) s kojim je u cijelosti bila suglasna i posebna skrbnica mlt. djeteta, očitovanjem osnovne škole koju pohađa mlt. dijete, iskazima parničnih stranaka, te činjenicom da se majka suglasila da kćerka stanuje s ocem, ocjenom kojih dokaza (članak 8. ZPP) je zaključio da je tužitelj dokazao da je u interesu mlt. djeteta da upravo on u odnosu na istu ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb po pitanjima koja se odnose na zdravlje, obrazovanje i uključivanje djeteta u slobodne aktivnosti, jer se radi o pitanjima koji iziskuju svakodnevno donošenje odluka, koje odluke bi mogle biti ugrožene i podređene vrlo složenim, nerazriješenim i konfliktnim odnosima između roditelja. Svoju odluku u tom dijelu sud je utemeljio na odredbi članka 105. i članka 108. ObZ.

7. Obzirom je utvrdio da je, u predmetu koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem R1 Ob-830/20, 30. listopada 2020. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad mlt. djetetom stranaka - koji su suglasno potpisale ovdje parnične stranke i koji je sastavni dio toga rješenja, te je odlučeno da će kćerka stranaka stanovati sa ocem na adresi njegova prebivališta, sud je rješenjem odbacio zahtjev tužitelja za izmjenu postojeće odluke u dijelu koji se odnosi na stanovanje djeteta s ocem, ocjenjujući da je o tom dijelu zahtjeva tužitelja pravomoćno odlučeno (točka I. izreke rješenja).

8. Cijeneći činjenicu da su parnične stranke na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 15. travnja 2025. (stranica 512-520 prvostupanjskog spisa) postigle sporazum odnosno suglasile se oko načina odvijanja osobnih odnosa mlt. djeteta s majkom (tuženicom) s kojom neće stanovati (stranke su se suglasile i oko toga da će mlt. dijete stanovati s ocem), sud je taj sporazum u cijelosti prihvatio smatrajući ga u najboljem interesu zajedničkog mlt. djeteta stranaka te je odlučeno da će mlt. dijete s majkom provoditi vrijeme utorkom i četvrtkom od 18:00 sati do 20:00 sati, svaki drugi vikend od petka u 16:00 sati do nedjelje u 20:00 sati, te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan, kao i prva dva tjedna u srpnju i zadnja dva tjedna u kolovozu, a s ocem treći i četvrti tjedan srpnja i prva dva tjedna u kolovozu, sve na način da će otac dovesti mlt. dijete na adresu roditelja tuženice i na istu adresu doći po mlt. dijete.

9. Obzirom da tijekom postupka nije bilo sporno da majka od 2020., odnosno kroz vrijeme dok je mlt. dijete stanovalo s ocem (vrijeme egzistiranja privremene mjere) nije plaćala za njeno uzdržavanje (osim što joj je povremeno kupila nešto od odjeće), sud je naložio tuženici da na ime uzdržavanja djeteta (od 1. rujna 2023. pa do 30. travnja 2025.) plati dospjeli iznos od 4.063,00 eur odjednom (20 mjeseci od po 203,15, eur) u roku od 15 dana (točka III. izreke presude). U daljnjem periodu, onom od donošenja predmetne presude 1. svibnja 2025. pa nadalje, dok god za to budu postojali zakonski razlozi, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sud je naložio tuženici plaćati uzdržavanje mlt. djeteta iznosom također od po 203,15 eur svakomjesečno, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve to na tekući račun tužitelja (točka IV. izreke presude), obzirom je zaključio da se radi o iznosu kojim se u cijelosti mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe djeteta dobi kao što je zajedničko dijete stranaka. Također, sud ocjenjuje da se radi o iznosu koji majka, obzirom na svoje opće imovino stanje i činjenicu da je zaposlena, može podmirivati bez veće štete za svoje uzdržavanje, a koji je iznos i u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 37/2022., 48/2023., 49/2024 i 75/2025. - dalje: Odluka) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 48/2023.). Zahtjev tužitelja za isplatom uzdržavanja kroz vrijeme od 20. prosinca 2022. do 31. kolovoza 2023. sud je odbio kao neosnovan (točka VI. izreke), jer je utvrdio da je kroz to vrijeme mlt. dijete živjelo s majkom, a potom naizmjenično jedan tjedan sa svakim od roditelja. Svoju odluku o obvezi plaćanja dužnog iznosa uzdržavanja, sud je utemeljio na odredbama članka 288. i članka 306. ObZ.

10. Obzirom na gore navedeno, dakle činjenicu da je odlučeno da će mlt. dijete parničnih stranaka stanovati s ocem, s čime se konačno i suglasila tuženica, da će roditelji zajedničku roditeljsku skrb ostvarivati u svim bitnim pitanjima djeteta osim u onim koja se odnose na zdravlje, obrazovanje te uključivanja u slobodne aktivnosti, u odnosu na koja otac ima samostalnu roditeljsku, da su stranke postigle sporazum oko odvijanja susreta i druženja mlt. djeteta s majkom s kojom neće stanovati, slijedom čega je majka dužna plaćati uzdržavanje za mlt. dijete utvrđenim iznosom, sud je u cijelosti odbio protutužbeni zahtjev tuženice pobliže opisan kao pod točkom VII. izreke presude. Točkom VIII. izreke presude, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 300,00 eur u roku od 15 dana, dok je zahtjev istoga preko tog iznosa do zatraženog odbijen kao neosnovan (točka IX. izreke presude). Zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u cijelosti je odbijen kao neosnovan (točka X. izreke presude).

11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je dovoljno jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju ukazuje tuženica.

11.2. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva istaknutih u postupku.

11.3. Nije ostvarena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženica. Naime, iako nije izveden dokaz koji je tuženica predložila, i to psihologijsko-psihijatrijsko vještačenja roditelja i mlt. djeteta i saslušanje mlt. djeteta od strane psihologa, tuženica nije bila onemogućena u raspravljanju pred sudom, obzirom da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz članka 220. stavka 2. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odluče za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu. Stoga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi člankom 220. ZPP, jer činjenica da prvostupanjski sud nije prihvatio te dokazne prijedloge tuženice ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, posebno kraj postignutog sporazuma između roditelja na ročištu na kom je glavna rasprava zaključena, sve u pogledu okolnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, te o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s onim roditeljem s kojim neće stanovati.

11.4. Jednako tako, suprotno tvrdnji tužene prvostupanjski sud je prilikom donošenja predmetne odluke uzeo u obzir odredbe Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 12/1993. - dalje u tekstu: Konvencija) i pravilno je primijenio, jer se radi o odluci koja je donijeta u najboljem interesu mlt. djeteta.

12. Prema odredbi članka 5. ObZ sudovi koji vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

12.1. Sukladno odredbi članka 416. stavak 1. ObZ, prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem, sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ObZ utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili ovlaštenog sudskog vještaka. Sud će u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja i spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (stavak 2. istog članka).

12.2. Osobna prava djeteta propisana su odredbom članka. 84. ObZ, odnosno da dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a u slučaju da dijete ne stanuje s oba roditelja da ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje.

12.3. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja temeljem članka 91. i 92. ObZ, a temeljni sadržaji roditeljske skrbi su pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja, te pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom kao i zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

12.4. Odredbom članka 95. stavka 1 ObZ propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

12.5. Prema odredbi članka 119. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s roditeljem, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe o djetetu, dužni su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju te se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

12.6. Prema odredbi članka 86. stavka 2. ObZ u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovom pravu, dijete ima pravo na prikladan način, između ostalog, izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja koje se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

12.7. Konvencijom o pravima djeteta ugovoreno je da se u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta (članak 3. stavak 1.) i da će države stranke učinit sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta te roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga (članak 18. stavak 1.).

13. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženice, predmetnu odluku donio je upravo sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama, te pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem koje tuženica svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu, posebno kraj činjenice (koja proizlazi iz stanja predmeta) da je na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 15. travnja 2025. na kom je glavna rasprava zaključena, tuženica s tužiteljem postigla sporazum, s kojim se u cijelosti suglasila posebna skrbnica mlt. djeteta, i to da zajedničko dijete stranaka stanuje s ocem i s majkom održava susrete i druženja na način kako je to pobliže opisano u točki II. izreke. Predmetna odluka nalazi svoju potvrdu i u prijedlogu i mišljenju stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] i njegovim dopunama (kojima su otklonjene primjedbe tuženice na njihov osnovni prijedlog i mišljenje) kojim se sud također rukovodio prilikom odluke s kojim će roditeljem zajedničko mlt. dijete stranaka nastaviti stanovati, iz kojeg jasno proizlazi da je u najboljim interesom mlt. djeteta da s ocem nastavi stanovati, a da s majkom održava susrete i druženja, a upravo o tom najboljem interesu mlt. djeteta sud se i rukovodio u predmetnom slučaju.

13.1. Stoga se ne mogu kao osnovani prihvatiti žalbeni navodi tuženice kojima sada osporava odluku u tom dijelu, tvrdeći sadržajno da tužitelj ničim nije dokazao da su njeni roditeljski kapaciteti smanjeni, pa da je pravilno valjalo odlučiti, posebno obzirom na izraženu želju mlt. djeteta koju je iznijela posebnoj skrbnici, da ista nastavi stanovati s njom, kao majkom, a da s ocem održava susrete i druženja.

13.2. Točno je da je mlt. dijete u razgovoru s posebnom skrbnicom (u tom trenutku dijete je u dobi od gotovo 8 godina) izrazila želju da živi s majkom (majku doživljava svojom prijateljicom i s njom joj je zanimljivije dok oca doživljava strožim i nezanimljivijim) a da s ocem održava susrete i druženja. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada se majka suglasila da dijete stanuje s ocem, iako je u tom trenutku bila upoznata sa željom mlt. djeteta koju je iznijela posebnoj skrbnici u obavljenom razgovoru u kolovozu 2024., nisu postojali nikakvi opravdani razlozi da sud unatoč izraženoj želji mlt. djeteta donosi odluku suprotno postignutom sporazumu stranaka te nastavlja postupak (koji je ionako složen i dugotrajan) provođenjem dokaza kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenja roditelja i mlt. djeteta.

13.3. Dakle, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženice za donošenjem odluke u pravcu da mlt. dijete stanuje s njom, kao s majkom, a da s ocem ostvaruje susrete i druženja, te je rukovodeći se najboljim interesom zajedničkog mlt. djeteta stranaka, odlučio - u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-830/2020 od 30. listopada 2020. ostaje neizmijenjena, da mlt. dijete ostane stanovati s ocem a da s majkom održava susrete i druženja koji će se odvijati utorkom i četvrtkom od 18:00 sati do 20:00 sati, svakim drugim vikendom od petka u 16:00 sati do nedjelje u 20:00 sati, te svakim drugim državnim praznikom i vjerskim blagdanom koji je neradni dan, s tim da će dijete s majkom provoditi prva dva tjedna u srpnju i zadnja dva tjedna u kolovozu, a s ocem treći i četvrti tjedan srpnja i prva dva tjedna u kolovozu, sve na način da će otac dovesti dijete na adresu roditelja tuženice i na istu adresu doći po dijete.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud prvoga stupnja ocjenom izvedenih dokaza – ne samo prijedloga i mišljenja nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured, već i očitovanja Osnovne škole koju pohađa mlt. dijete (iz kojeg proizlazi pozitivna ocjena očeve brige o djetetu u izvršavanju školskih obveza i o njegovoj suradljivosti sa Školom koja nije takva u cijelosti u odnosu na majku) zaključio da je zbog nesuradnje roditelja u pogledu skrbi o zajedničkom djetetu a posebice nepostojanje uredne komunikacije uzrokovane osobinama roditelja i nejednakog pristupa roditelja vršenju roditeljske skrbi, za dobrobit i u interesu djeteta da otac ima djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na donošenje odluka o zdravlju, obrazovanju te uključivanju u slobodne aktivnosti, jer se u tom dijelu radi o potrebama djeteta koje su svakodnevne i zahtijevaju brze odluke, a koje bi kao takve mogle biti stavljene u „drugi plan“ i ugrožene zbog vrlo lošeg i konfliktnog odnosa između roditelja. Stoga se ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženice da tužitelji nije dokazao razloge koji opravdavaju donošenje odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi oca u odnosu na pitanja koja se odnose na zdravlje, obrazovanje i uključivanje u slobodne aktivnosti.

15. Ovdje se posebno ističe da žalbenim navodima kojima iskazuje svoje nezadovoljstvo prvostupanjskom odlukom u dijelu pod točkom I., II. i VII. izreke, tuženica nije dovela u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u pogledu zaštite i dobrobiti zajedničkog djeteta stranaka, niti je dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, jer suprotno navodima tuženice prvostupanjski je sud dao valjanje razloge svojoj odluci, dok tuženica daje vlastitu ocjenu izvedenih dokaza te ponavlja tvrdnje koje je iznosila i tijekom postupka o kojima je sud vodio računa prilikom donošenja predmetne odluke.

16. Također se ističe roditeljima, obzirom na vrlo složene odnose koji proizlaze iz stanja predmeta i lošu (unatoč postignutom sporazumu) međusobnu komunikaciju (koja ostvaruje dominantno putem poruka na daljinu) da su kao roditelji odgovorni i dužni štititi dijete, razmjenjivati nužne informacije o djetetu te riješiti partnerske odnose, i u budućoj komunikaciji svakako interese djeteta staviti ispred svojih, odnosno u ostvarivanju roditeljskih prava ponašati se sukladno odredbama članka 95. stavka 2. i članka 119. stavka 2. ObZ.

17. Obzirom na činjenicu da je odlučeno da će mlt. dijete parničnih stranaka i nadalje stanovati s ocem (odluka suda prvoga stupnja poslovni broj R1-830/2020 od 30. listopada 2020. ostaje neizmijenjena) te s majkom održavati susrete i druženja, pravilno je sud prvoga stupnja odlučio o obvezi uzdržavanja djeteta od strane majke, a koju obvezu tuženica svojom žalbom posebno niti ne osporava, i to iznosom od 203,15 eur svakomjesečno, pri čemu je dospjele iznose uzdržavanja (u razdoblju od 1. rujna 2023. do 30. travnja 2024.) dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće dospjevajuće od dana donošenje prvostupanjske presude najkasnije do 15- og u mjesecu za tekući mjesec sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na tekući račun oca. Naime, obveza tuženice u skladu je s odredbom članka 288. stavak 1. i članka 289. u vezi s člankom 307., člankom 310., člankom 311., člankom 314. i 317. ObZ, dok je njena visina u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi u kojoj se nalazi mlt. dijete.

18. Slijedom svega gore navedenog, a kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP, to je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 21. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić