Rev-x-141/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 141/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari I. tužitelja Z. S. iz Z., OIB: ... i II. tužiteljice J. M. iz Z., OIB: ..., oboje zastupani po J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika J. o. d.d. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku N. Č., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-2588/13-2 od 24. studenoga 2015. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-2921/05 od 16. srpnja 2013., u sjednici održanoj 21. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija I. tužitelja Z. S. i II. tužiteljice J. M. protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-2588/13-2 od 24. studenoga 2015., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. tužiteljici pod 2) J. M. na ime naknade štete isplatiti iznos od 70.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2013. godine, kao dana presuđenja, do isplate po kamatnoj stopi od 12%, a u slučaju promjene kamatne stope po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, dok se u preostalom dijelu od traženih 80.000,00 kn do dosuđenih 70.000,00 kn, odnosno za 10.000,00 kn, tužbeni zahtjev tužiteljice pod 2) odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) Z. S. da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 80.000,00 kn sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Svaka strana snosi svoj trošak."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Odbija se žalba tužitelja pod 1) Z. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2921/05 od 16. srpnja 2013. godine pod toč. II. izreke.

2. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda:

- pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku J. o. d.d. tužiteljici pod 2) J. M. na ime naknade štete isplatiti iznos od 70.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2013. godine, kao dana presuđenja, do isplate po kamatnoj stopi od 12%, a u slučaju promjene kamatne stope po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice pod 2) J. M. u tom dijelu odbija kao neosnovan,

- pod toč. III. izreke, u odluci o parničnim troškovima, tako da se sudi:

Nalaže se tužitelju pod 1) Z. S. nadoknaditi tuženiku J. o. d.d., Z. troškove parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn, a tužiteljici pod 2) J. M. u iznosu od 21.162,50 kn u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijeli I. i II. tužitelji smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju sljedećeg pravnog pitanja za koje tužitelji smatraju da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

Je li za ocjenu postojanja trajnije zajednice života nužno postojanje zajedničkog domaćinstva između braće i sestara, odnosno ekonomske zajednice?

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju I. i II. tužitelja.

Revizija I. i II. tužitelja nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ocijenjeno je da pravno pitanje naznačeno u reviziji I. i II. tužitelja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Izvor prava koji se odnosi na predmetno pravno pitanje je odredba čl. 200. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Prema toj zakonskoj odredbi u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

Zaključak o postojanju trajnije zajednice života između braće i sestara u smislu odredbe čl. 201. st. 2. ZOO ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga, nije moguće na predmetno pravno pitanje dati univerzalan odgovor koji bi predstavljao pravni standard. Ovdje je za ukazati da zaključak o postojanju trajnije zajednice života između braće i sestara u smislu odredbe čl. 201. st. 2. ZOO ne ovisi samo o postojanju zajedničkog domaćinstva između braće i sestara, odnosno njihove ekonomske zajednice, već i o drugim okolnostima (bliskosti, emocionalne povezanosti i dr.). Tako i pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju da između I. i II. tužitelja i njihovog pokojnog brata nije postojala trajnija zajednica života samo iz razloga što oni ne bi živjeli u zajedničkom domaćinstvu odnosno ekonomskoj zajednici, već i iz razloga što među njima nije postojao odnos uzajamne ovisnosti i egzistencijalne povezanosti.

S obzirom na izneseno predmetnu reviziju I. i II. tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP.

Zagreb, 21. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.