Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to untimely internal grievance under Labor Law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against the lower courts' decision to reject the employee's claim for reinstatement. The employee had filed an internal grievance against the termination notice after the statutory 15-day deadline expired. The court held that because the grievance was untimely, the employee lost the right to seek judicial protection under the Labor Law, rendering the appeal inadmissible.
Legislator headnote
AI generatedčl. 80. st. 2. ZOPRO; čl. 83. st. 2. ZOPRO; čl. 385. st. 3. ZPP: An employee who fails to file a timely internal grievance against a termination decision loses the right to seek judicial protection, and appeals based on this procedural failure are inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2939/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz S., koju zastupaju punomoćnici Z. P. i D. T., odvjetnici u S., protiv tužene V. B. iz S., vlasnice radnje T. k. e. iz S., koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u S., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. svibnja 2000. godine, poslovni broj Gž 1583/97, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 5. svibnja 1997. godine, poslovni broj P 224/94, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"I. Tužba se odbacuje.
II. Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj prouzročeni trošak ovog postupka u iznosu od 2.200,00 kn."
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
Protiv tog rješenja reviziju je izjavila tužiteljica zbog svih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Predlaže da se nižestupanjska rješenja ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Neosnovano navodi revidentica da bi u nižestupanjskim rješenjima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP i da se zbog toga pravilnost pobijanih rješenja ne može ispitati. U reviziji se ne navodi u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda (nejasnoća, proturiječnost i izostanak razloga o odlučnim činjenicama), a iz sadržaja obrazloženja oba nižestupanjska rješenja je vidljivo da sadrže jasne i nedvojbene razloge o odlučnoj činjenici: kada je tuženoj uručena odluka o prestanku radnog odnosa.
U ovom predmetu tužiteljica je podnijela zahtjev da se "utvrdi ništavim i bez pravne krijeposti" otkaz radnog odnosa koji joj je dala tužena – datiran sa 30. studenim 1993. godine, pa da se slijedom toga tužiteljica vrati na rad.
Nižestupanjski sudovi temelje svoje odluke na odredbama čl. 80. i 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 – dalje: ZOPRO), koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog otkaza radnog odnosa.
Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOPRO radnik ima pravo nadležnim organima u organizaciji, odnosno poslodavcu podnositi zahtjeve radi ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa, a i pravo na prigovor protiv odluke što ih ti organi donose o njegovim pravima, obvezama i odgovornostima.
Prema odredbi čl. 80. st. 2. istog zakona prigovor iz st. 1. ovog članka radnik podnosi organu utvrđenom općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom, u roku od 15 dana od dana uručenja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana kad je saznao za povredu prava.
Prema odredbi čl. 83. st. 2. istog zakona zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji, osim prava na novčano potraživanje.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljici uručen predmetni otkaz dana 30. studenog 1993. godine,
- da je tužiteljica protiv tog otkaza podnijela prigovor dana 16. prosinca 1993. godine.
Nižestupanjski sudovi smatraju da je prigovor tužiteljice protiv odluke o otkazu radnog odnosa podnesen po proteku zakonskog roka iz čl. 80. st. 2. ZOPRO, pa da zbog nepravovremenog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava kod poslodavca tužiteljici ne pripada pravo na zaštitu svojih prava pred sudom u smislu citirane odredbe čl. 83. st. 2. ZOPRO. Navodi revizije svode se isključivo na prigovore utvrđenom činjeničnom stanju pred nižestupanjskim sudovima u odnosu na odlučnu činjenicu: - dan uručenja odluke o otkazu tužiteljici.
Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga ovaj sud nije ovlašten razmatrati revizijske prigovore takve prirode, pa ti prigovori nisu niti uzeti u razmatranje.
Imajući u vidu utvrđenu činjenicu da tužiteljica nije podnijela prigovor protiv odluke o otkazu radnog odnosa pravovremeno (čl. 80. st. 2. ZOPRO), pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da tužiteljici ne pripada pravo na zaštitu pred sudom, jer se ne može smatrati da je tužiteljica prethodno zatražila zaštitu pred nadležnim organom u organizaciji u slučaju da je podneseni prigovor nepravovremen.
Iz tih razloga odbacivanjem predmetne tužbe nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 83. st. 2. ZOPRO, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Kako nije uočena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), na temelju čl. 393. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 4. ZPP je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 7. svibnja 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.