Rev-1635/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1635/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz R., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica R., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-923/08-2 od 7. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-764/05-31 od 10. listopada 2007., 30. ožujka 2016.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 71.208,28 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose, a sve i s tijekom pobliže označeno u toj točci izreke. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 23.754,00 kn u roku od 15 dana.

U toč. II. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana pa je gore navedene presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke potvrđena.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja i to odluke o parničnom trošku reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP). Reviziju podnosi zbog pitanja pravilne primjena materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda u odluci o parničnom trošku preinači shodno revizijskim navodima. Traži i troškove revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o kojima se ne raspravlja. Zato odluka kojom se odlučuje o parničnim troškovima nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2016.

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.