Revr-1074/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1074/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz Č., zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetniku u O., protiv tuženika S. d.o.o. O., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & V. B. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3556/09 od 14. siječnja 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-393/08 od 12. svibnja 2009., 25. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-393/08 od 12. svibnja 2009. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 8.000,00 kn sa kamatom od 12. kolovoza 2009. na ime naknade štete zbog povrede ugleda i časti.

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3556/09 od 14. siječnja 2010. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa 4.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade štete.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, sve smatrajući da pobijana odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje je već zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši njezino odbijanje.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete na ime povrede ugleda i časti.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u slučaju u kojem stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka (tzv. redovita revizija) mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu,

time da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke:

Da je u reviziji određeno naznačeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg se ona podnosi, a o kojem da ovisi odluka u tom sporu, a koje je ujedno važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, time da se u reviziji trebaju izložiti razlozi zbog kojih se smatra da je navedeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

U podnesenoj reviziji, osim što se revident formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. ZPP-a (nota bene razlozi iz točke 1. isključuju razloge iz točke 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a!) u podnesenoj reviziji niti je revident naznačio pravno pitanje (ni određeno, a kako to čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP-a predviđaju, a niti opisno), pa nije moguće ni ocijeniti zašto bi navodno pitanje iz revizije bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Ova revizija faktično je sastavljena kao redovita revizija, a koja zbog vrijednosti pobijanog dijela presude u ovom slučaju nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, pa se revident u reviziji formalno pozvao na odredbu koja regulira tzv. izvanrednu reviziju.

Kako međutim podnesena revizija ne ispunjava minimum zakonskih pretpostavki za dopuštenost izvanredne revizije, istu je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 25. listopada 2010.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.