Rev-x-1260/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1260/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Franković člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. I. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. O. d. s. d.o.o. D. E. Z., radi činidbe i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-10773/11-2 od 19. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj:P-4618/02-86 od 29. lipnja 2011., u sjednici održanoj 16. rujna 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjevi tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži da ukloni trafostanicu sagrađenu na k.č.br. 2162/2 k.o. R. i eventualno kumuliran da mu isplati iznos od 59.767,29 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te da mu naknadi nastale troškove postupka za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. ZPP zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. veljače 2013., dakle nakon što je 2. lipnja 2011. na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP/11 na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

Predmet spora je zahtjev za obvezivanje tuženika na činidbu i eventualno kumulirani isplatiti tužitelju iznos od 59.767,29 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, pa je za dopuštenost revizije odlučan vrijednosni kriterij.

Odredbom čl. 37. st. 1. ZPP propisano je da se za slučaj ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtijeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

Međutim, pri eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtijeva, u slučaju kakav je ovaj (čl. 188. st. 2. ZPP), za dopuštenost revizije prema vrijednosnom kriteriju mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva i oni se međusobno ne zbrajaju jer tužitelj tako postavljenim zahtjevom ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva.

U odnosu na njegov zahtjev na činidbu tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora, a niti ga je prvostupanjski sud utvrdio temeljem odredbe čl. 40. st. 4 ZPP do zaključenja glavne rasprave, pa se u odnosu na taj njegov zahtjev temeljem odredbe stavka 5. čl. 40. ZPP smatra da je vrijednost spora tog zahtijeva 50.000,00 kuna, dok je za eventualno kumulirani temeljem čl. 40. st. 2 ZPP mjerodavna visina te novčane svote

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, u slučaju kakav je ovdje, a u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na novčanu svotu, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije po vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a mjerodavna je visina te novčane svote (59.767,29 kuna).

Na temelju odredbe čl. 35. ZPP kada je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate i troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Slijedom navedenog, budući tražbine tužitelja prema odredbama čl. 35. i 40. ZPP ne prelaze vrijednosni limit od 200.000,00 kn za dopuštenost redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, to revizija tužitelja po vrijednosnom kriteriju nije dopuštena.

Kako revident reviziju nije podnio izričitim pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, kojom je propisano da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu, a niti je u smislu stavka 2. ovog članka točno naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,ovaj sud podnesenu reviziju ne može razmatrati u smislu te odredbe.

Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 16. rujna 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.