Rev-2502/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2502/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.T. iz S., … , zastupanog po punomoćniku I.T., odvjetniku iz S., protiv tuženika . gimnazije "M.M. " u S., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 5. travnja 1995. godine posl. broj Gž-582/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 16. lipnja 1994. godine posl. broj P-275/92, u sjednici održanoj 27. lipnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Poništava se rješenje tuženika br. 572/I-90 od 17. prosinca 1990. godine.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka".

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio drugostupanjsku presudu.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava bez konkretnog prijedloga o sadržaju odluke revizijskog suda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino, kada se revident na postojanje takvih povreda određeno i poziva.

Tužitelj ne obrazlaže posebno ni jednu od takvih bitnih povreda, niti ih konkretno naznačuje, pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tvrdnja revidenta da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se tako ostvario revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP je neosnovana.

I u ovoj fazi postupka sporna je zakonitost odluke o prestanku radnog odnosa tužitelju.

Niži sudovi su utvrdili slijedeće relevantno činjenično stanje:

- da je tužitelj obavljao kod prednika tuženika Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje S. poslove ložača centralnog grijanja (prema rješenju od 31. 1. 1990. godine), a prema usmenom nalogu direktora i poslove kurira radi popune radnih sati,

- da je tužitelj prikazavši, da se od 3. 12. 1990. godine nalazi na bolovanju predao ključeve kotlovnice tajnici škole, te je na mjesto ložača kao zamjena tužitelju uzeta druga osoba, a 7. 12. 1990. godine prestao obavljati i kurirske poslove.

Kod takvog činjeničnog utvrđenja da tužitelj od 7. 12. 1990. godine nije uopće obavljao poslove i radne zadatke svog radnog mjesta, a "bolovanje" nije opravdao doznakom nadležnog liječnika, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo ocijenivši da su se ispunile pretpostavke iz čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("NN" br. 34/91 - u daljnjem tekstu: ZOPRO), jer prema citiranoj zakonskoj odredbi radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce.

Tvrdnje tužitelja istaknute u reviziji, da je tužitelju tuženik onemogućio obavljanje radnih obveza, jer je na zahtjev ovlaštene osobe tuženika tužitelj predao ključeve, bez obzira što ne prikazuju činjenično stanje u svjetlu cjelokupnih raspravnih rezultata i ocjene svih

okolnosti koje ukazuju upravo suprotno, valja istaći da se ovakvi prigovori revidenta svode na pobijanje činjeničnih utvrđenja sudova, a to nije u ovoj fazi postupka dopušteno prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP.

Valjalo je stoga na osnovi čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. lipnja 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.