Gr 1-923/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 923/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Ivki Zlokić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. sina I., iz K. L., zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u S., protiv tuženika J. s. p. S., radi naknade štete, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Splitu, koji se oglasio stvarno nenadležnim svojim rješenjem broj: I P- 505/90 od 10. travnja 2003. godine i Trgovačkog suda u Splitu, koji je izazvao sukob nadležnosti svojim dopisom broj: VI P-1080/03 od 28. studenoga 2003. godine, dana 10. veljače 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Splitu.

Obrazloženje

Općinski sud u Splitu svojim rješenjem pod brojem: I P-505/90 od 10. travnja 2003. godine oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovom prijeporu i nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Splitu.

Odluku opravdava činjenicom da je tužitelj doživio nezgodu na brodu koji je vlasništvo tuženika, pa da je tuženik odgovoran za tužitelju nastalu štetu, a nadležnost trgovačkog suda da se temelji na odredbi čl. 161. st. 4. Pomorskog zakonika.

Trgovački sud u Splitu kojem je predmet ustupljen nije prihvatio nadležnost i dopisom od 28. studenoga 2003. godine pod brojem: VI P-1080/03 izazvao je sukob stvarne nadležnosti smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o sporu za čije vođenje je nadležan Općinski sud u Splitu, a to stoga što je tužitelj radnik Poduzeća K. T. i nije ni u kakvom pravnom odnosu niti s brodom koji je bio vezan u luci, a niti s brodarom. Budući da tužitelj nije bio član posade broda, to da nije moguće primijeniti plovidbeno pravo, tj. da se u ovom prijeporu za određivanje stvarne nadležnosti suda ne može primijeniti odredba čl. 161. st. 4. Pomorskog zakonika.

Iz odredbe čl. 161. st. 4. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 17/94, 74/94 i

đu člana posade

43/96 – dalje: PZ) proizlazi da su za suđenje u međusobnim sporovima izme

broda i brodara kao i u međusobnim sporovima između zapovjednika broda i brodara stvarno nadležni trgovački sudovi za pomorske sporove.

Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u sklopu redovnog izvršavanja poslova svog radnog mjesta dobio nalog od njegovog poslodavca – trgovačkog društva K. T. popeti se na brod radi obavljanja poslova vezanih za određene popravke na brodu, što znači da tužitelj u konkretnom slučaju nije bio ni u kakvom pravnom odnosu niti s brodom, niti s brodarom. On je isključivo u pravnom odnosu s njegovim poslodavcem, tj. Poduzećem K. T.. Kako tužitelj nema svojstvo člana posade jer je radnik Poduzeća K. T., to se u ovom prijeporu ne radi o međusobnom sporu između člana posade broda i brodara, kao ni o međusobnom sporu između zapovjednika broda i brodara, a što znači da se u ovom prijeporu ne može primijeniti odredba čl. 161. st. 4. Pomorskog zakonika po kojoj bi za suđenje bio stvarno nadležan trgovački sud nadležan za pomorske sporove.

Navedeno znači da je u ovom prijeporu stvarno nadležan općinski sud, temeljem odredbe čl. 34. st. 1. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03).

Dakle, za vođenje ovog prijepora je stvarno nadležan Općinski sud u Splitu.

Iz iznijetih razloga na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. veljače 2004. godine

Sudac:

Ivka Zlokić, v.r.