Supreme Court allows victim's claim for reasonable time trial violation and awards 4,000 kuna compensation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia overturned the lower court's dismissal of the victim's claim regarding a violation of the right to a trial within a reasonable time. The victim argued that the criminal proceedings against the accused, which lasted over four years with multiple remittals, constituted a breach of Article 27 of the Law on Courts and Article 29 of the Constitution. The court agreed, finding that the trial court failed to manage the proceedings efficiently despite the case's complexity, thereby violating the victim's constitutional rights. Consequently, the court awarded 4,000 kuna in appropriate compensation for the delay, noting that the proceedings had already concluded at the time of the decision.
Legislator headnote
AI generatedArticle 27 of the Law on Courts; Article 29 of the Constitution: The court must ensure the right to a trial within a reasonable time by actively managing proceedings and removing delays; failure to do so constitutes a violation of the victim's constitutional rights, entitling them to appropriate compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžzp 37/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda mr. sc. Branku Brkiću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja M. M. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. svibnja 2009. broj Kzp-9/09, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 17. kolovoza 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se žalba predlagatelja M. M. te se preinačuje rješenje suda prvog stupnja na način da se prihvaća zahtjev predlagatelja za suđenje u razumnom roku i predlagatelju se na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosuđuje iznos 4.000,00 kuna (slovima: četiritisuće kuna i nula lipa).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđen iznos na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kaznenom postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-720/09, protiv optuženog Z. M., zbog kaznenih djela iz članka 324. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01
– dalje u tekstu: KZ) i iz članka 129. stavak 3. KZ-a, u kojem postupku predlagatelj ima svojstvo oštećenika. Zahtjev je podnesen na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07 i 113/08 – dalje u tekstu: ZS).
Protiv navedenog rješenja predlagatelj je pravovremeno podnio žalbu zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i povrede Ustava Republike Hrvatske“. U žalbi se opisuje postupanje sudova u tijeku postupka u odnosu na koji se traži zaštita, kao i postupanje
đenje u razumnom predlagatelja koje je prethodilo podnošenju zahtjeva za zaštitu prava na su roku te se zaključuje da: „s obzirom na činjenice, proturječnosti i kršenje zakona kojima je predlagatelj izložen u sudskim presudama, smatra opravdanim ukazati da je oštećen u svojim pravima i da su mu povrijeđena prava na suđenje u razumnom roku propisana člancima 27. i 28. Zakona o sudovima, zajamčena člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske“.
Žalba predlagatelja je osnovana.
U pravu je predlagatelj kada tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da u kaznenom postupku koji se kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu vodio pod brojem Ko- 720/09 njegovo pravo na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno.
Sud prvog stupnja svoju odluku o neosnovanosti predlagateljevog zahtjeva obrazlaže činjenicom da je u tijeku pravno relevantnog razdoblju, koje je u predmetnoj pravoj stvari trajalo četiri godine, tri mjeseca i 27 dana (što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, poštujući u potpunosti mjerila za računanje početka i kraja pravno relevantnog razdoblja), nakon tri ukinute presude četiri puta ponovljeno suđenje, pri čemu je sud postupao ažurno i efikasno. Rasprave su određivane u kontinuitetu (u tijeku cjelokupnog postupka određeno ih je 29, a 19 ih je i održano), do odgađanja rasprava dolazilo je zbog nepristupanja svjedoka, optuženika, opravdanih molbi za odgodu kako branitelja, tako i optuženika. Kada nije bilo uvjeta za provođenje rasprave, svjedoci su ispitivani izvanraspravno, a kada je branitelj optuženika neopravdano izostao s glavne rasprave, novčano je kažnjen zbog odugovlačenja postupka. Osim toga, u tijeku postupka provedeno je i psihijatrijsko vještačenje optuženika (provedeno u mjesec dana), pribavljena je potrebna dokumentacija, dok je nadležno državno odvjetništvo u dva navrata mijenjalo činjenični opis kaznenog djela. Slijedom takvog postupanja u tijeku postupka u odnosu na koji predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, sud prvog stupnja zaključuje da do te povrede u tijeku ovog postupka nije došlo. Međutim, ovaj sud drugog stupnja, imajući na umu opisno postupanje sudova u tijeku postupka u postupku, kao i na temelju neposredno utvrđenog stanja spisa predmeta, ocjenjuje da ovakvo postupanje nije u dostatnoj mjeri u skladu s načelima ekonomičnosti i efikasnosti, zbog čega se utvrđuje da je zbog takvog neekonomičnog i neefikasnog postupanja, prvenstveno Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ko-720/09 došlo do povrede predlagateljevog prava na suđenje u razumnom roku.
Navedeni kazneni postupak pokrenut je 18. ožujka 2004., kada je kod Općinskog suda u Zagrebu primljen optužni prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv optuženog Z. M., zbog kaznenih djela iz članka 318. stavak 1. i stavak 3. KZ-a, članka 324. stavak 1. KZ-a i članka 129. stavak 1. i stavak 3. KZ-a. No, ovaj datum ne predstavlja ujedno i početak pravno relevantnog razdoblja jer se u konkretnoj situaciji radi o postupku u kojem optužbu zastupa nadležno državno odvjetništvo, a predlagatelj u postupku ima svojstvo oštećenika.
S obzirom na to njegovo svojstvo i činjenicu je imovinskopravni zahtjev u ovom postupku postavio tek na glavnoj raspravi održanoj 11. siječnja 2005. (od kada se u postupku odlučuje i o nekom njegovom pravu u smislu odredbe člana 27. stavak 1. ZS-a), navedeni datum predstavlja početak pravno relevantnog razdoblja. Od tog trenutka pa do donošenja rješenja kojim je odlučeno o osnovanosti predlagateljevog zahtjeva (koji datum predstavlja kraj pravno relevantnog razdoblja), u postupku je određeno ukupno 23 glavnih rasprava, od kojih je 16 održano, a sedam ih je odgođeno (šest ih je određeno prije početka pravno relevantnog razdoblja, od kojih su tri i održane).
Prva presuda donesena je 1. prosinca 2005., odnosno deset mjeseci i 20 dana od početka pravno relevantnog razdoblja (jednu godinu, osam mjeseci i 13 dana od podnošenja optužnog prijedloga). Navedena je presuda u roku deset mjeseci od primanja spisa predmeta kod Županijskog suda u Zagrebu ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Od povrataka spisa 9. veljače 2007. do 18. siječnja 2008., kada je u predmetu po drugi put donesena presuda (razdoblje 11 mjeseci i devet dana), u šest je navrata određena glavna rasprava te je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika.
Ova je presuda ukinuta za manje od dva mjeseca od dostavljanja na nadležno odlučivanje u povodu žalbe (spis predmeta upućen Županijskom sudu u Zagrebu uz dopis od 18. ožujka 2008., a drugostupanjska sjednica održana 6. svibnja 2008.), a tri mjeseca i 18 dana nakon povratka spisa predmeta određena je glavna rasprava. U roku tri mjeseca od prve rasprave nakon ukidanja presude, donesena je i treća presuda, koja je u roku od dva mjeseca od donošenja ukinuta, a u daljnjih mjesec dana donesena je i četvrta prvostupanjska presuda. U međuvremenu je spis predmeta dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu u povodu žalbe te je na sjednici održanoj 14. srpnja 2009., zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog postupka, donesena odbijajuća presuda, kojom je postupak pravomoćno okončan.
Dakle, u tijeku navedenog pravno relevantnog razdoblja donesene su četiri prvostupanjske presude (tri oslobađajuće i jedna osuđujuća) te tri ukidna rješenja, određeno je ukupno 23 glavnih rasprava (osam prije prve presude, šest prije druge, šest prije treće i tri prije četvrte), od kojih niti jedna nije odgođena krivnjom predlagatelja. U tijeku stadija glavne rasprave, rasprave su određivane u kontinuitetu bez većih zastoja, ispitani su brojni svjedoci od kojih su neki ispitivani i više puta, pribavljena je i pročitana je dokumentacija, provedeno je psihijatrijsko vještačenje te je ispitivan i vještak.
Niti u jednom stadiju postupka nisu zamijećeni dulji zastoji u radu sudova.
No, unatoč opisanom postupanju sudova u predmetnom postupku, prvenstveno Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pri čemu nisu utvrđena dulja razdoblja potpune neaktivnosti u radu, sagledavajući ukupno vrijeme koliko ovaj postupak traje (u trenutku donošenja pobijanog rješenja pravno relevantno razdoblje traje četiri godine, tri mjeseca i 27 dana, dok je od podnošenja optužnog prijedloga do donošenja pobijanog rješenja proteklo pet godina, dva mjeseca i 20 dana), pri čemu valja imati na umu činjenicu da je u postupku prije donošenja pobijenog rješenja u odnosu na oba djela za koja se optuženik tereti nastupila apsolutna zastara kaznenog progona (30. travnja 2009. i 3. svibnja 2009.), proizlazi da se taj sud nije koristio svim zakonskim ovlastima koje ima, u cilju utvrđivanja cjelokupnog činjeničnog stanja i kaznene odgovornosti optuženika, kojeg se tereti za počinjenje kaznenog djela počinjenog na štetu predlagatelja, što je dovelo do neažurnosti i neefikasnosti u njegovu postupanju. Time je Općinski kazneni sud u Zagrebu, postupajući protivno načelima efikasnosti i ekonomičnosti, povrijedio odredbu članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak – dalje u tekstu: Ustav) i članka 27. ZS-a. Naime, sud, odnosno u konkretnoj situaciji raspravni sudac, dužan je u tijeku postupka brinuti sa za svestrano raspravljanje u predmetu i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne služi razjašnjenju stvari. Iz opisanog postupanja vidljivo je do ovo nije u potpunosti poštivano, zbog čega je došlo do neprihvatljivo dugog trajanja postupka od preko četiri godine, pri čemu valja imati na umu da je u tri navrata viši sud ukidao prvostupanjske presude i predmet vraćao na ponovno suđenje. Osim toga, sud nije koristio niti sve zakonom propisane mogućnosti kako bi spriječio odugovlačenje postupka prouzročeno ponašanjem sudionika u postupku. Stoga ovaj sud drugog stupnja, neovisno o utvrđenju suda prvog stupnja da je u postupku u jednom navratu branitelj optuženika novčano kažnjen zbog odugovlačenja postupka, zaključuje da takvo postupanje predstavlja povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku.
Stoga je u kaznenom postupku u kojem predlagatelj M. M. ima svojstvo oštećenika došlo do povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega je valjalo prihvatiti njegovu žalbu i pobijano rješenje preinačiti na način kako je to učinjeno pod točkom I. izreke ovog rješenja.
Budući da je u trenutku donošenja ovog rješenja postupak u odnosu na koji je tražena zaštita pravomoćno okončan, to je predlagatelju samo dosuđena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dok sudu nije naložen rok u kojem je dužan donijeti odluku u predmetu.
Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koju predlagatelj trpi, Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je na umu duljinu pravno relevantnog razdoblja u tijeku kojeg su donesene četiri prvostupanjske presude te tri ukidna rješenja (u odnosu na jedno od djela za donesena je potvrđujuća presuda), poduzete radnje u tijeku postupka i s tim u vezi izostanak duljih razdoblja zastoja u radu uzrokovanih neaktivnosti suda, prirodu i složenost postupka, značaj pravnog dobra koji se kaznenim postupkom štiti, kako za predlagatelja, tako i za društvo u cjelini, kao i činjenicu da predlagatelji nije doprinio duljini trajanja pravno relevantnog razdoblja. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, kao i trenutne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, ocjenjeno da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagatelj trpi iznosi 4.000,00 kuna.
Budući da iz navedenog proizlazi da je pravo predlagatelja M. M. na suđenje u razumnom roku u kaznenom postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koji se vodio pod brojem Ko-720/09, povrijeđeno, to je valjalo uvažiti njegovu žalbu i na temelju članka 28. stavak 3. ZS-a riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 17. kolovoza 2009.
Zapisničar:
Sudac:
Martina Slunjski, v.r.
mr. sc. Branko Brkić, v.r.