Legislator Case Law & Legislation
Rev-2823/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses labor union's appeal on termination of employment contract.

Case Number Rev-2823/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the labor union's appeal against a lower court ruling that confirmed the employer's right to terminate the employee's contract. The union argued for procedural violations and incorrect application of labor law regarding the consultation process, but the court found no significant procedural errors or factual misjudgments. Consequently, the court upheld the lower court's decision that the employer acted within legal bounds by seeking union opinion and terminating fewer than 10% of staff.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 119. ZR; čl. 106. st. 1. ZR: An appeal for revision is inadmissible when the lower court's decision does not contain significant procedural violations or incorrect application of substantive law, and the reviewing court finds that the factual findings were based on a conscientious evaluation of evidence.

Keywords

AI generated
labor union appeal termination of employment significant procedural violation consultation with union revision inadmissible minority dismissal labor law application

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2823/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravoj stvari tužiteljice Z. S. iz T., zastupane po punomoćniku D. D., pravnom zastupniku Saveza samostalnih sindikata Republike Hrvatske, Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženika U. V. T., zastupan po punomoćniku P. B., odvjetniku iz V. T., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. lipnja 1999. godine br. Gž-517/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 15. ožujka 1999. godine br. P-203/97, u sjednici održanoj dana 10. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila poništenje tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu br. 200-013/96 od 24. siječnja 1996. godine, s utvrđenjem da otkaz ugovora o radu nije dopušten, da radni odnos tužiteljice nije prestao, te slijedom toga odbijen i tužbeni zahtjev tužiteljice da se obveze tuženika vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto na kojem je radila prije otkazivanja o radu.

Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.037,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinače i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 i 112/99 - ZPP) ovaj sud je utvrdio da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno tvrdnji tužiteljice nije učinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa sadržajem spisa (sudovi su upravo i temeljili svoju odluku između ostalog i na iskazu svjedoka I. B.), a činjenice su utvrđene savjesnom i brižljivom ocjenom provedenih dokaza.

U obrazloženju pobijane presude ocijenjeni su žalbeni navodi koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

U stvari iz navoda revizije proizlazi da kroz razlog naznačene bitne povrede tužiteljica u stvari želi uputiti na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pritom dajući svoju ocjenu provedenih dokaza, koji prigovori temeljem izričite zakonske odredbe iz čl. 385. st. 3. ZPP nisu dopušteni, jer revizija se u smislu citiranog propisa ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

I u ovoj fazi postupka sporna je primjena odredbe čl. 119. Zakona o radu ("NN" br. 38/95, 54/95, 65/95 - ZR).

Nije sporno da je tužiteljica bila kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i da joj tuženik svojom odlukom od 24. siječnja 1996. godine otkazao ugovor o radu temeljem čl. 106. st. 1. al. 1. ZR (poslovno uvjetovan otkaz), pa se stoga i na sporni odnos primjenjuju odredbe Zakona o radu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1996. godine.

Kako je suprotno tvrdnji tužiteljice utvrđeno da je tuženik izvršio svoju zakonsku obvezu traženja mišljenja od Sindikata o namjeravanim otkazima ugovora o radu (Zaposleničko vijeće još nije bilo formirano), na što nedvojbeno ukazuju i dokazi u spisu (list spisa 9), to je i po mišljenju ovog suda postupljeno sukladno odredbi čl. 119. st. 4. ZR. Nije povrijeđeno ni materijalno pravo iz čl. 119. st. 1. i 2. ZR, budući da u konkretnom slučaju tuženik nije bio u obvezi izraditi Program zbrinjavanja viška zaposlenika, jer na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženik namjeravao otkazati 19 ugovora o radu u roku od mjesec dana, što je manje od 10% od ukupnog broja zaposlenih.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.