II Kž-160/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 160/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. u svezi članka 329. stavka 1. točke 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 - nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te optuženog Z. R. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2015. broj Kv-Us-57/15 (K-us-58/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog Z. R., preinačuje se pobijano rješenje u točki III izreke na način da se po prvostupanjskom sudu određena jamčevina u iznosu od 500.000,00 kuna može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo.

II. Žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u svezi članka 329. stavka 1. točke 4. i dr. KZ/11, pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te mu je pod točkom II izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode, a pod točkom III izreke određeno je da se istražni zatvor iz točke I može zamijeniti jamstvom u iznosu od 500.000,00 kuna, a koje se sastoji u polaganju gotovog novca.

II Kž 160/15-4

Protiv točke III izreke tog rješenja žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine točka III izreke rješenja kojom je određeno da se istražni zatvor produljen protiv optuženog Z. R. može zamijeniti jamstvom u iznosu od 500.000,00 kuna.

Protiv točke III izreke tog rješenja žalbu je podnio i optuženi Z. R., putem braniteljice J. N., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u točki III izreke na način da se odredi jamstvo u manjem iznosu.

Žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta nije osnovana, dok je žalba optuženog Z. R. djelomično osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud, nakon što je ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, s pravom zaključio da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora može ostvariti i jamstvom u iznosu od 500.000,00 kuna.

Naime, premda i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi Z. R. boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski je sud, uvažavajući odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08, kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, protivno žalbenim navodima Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, ispravno ocijenio da se, imajući na umu stadij kaznenog postupka te dosadašnji boravak optuženog Z. R. u istražnom zatvoru u trajanju od preko deset mjeseci, otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani tog optuženika, u konkretnoj situaciji, može s uspjehom ostvariti i jamstvom.

Pravilnost takvog zaključka nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kojima se, tražeći preocjenu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika produljen, ističe da te okolnosti ne opravdavaju zamjenu istražnog zatvora jamstvom već, upravo suprotno, ukazuju na neophodnost mjere istražnog zatvora.

Isto tako, a u odnosu na žalbeno pobijanje visine jamstva od strane optuženog Z. R. u kojem pravcu upire i na svoju ulogu posrednika u inkriminiranom postupanju, a samim time i na manji stupanj svoje kriminalne volje, prvostupanjski je sud prigodom procjene efikasnosti mjere jamstva pravilno i potpuno ocijenio sve okolnosti koje su u smislu članka 102. stavka 2. ZKP/08 od utjecaja na odluku o visini jamstva. Tako je pravilno vrednovao da je optuženik otac jednog djeteta, umirovljenik s mjesečnim primanjima od 5.000,00 kuna, bez imovine, ali i težinu terećenog kaznenog djela. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je, prema sada dostupnim podacima, jamstvo u visini od 500.000,00 kuna primjereno težini počinjenog kaznenog djela, osobnim prilikama optuženika i njegovom imovnom stanju te dostatna garancija za ostvarenje svrhe istražnog zatvora, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju ni žalbenim prigovorima da je u pobijanom rješenju pogrešno navedeno da je

II Kž 160/15-4

optuženik otac jednog maloljetnog djeteta jer iz njegovog vlastitog iskazivanja proizlazi da je otac djeteta u dobi od 20 godina.

Međutim, s pravom optuženi Z. R. u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu oblika polaganja jamčevine tvrdnjom da je sasvim izvjesno da optuženik, s obzirom na njegove loše imovinske prilike, ne može jamstvo u tom iznosu položiti uplatom gotovog novca.

Naime, imajući na umu s jedne strane da je optuženik umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 5.000,00 kuna i bez imovine, a s druge strane samu svrhu određivanja mjere jamstva kao zamjene za mjeru istražnog zatvora, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnoj situaciji određivanje oblika jamčevine na način da se isto sastoji u polaganju gotovog novca dovodi u sumnju pravilnu primjenu odredbe članka 95. ZKP/08.

Stoga je, pri tome imajući na umu i to da jamčevinu ne mora nužno dati optuženik, već i bilo koja druga osoba, žalbu optuženog Z. R. trebalo u tom dijelu prihvatiti te preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se po prvostupanjskom sudu određena jamčevina u iznosu od 500.000,00 kuna može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo, sve u smislu odredbe članka 103. stavka 1. ZKP/08.

Slijedom svega navedenog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2015.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.