Rev-541/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 541/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. S. iz R., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz V., protiv tužene-protutužiteljice I. S. iz R., zastupane po punomoćnici V. Š., odvjetnici u V., radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužene- protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2378/12-3 od 14. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj P- 1007/11-29 od 2. listopada 2012., u sjednici održanoj 7. svibnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1007/11-29 od 2. listopada 2012. razveden je brak stranaka sklopljen 29. siječnja 1972. te tužitelju kao protutuženiku naloženo tuženoj kao protutužiteljici isplaćivati iznos 1.500,00 kuna mjesečno na ime uzdržavanja počev od 13. listopada 2011. pa dok za to postoje zakonski uvjeti, dok je za više traženo s tog osnova u iznosu daljnjih 1.500,00 kuna mjesečno protutužbeni zahtjev tužene odbijen, kao i odbijen njezin prijedlog za izdavanje predložene privremene mjere plaćanjem joj iznosa od 1.500,00 kuna mjesečno na ime uzdržavanja, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev tužena je kao protutužiteljica podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći određena pravna pitanja, smatrajući da odluka u sporu ovisi o njihovom rješenju, a koja da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava, predloživši preinačenje pobijane presude prihvaćanjem čitavog protutužbenog zahtjeva i naknadu joj parničnih troškova.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Odredbama Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 117/07) nije određeno je li u parnicama za uzdržavanje između bivših bračnih drugova isključena ili dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude, zbog čega se o dopuštenosti revizije odlučuje na temelju odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP).

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

Prema odredbi čl. 36. ZPP ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se prema njihovom zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina.

Podnesenom protutužbom tuženica-protutužiteljica je zatražila uzdržavanje u mjesečnom iznosu 3.000,00 kuna, od čega je nižestupanjskim presudama njoj s tog osnova dosuđen iznos 1.500,00 kuna, dok je za daljnjih 1.500,00 kuna mjesečno tužbeni zahtjev odbijen.

U skladu s tim, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 90.000,00 kuna (1.500,00 kn puta 12 mjeseci puta 5 godina), što znači da protiv drugostupanjske presude u pobijanom dijelu revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tužena-protutužiteljica jest naznačila pitanja i baš:

- može li se uskrata dijela iskaza smatrati kao odbijanje davanja iskaza jer je tužitelj uskratio davanje vitalnih informacija?

- može li se činjenično stanje s obzirom na primjenu čl. 231. st. 3. OZ smatrati u konkretnom slučaju utvrđenih odnosno pravilno utvrđenim?

- može li se uopće ovaj postupak smatrati zakonitim s obzirom na činjenicu da je mnogo toga ostalo nepoznato?

- da li je sud prvog stupnja u nedostatku dijela anamneze o socijalnim prilikama jednog bračnog druga postupao shodno čl. 269. st. 2. OZ?

- da li je iznos od 2.000,00 kuna mjesečno dovoljan za uzdržavanje u konkretnom slučaju?

- kako se može nekom tko nema i ne ostvaruje nikakve prihode, rješenjem odbiti prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom je zatražen iznos za zakonsko uzdržavanje i koji je dosuđen ovim nižestupanjskim odlukama?

o rješenju kojih moguće i ovisi odluka u ovom sporu.

No pozivanje revidentice na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 162/04 od 1. rujna 2004. u kojoj je odlučujući o zahtjevu za uzdržavanje u okolnostima upravo tog konkretnog slučaja ocijenjen primjerenim iznos uzdržavanja u iznosu od 20% od plaće tuženika u tom sporu, ne može se ujedno smatrati valjano izloženim razlogom koji bi ukazivao da su postavljena pravna pitanja ujedno važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako dakle, podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za njezinu dopuštenost, istu je trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 7. svibnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.