I Kž-424/2012-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 424/12-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Zlate Lipnjak-Bosanac i Ileane Vinje kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. K. zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru od 17. veljače 2012. broj K-192/11, u sjednici održanoj 12. rujna 2012. u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić te branitelja optuženika, M. N., odvjetnika u Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. T. K., ukida se pobijana presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 17. veljače 2012. broj K-192/11 Županijski sud u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru proglasio je krivim opt. T. K. zbog kaznenih djela protiv života i tijela, ubojstvom u prekoračenju granica nužne obrane iz čl. 90. u vezi čl. 29. st. 3. Kaznenog zakona te ubojstvom u pokušaju iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona.

Za počinjena kaznena djela optuženiku su izrečene pojedinačne kazne, pa mu je tako za kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl. 29. st. 3. Kaznenog zakona na štetu oštećenika I. T. utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina. Za kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, uz primjenu odredbi čl. 57. st. 1., 2. i 4. toč. d. Kaznenog zakona, počinjeno na štetu oštećenika M. M. optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine. Primjenom odredbi čl. 60. st. 2. toč. c. Kaznenog zakona opt. T. K. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju kaznu mu je, na temelju čl. 63. Kaznenog zakona, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. svibnja 2011. pa dalje.

Na temelju čl. 75. i 76. Kaznenog zakona optuženiku su izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja te obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola i opojnih droga, čije trajanje je određeno do prestanka razloga zbog kojih su mjere primijenjene ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

I Kž 424/12-7

Na temelju čl. 80. Kaznenog zakona optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to pištolja Češka Zbrojovka model 70 call. 7,65 mm tvorničkog broja ….

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP/97) optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka i to onih iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/97.

Protiv te presude žale se državni odvjetnik i opt. T. K., putem branitelja M. N., odvjetnika u Z..

Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl. 29. st. 3. Kaznenog zakona počinjeno na štetu oštećenika I. T. ili podredno da u opisanome dijelu preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženiku izreče kaznu u duljem vremenskom trajanju. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, na štetu oštećenika M. M., državni odvjetnik u podnesenoj žalbi predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu u dijelu odluke o kazni, te optuženiku izreče kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe za oba kaznena djela, odnosno podredno, da optuženiku u odnosu na kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl. 29. st. 3. Kaznenog zakona na štetu oštećenika I. T. izreče blažu kaznu, točnije kaznu u kraćem vremenskom trajanju.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavlja pisano mišljenje i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu državnog odvjetnika, a žalbu optuženika da odbije kao neosnovanu.

Optuženik je u žalbi predložio da se njegovog branitelja izvijesti o sjednici vijeća, čemu je, u skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP/97, udovoljeno. Sjednici vijeća bili su nazočni zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić i branitelj opt. T. K., M. N., odvjetnik u Z.. Dovođenje opt. T. K., koji se nalazi u pritvoru i ima branitelja vijeće nije našlo svrhovitim (čl. 374. st. 2. ZKP/97), pa je sjednica vijeća održana bez njegove nazočnosti.

Žalbe su osnovane.

Državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opširno obrazlaže dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka te ustvrđuje da je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da bi opt. T. K. kazneno djelo na štetu I. T. počinio u prekoračenju nužne obrane, uz tvrdnju da inkriminirane zgode optuženik nije postupao u nužnoj obrani.

Protivno ovakvom stavu žalbe državnog odvjetnika optuženik smatra da je inkriminirane zgode postupao u nužnoj obrani.

I Kž 424/12-7

Analizirajući u žalbi dokaze provedene u prvostupanjskom postupku državni odvjetnik smatra ispravnim zaključak prvostupanjskog suda o tome da je inkriminiranom događaju prethodio „banalni verbalni sukob“ nakon kojeg je uslijedilo „beznačajno naguravanje“ između optuženika i sada pokojnog I. T., a sve to da upućuje na zaključak kako optuženik nije imao nikakvog povoda pucati u I. T., a posebno da to nije ni trebao ni morao učiniti da bi se obranio od napada, jer da pravog napada nije ni bilo. Uporište za takav stav državni odvjetnik nalazi u iskazima saslušanih svjedoka, u rezultatima balističkog vještačenja, a posebice udaljenosti I. T. od optuženika u času prvog hica – više od 80 cm i drugog hica – 10 – 15 cm, što po žalbi državnog odvjetnika ukazuje da u času pucanja naguravanja između optuženika i oštećenika nije bilo, a samim time niti napada, na koji se neutemeljeno poziva optuženik. Protivno navedenom optuženik u podnesenoj žalbi smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da verbalni sukob optuženika i oštećenika T. ne bi bio popraćen pogrdnim riječima, jer ih je bilo i da su ih morali čuti kako M. M. tako i konobarica B. V.. Drži da je M. M. te večeri bio u teško alkoholiziranom stanju (pijanom stanju), od čak 2,86 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i da zbog takvog stanja jednostavno nije znao što se te večeri događalo. Što se tiče konobarice B. V. da ona nije cijelo vrijeme nazočila događaju (čistila je i spremala terasu), pa optuženik dopušta mogućnost da nije čula što se sve točno događalo između optuženika i oštećenika T.. Optuženik u žalbi posebno ističe svojstva svoje ličnosti o kojima govore njegova majka M. K. te dugogodišnja bivša djevojka A. K.. Napominje i da svjedok I. K. govori o osobi I. T. kao osobi spremnoj s jedne strane svakom pomoći, a s druge strane ga karakterizira kao provokatora. Optuženik naglašava svoje defenzivno ponašanje na koje ukazuje dinamika kretanja optuženika i oboje oštećenih, a dinamika njihovog kretanja upućuje na zaključak kako se optuženik povlačio pred nasrtajima oštećenih. Neprihvatljivim optuženik smatra stav prvostupanjskog suda da je u situaciji kada biva ponovno napadnut od M. M. taj napad trebao odvratiti pucajući u ruke ili noge oštećenika M., i ističe da napadnuta osoba nije dužna bježati od napadača te da ima pravo uzvratiti silom, ako napad od sebe ne može drugačije odvratiti.

Ovakvi suprotni prigovori činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda doveli su u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pa se za sada, ne može kao ispravan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je opt. T. K. počinio kazneno djelo na štetu oštećenika I. T. te M. M. na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud kada je optuženika proglasio krivim.

Na takav zaključak upućuje dinamika događanja, u situaciji kada su svi sudionici događaja pod utjecajem alkohola i kada se optuženik kreće natraške i zapravo povlači pred oštećenikom T. u kojeg u konačnici i puca i to prvi puta na udaljenosti većoj od 80 cm a potom i drugi puta na udaljenosti od 10 – 15 cm, dakle iz neposredne blizine. Daljnje događanje odvija se u kontinuitetu na način da oštećenik M. M. kreće prema optuženiku koji i dalje drži u rukama pištolj, očigledno se povlači i nadalje i to u treću prostoriju lokala i pri kraju te prostorije opaljuje i treći metak, ovaj puta u oštećenika M. u predio trbuha, a udaljenost pucnja je ovaj puta kontaktna.

Sve navedeno dovodi u ozbiljnu sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik inkriminirane zgode postupao u prekoračenju nužne obrane u odnosu na pokojnog I. T., odnosno u namjeri pokušaja ubojstva u odnosu na oštećenika M. M.. To posebno u svjetlu stanja alkoholne opijenosti sudionika događaja (optuženiku stupanj alkoholiziranosti

I Kž 424/12-7

za sada nije točno utvrđen, a ne treba zanemariti niti okolnost da je tempore criminis bio i pod utjecajem lijekova, pokojnom I. T. utvrđena je koncentracija od 2,49 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a M. M. 2,86 g/kg apsolutnog alkohola u krvi). Ne smiju se pritom isključiti i osobne karakteristike i svojstva sudionika događaja. Naime, optuženik je psihički bolesna osoba na medikamentoznoj terapiji, a bez obzira na to konzumira alkohol, dok svjedok I. K. pokojnog I. T. karakterizira kao osobu spremnu pomoći ali i kao provokatora. Pritom valja cijeniti okolnost dinamike događaja u smislu da sukob započinje kod šanka u prvoj prostoriji lokala i završava na kraju treće prostorije uz sam zid, kada sudionici više ne mogu dalje. Ovakvo stanje stvari upućuje na zaključak da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Slijedom opisanoga trebalo je prihvatiti žalbe kako državnog odvjetnika tako i optuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, u skladu s odredbom čl. 388. st. 1. ZKP/97.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja provest će sve već do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge. Pri tome će posebnu pozornost posvetiti utvrđenju činjenica vezanih uz sukob optuženika te sada pok. oštećenika I. T., ponovnim, temeljitim saslušanjem svjedoka – ošt. M. M. i svjedokinje B. V. kao i ispitivanjem opt. T. K.. Time je potrebno utvrditi, a potom i ocijeniti, intenzitet sukoba između optuženika i oštećenika, vodeći računa da li nastali sukob udovoljava kriterijima istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada koji zahtijeva prijeko potrebnu obranu, ili se u konkretnom slučaju radilo o "banalnom verbalnom sukobu" i nastavno o "beznačajnom naguravanju" što bi za posljedicu imalo izostanak stvarnog napada, a time i isključenje primjene odredbe čl. 29. Kaznenog zakona. Sve navedeno potrebno je sagledati u svjetlu specifičnih osobina ličnosti optuženika, koji se liječi od čitavog niza psihičkih problema te je na terapiji lijekovima uz koje, barem povremeno, kao inkriminirane zgode, pije alkoholna pića. To posebno zbog konstatacije vještaka psihijatra o "povišenom afektivnom reagiranju" optuženika u vrijeme inkriminiranog događaja, za koje je na pogodan način, psihijatrijskim vještačenjem, potrebno utvrditi je li uzrokovano ponašanjem ošt. I. T. ili stanjem u kojem se optuženik nalazio (uporaba lijekova i alkohola). Tek nakon što utvrdi sve naprijed navedene činjenice, prvostupanjski će ih sud ocijeniti svaku za sebe i sve u njihovoj ukupnosti i nakon toga donijeti novu, na zakonu zasnovanu, presudu.

U Zagrebu, 12. rujna 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.