Revr-1190/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1190/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja N. Z. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., protiv tuženika H.

- C. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-1373/10 od 3. veljače 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, posl. br. 12 P-597/08-30 od 11. veljače 2010., dana 22. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos 46.050,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. II. izreke sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen. Pod toč. III. izreke tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 8.000,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (toč. II. izreke). U stavku II. izreke uvažena je žalba tuženika kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke) i u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. III. izreke) i suđeno:

Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom da mu tuženik plati iznos 46.000,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. veljače 2010. do isplate.

Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv presude drugostupanjskog suda, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojim je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, (primjerice navedenih u toč. 1. do 4.).

Prema odredbi st. 3. toga članka, o takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke: da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg ju se podnosi, da o tom pitanju ovisi odluka u sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kao da su ti razlozi jasno izloženi.

Tužitelj reviziju podnosi pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP, navodeći pitanje: pravne valjanosti odricanja prava radnika na naknadu štete temeljem ozljede na radu odnosno da li se tužitelj sporazumom o prestanku ugovora o radu u konkretnom slučaju odrekao i naknade štete.

Navedeno u reviziji možda je važno za odluku u ovom konkretnom slučaju, ali nije objašnjeno zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Pored toga, tužitelj ne navodi koje je to shvaćanje zauzeo revizijski sud u vezi navedenih pitanja, a niti se poziva određeno na određene odluke ovog suda, niti na odluke drugostupanjskog suda koje su utemeljene na shvaćanju koje nije podudarno sa ćanjem ovog suda u smislu toč. 3. st. 2. čl. 382. ZPP. Nadalje, tuženik se ne poziva na shva

različitu praksu drugostupanjskih sudova zauzetu u pojedinim predmetima (toč. 1. st. 2. čl. 382. ZPP), a niti se poziva na druge primjerice navedene razloge iz čl. 382. st. 2. toč. 2. i 4. ZPP.

Pored toga, tužitelj nije ni izložio razloge zbog kojih smatra da je navedeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 3. ZPP. Naime, revizijske navode sud može ispitati u tzv. izvanrednoj reviziji samo ukoliko revident izložio razloge zbog kojih smatra da se radi o pitanjima važnim ne samo za donošenje odluke u konkretnom predmetu, već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tako prema navedenom nisu ispunjeni kumulativni uvjeti predviđeni čl. 382. st. 2. toč. 3. i st. 3. ZPP, pa revizija tužitelja nije dopuštena.

Iz iznesenih razloga, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. prosinca 2011.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.