Rev-309/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-309/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, Gordane Matadsić Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića, Miroslave Vekić i mr.sc. Olge Jelčić,kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, protiv tuženika B. D. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 1998. godine, broj XXVI Gž-7844/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. travnja 1997. godine, broj LXXXI-PN-1288/95, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 1998. godine broj XXVI Gž-7844/97-2 i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan platiti tužitelju iznos od 6.728,70 kuna po osnovi naknade štete s kamatom počev od 11. studenog 1994.godine pa do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 717,00 kuna..

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije dostavljen je, temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP) tužitelju, koji nije podnio odgovor na reviziju, i nadležnom državnom odvjetniku, koji se nije izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija je osnovana.

U postupku pred drugostupanjskim sudom učinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koje povrede ukazuje revident. Tuženik je po pri put u žalbi istakao:

- da je istina da je on dana 11. studenog 1994. godine lažno prikazao količinu tražene i izdane robe ( u pitanju je lažno prikazivanje 33 komada filtera za ulje i 62 komada filtera za gorivo u izdatniaci broj 968-753 od 11. studenog 1994.),

- da je to učinio u dogovoru sa šefom skladišta A.F.,

-da su tako radili više puta zbog administrativne sporosti i dinamike posla, i da je takav način rada zatekao prilikom dolaska na rad kod tužitelja,

-da tužitelju nije nastala šteta jer su sporni dijelovi ugrađeni u autobuse (vlasništvo tužitelja), što je poslije izvršene inventure i priznato.

U pogledu tako iznijetih novih činjenica i predloženih dokaza (tuženik je u žalbi predložio saslušanje svjedoka B.D.) u obrazloženju drugostupanjske presude se navodi da je očito neosnovana tužiteljeva tvrdnja da je krivotvorio izdatnicu u dogovoru sa šefom skladišta, jer da je to tako, onda ne bi bilo disciplinskog postupka i tuženik bi to iznio u disciplinskom postupku. U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (čl. 352. st. 1. ZPP), a nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upozoravaju nove činjenice ili novi dokazi (čl. 355. st. 2. ZPP). Drugostupanjski sud može u obrazloženju navesti razloge zbog kojih smatra da nove činjenice i novi dokazi ne ukazuju na to da bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, ali nije ovlašten bez održavanja rasprave utvrđivati istinitost činjenica koje su iznesene tek u žalbi (arg. iz čl. 370. st. 1. ZPP), a u konkretnom slučaju drugostupanjski sud nalazi da ne postoji dogovor između tužitelja i šefa skladišta o tome da se u izdatnicu unesu podaci koje tužitelj nije bio ovlašten unositi. U obrazloženju presude drugostuipanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (čl. 375. st. 1. ZPP). Žalbeni navod da tužitelju uopće nije nastala šteta, jer su sporni dijelovi ugrađeni u tužiteljeve autobuse, nije ocijenjen i o tome nisu navedeni bilo kakvi razlozi, a upravo je ta činjenica od odlučnog značaja. Ako bi bilo istinito da su dijelovi izdani iz skladišta temeljem izdatnice broj 968-753 ugrađeni u tužiteljeve autobuse, onda tužiteljeva imovina ne bi bila umanjena i samim tim ne bi mu nastala šteta u smislu čl. 155. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Zbog tih razloga ukinuta je, temeljem čl. 394. st. 1. ZPP, presuda drugostupanjskog suda i predmet vraćen tome sudu na ponovno suđenje, s tim da će prilikom ponovnog odlučivanja o žalbi tuženika ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja, posebno njegovu tvrdnju da tužitelju nije nastala šteta jer su sporni dijelovi ugrađeni u tužiteljeve autobuse.

U Zagrebu, 19. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.