Rev-2888/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2888/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja S. V. i S. N. iz S. B., zastupanih po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz S. B., protiv tužene P. b. Z., Poslovna jedinica S. B., radi novčanog potraživanja, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 27. lipnja 1990. br. Gž-650/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 23. veljače 1990. br. P-1956/89, u sjednici održanoj dana 4. travnja 1991.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice te se ukidaju presuda Okružnog suda u Slav. Požegi od 27. lipnja 1990. br. Gž- 650/90 i presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 23. veljače 1990. br. P-1956/89, i predmet vraća na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

O troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženici da tužiteljima u skladu s ugovorom o oročavanju deviznih sredstava od 21. studenog 1980. (list 3) obračuna deviznu kamatu po stopi od 10% godišnje koja je na dan 21. studenog 1989. iznosila 3.206 DEM, te da istu pripiše glavnici kao i da do kraja ugovorenog roka obračunava kamatu po istoj kamatnoj stopi od 10% godišnje, uz pripis glavnici, kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 3.380,00 dinara.

Protiv ove pravomoćne presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Pošto je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

10. Zakona o parničnom postupku, ovaj revizijski sud je ustanovio da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u konkretnom slučaju nepotpuno utvrdjeno. Nesporno je da su parnične stranke sklopile ugovor 21. studenog 1980. godine po kojem su tužitelji kao deponenti oročili u tuženoj banci iznos od 3.160,94 DEM na rok od 10 godina, a tuženica se obvezala da će za vrijeme važenja ovog ugovora plaćati tužiteljima kamatu na ta oročena sredstva po stopi od 10% godišnje, s tim da će obračun kamate vršiti godišnje unazad a dobiveni iznos pripisivati glavnici.

Sporno je da li je po tom ugovoru tužiteljima pripalo pravo na kamatu u devizama i počam od 1. siječnja 1984. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom ("Sl. list SFRJ", br. 70/83) - dalje ZID ZDPKOI.

Bez obzira na zaključeni ugovor o oročavanju navedenih deviznih sredstava kod tužene banke tužitelji su od 1. siječnja 1984. imali pravo na kamatu u stranoj valuti samo pod uvjetima odredbe čl. 19. ZID ZDPKOI kojom ne novelirana odredba čl. 91. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom ("Sl. list SFRJ", br. 15/77, 61/82, 77/82 i 34/83), prema kojoj noveli devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima gradjana i gradjansko- pravnim osobama ovlaštena banka plaća kamate u dinarima, osim na devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jugoslavenskih gradjana na privremenom radu u inozemstvu za vrijeme boravka u inozemstvu na koje se plaća kamata u devizama ili na njihov zahtjev, u devizama i dinarima odnosno dinarima.

U ovom slučaju radi se o trajnom pravnom odnosu oročavanja deviznih sredstava kod ovlaštene banke na 10 godina, a u suglasnosti sa pravilom imovinskog prava na trajne pravne odnose primjenjuju se novi prinudni propisi koji su derogirali propise koji su bili na snazi u vrijeme nastanka pravnog odnosa. Ovo pravilo nije u sukobu sa ustavnim načelom zabrane povratnog djelovanja zakona (čl. 211. st. 1. i 2. Ustava SFRJ), jer ovo načelo isključuje primjenu novog propisa na svršene pravne odnose, ali ne i na trajne pravne odnose. Na trajne pravne odnose primjenjuje se novi prinudni propis koji je derogirao raniji propis od časa kada je stupio na snagu, osim ako je novim propisom drugačije odredjeno. Kad se ne bi činila distinkcija bilo bi uvijek dopuštena primjena starog propisa na trajne pravne odnose u vrijeme kad važi novi prinudni propis koji je derogirao stari propis. Ovakvo rješenje po kom bi u isto vrijeme u istom pravnom sustavu važila dva oprečna prinudna propisa, zavisno od vremena kada je nastao trajni pravni odnos, ne bi bilo prihvatljivo sa stajališta načela jedinstva pravnog sustava. Izuzetak, u opravdanim slučajevima, može se predvidjeti samo novim propisom. Kako u ovom slučaju nije predvidjen takav izuzetak osim kada je riječ o deviznim štednim ulozima jugoslavenskih gradjana na privremenom radu u inozemstvu za vrijeme boravka u inozemstvu, proizlazi zaključak da tužitelji od 1. siječnja 1984. nemaju pravo na kamatu u devizama, ako se nisu nalazili na privremenom radu u inozemstvu, iako su na takvu kamatu bez obzira na to imali pravo u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora prema odredbi čl. 91. izvornog teksta Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom ("Službeni list SFRJ", br. 15/77), koji je tada bio na snazi.

Odluka Ustavnog suda Jugoslavije na koju se pogrešno pozivaju sudovi odnosi se na izmjenu kamatnih stopa prema samoupravnom sporazumu banaka o politici kamatnih stopa, a na izmjenu kogentnog zakona, prema izloženome, ne može se ni analogno primijeniti.

Zbog pogrešnog pravnog stava sudovi su propustili ispitati i ocijeniti da li su se u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom nalazili na privremenom radu u inozemstvu u smislu toga zakona odnosno člana 75. Zakona o deviznom poslovanju ("Sl. list SFRJ", br. _66/85, u slijedu izmjena i dopuna) i odgovarajućih odluka Saveznog izvršnog vijeća.

Tek nakon što se to ispita moći će se ocijeniti da li tužitelji i nakon stupanja na snagu ovih zakona imaju pravo zahtijevati od tuženice kamate na oročena devizna sredstva u devizama kako to oni smatraju ili u dinarima kako to smatra tuženica."

Trebalo je stoga, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti izjavljenu reviziju, ukinuti obje nižestepene presude i predmet vratiti na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

U ponovljenom postupku sudovi će postupiti prema odredbama čl. 377. st. 1. i 2. ZPP, koje se na odgovarajući način primjenjuju i na postupak u povodu revizije (čl. 399. ZPP).

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 4. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.