II Kž-342/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 342/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Katarine Buljan, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. O. K. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika u Zagrebu, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 1998. godine br. Kv-424/98 (K-125/98), u sjednici održanoj 28. srpnja 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP/97, ukinut je pritvor protiv opt. O.K., protiv kojeg je državni odvjetnik podnio optužnicu zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi 33. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika produlji po osnovi iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je pobijanim rješenjem utvrđeno da, nakon podignute optužnice, nema više osobitih okolnosti koje bi opravdale bojazan da će optuženik, boravkom na slobodi, dovršiti pokušano kazneno djelo, za što su dani valjani i prihvatljivi razlozi.

Naime, ne može se zanemariti značajna činjenica da je devet ispitanih svjedoka (list spisa, br. 66-76), koji su susjedi i poznaju i optuženika i oštećenika, istaknulo iznimno korektno i primjereno ponašanje optuženika kao njihova susjeda, a suprotno tome su ukazali na iznimno loše i neprimjereno ponašanje oštećenika, i prema njima i prema optuženiku, što je nova činjenica u odnosu na ranije rješenje ovog suda (list spisa, br. 87), a koja opovrgava tvrdnju žalitelja da postoji opravdana bojazan da će optuženik, boravkom na slobodi, dovršiti pokušano kazneno djelo.

Loša narav oštećenika ne može se uzimati kao osnov i na teret optuženiku da će dovršiti pokušano kazneno djelo (ako oštećenik bude provocirao optuženika), kako to neosnovano tvrdi žalitelj u žalbi.

Ni ranija osuđivanost optuženika (list spisa, br. 16 - zapisnik o ispitivanju osumnjičenika), s obzirom na narav tih djela, nije osobita okolnost koja bi opravdala bojazan da će on, boravkom na slobodi, dovršiti pokušano kazneno djelo.

Slijedom istaknutoga je pobijanim rješenjem pravilno utvrđeno da više ne stoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika po pritvorskoj osnovi iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP, po kojoj je bio u pritvoru u času podnašanja optužnice, a nema osnova ni po drugim pritvorskim osnovama primjenjivati mjeru pritvora protiv njega, te je ispravno pritvor ukinut.

Kako je, dakle, pobijano rješenje pravilno i zakonito, što nije dovedeno u dvojbu žalbenim prigovorima, trebalo je o žalbi državnog odvjetnika, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. srpnja 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Ante Potrebica v.r.