Rev-1599/1991 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-557/1991.

Rev-1599/1991

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Ivice Crnića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice S. N. iz V., koju zastupa P. S., odvjetnik iz V., protiv tuženika S. M. iz N., koga zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz V., radi utvrđenja zajednički stečene imovine, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 26.

X. 1989. br. Gž-3733/89, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 17. V. 1989, br. P-1247/87, i reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 12. VII. 1990. pod poslovnim, br. Gž-2539/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od dana 22. II. 1990. god. pod posl. br. P-1770/89, u sjednici održanoj dana 26. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 26. listopada 1989. godine pod poslovnim brojem Gž-3733/89 i revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 12. srpnja 1990. godine pod poslovnim brojem Gž-2539/90, kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Vukovaru od dana 10. V. 1989. godine odlučeno je kako slijedi:

"I. Utvrđuje se da su nekretnine i to kčbr. 209 oranica gornja sa 8027 m[2] upisane u z.u.663 k.o. N., kao i kčbr. 1117 oranica P. B. sa 1 ha 505 m[2] , te kčbr„ 1105 oranica pašnjak sa 2256 m[2] upisane u z.ul 945 k.o. N. zajednička imovina tužiteljice S. N. rođene V. iz V. i tuženog S. M. M. iz N. u jednakim omjerima, što je tuženi dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva navedenih nekretnina u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama na njeno ime i vlasništvo, jer će u protivnom takovu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica S. N. rođ. V. iz V. sa tuženim S. M. M. iz N. stekli zajednički nekretnine u z.ul. 945 k.o. N. kčbr. 1054 kuća i dvor u mjestu … sa 1313 m , te da je doprinos tužiteljice 8/17 dijela nekretnine, što je tuženi dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu za gruntovni prijenos istih nekretnina na ime i vlasništvo tužiteljice, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti presude."

Odlučujući o žalbi Okružni sud je svojom presudom djelomično potvrdio citiranu presudu općinskog suda i to u dijelu pod I, dok je u dijelu pod II prvostepenu presudu okružni sud svojim rješenjem ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica svoj odgovor na reviziju tuženika nije dala, a javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud je usvojio djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je utvrdio da su navedene nekretnine upisane u z.ul. 945 k.o. N., zajednička imovina stranaka sa doprinosom tužiteljice u sticanju ovih nekretnina u visini od 8/17 dijela, što da je tuženi dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu za prijenos istih nekretnina u gruntovne knjige na ime i vlasništvo tužiteljice, jer da će u protivnom istu ispravu zamijeniti ova presuda. Ova presuda potvrđena je presudom okružnog suda.

Protiv pravomoćne presude okružnog suda reviziju je ponovno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostepeni je sud u smislu odredbe iz čl. 390. ZPP izjavljenu reviziju dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu« ali tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika a javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. St. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenog dužnosti (čl. 386. ZPP) nije ostvaren. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP iz razloga što je presuda koja se revizijom pobija jasna, razumljiva, što ju je moguće ispitati, jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presuđenje.

Kako se u smislu odredbe iz čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to se ovaj revizijski sud nije upuštao u ispitivanje činjeničnih utvrđenja nižestepenog suda.

Nije sporno da nekretnine označene kao kčbr. 117 z.u. 663 k.o. N., kčbr. 1105 z.ul. 945 te kčbr. 209 z.ul. 663 sve k.o. N. predstavljaju imovinu koju su stranke Stekle tokom trajanja bračne zajednice (čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima "Narodne novine" br. 19/78 i 27/78 te prečišćeni tekst br. 51/89, u daljnjem tekstu: ZBPO).

S obzirom da u izjavljenoj reviziji na presudu okružnog suda od dana 12. VII. 1990. godine pod poslovnim brojem Gž-2539/90 tužitelj osporava samo utvrđenje doprinosa tužiteljice u sticanju nekretnina označene kao kčbr. 1054, u naravi kuća i dvor u mjestu, iznad 1/3 dijela, ukazuje se da nije sporno da su i kuća i. dvor podignuti na navedenoj nekretnini, zajednička imovina stranaka stečena tokom trajanja njihove bračne i vanbračne zajednice.

Dakle, u odnosu na navedene nekretnine sporno je pitanje koliki je udio svake od stranaka.

Ovo sporno pitanje valjalo je raspraviti u smislu odredbe iz čl. 287. ZBPO.

Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO).

Kada postoji spor koliki je doprinos bračnih drugova u istjecanju zajedničke imovine, tada udio svakog od bračnih drugova sud određuje na način da vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 287. st. 2. ZBPO).

Nije sporno da su stranke živjele najprije u vanbračnoj zajednici od 1953., a zatim od 1959. do 2. IV. 1987. godine u bračnoj zajednici. Tada je njihov brak razveden« U braku stranaka rođeno je dvoje djece.

Nije sporno da kroz vrijeme zajedničkog življenja tužiteljica nije bila u radnom odnosu, za razliku od tuženika koji je bio u radnom odnosu.

Sudovi su utvrdili da su stranke bile izuzetno vrijedni ljudi; tužiteljica je, pored brige u domaćinstvu, oko čuvanja i odgoja djece, vodila brigu oko stoke, radila na poljoprivrednom imanju, odlazila na nadnice, a kod utvrđenja da je tuženik u brakorazvodnoj parnici (str. 14 spisa) naveo da tužiteljici priznaje pravo vlasništva na 1/2 zemlje odnosno "2 kj od 4 kj zemlje" prema stavu ovog revizijskog suda nižestepeni sudovi su valjano primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je udio tužiteljice u sticanju nekretnina koje u naravi predstavljaju oranice podjednak udjelu samog tuženika.

U pogledu nekretnina i to kuće i dvorišta označene kao kčbr. 1054 k.o. N. pored iznesenog utvrđenja, sud je utvrđujući vrijednost zemljišta na kojem je podignuta zgrada kao i vrijednost materijala koji je iskorišten prilikom gradnje nove zgrade koja predstavlja zajedničku imovinu stranaka, kao poseban doprinos tuženika, valjano primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da ovaj poseban doprinos tuženika iznosi 1/17 ili 6%. Zbog toga je udio tužiteljici u sticanju ove nekretnine 8/17 i za taj dio je usvojen njen tužbeni zahtjev.

Iz svega što je naprijed iznijeto, proizlazi da su sudovi valjano primijenili materijalno pravo, a kako tokom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako one na koje sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni one na koje je ukazivao tuženik, to je revizije tuženika valjalo pozivom na

:

odredbu iz čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovane.

U Zagrebu, 26. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.