Rev-987/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-987/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Đ. kojeg zastupa S. A., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika ZOIO C. F. Đ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 28. rujna 1989. br. Gž-3331/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 24. travnja 1989. br. P-824/86, u sjednici održanoj dana 21. veljače 1991.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, ukidaju nižestepene presude i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom prvostepenog suda odbijen je, tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom a drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu prvostepenog suda potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene prigovore u reviziji se navodi da nije bilo razloga da se otkloni prijedlog da se u pogledu spornog pitanja - načina na koji je došlo do sudara vozila iz kojeg tužitelj potražuje spornu štetu -provede rekonstrukcija i zatraži mišljenje prometnog vještaka. Tužitelj u toku cijelog postupka tvrdi da je do nezgode došlo njemu u desnom zavoju prilikom mimoilaženja sa šleperom koji je sjekao zavoj, kako je i morao postupiti s obzirom na karakteristike tog teretnog vozila. Smatra da je s obzirom na manjkavo proveden uviđaj nakon nezgode na kojem on nije bio prisutan, a niti je saslušan u ovom postupku kao stranka trebalo sporne okolnosti razriješiti putem vještaka. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Sporno činjenično pitanje u ovoj pravnoj stvari od kojeg ovisi i pravilnost pravnog zaključka - krivnje za štetni događaj od 12. kolovoza 1983. godine iz koje tužitelj potražuje štetu, je pitanje kako je došlo do sudara osobnog i teretnog vozila prilikom mimoilaženja na dijelu ceste K.-Đ. pred ulaskom u Đakovo.

Sudovi su doduše na to pitanje odgovorili onamo da su utvrdili da je kritične zgode na lijevu stranu kolnika prešao vozilom tužitelj i prednjom lijevom stranom udario u bočnu stranu teretnog vozila. Navedeni činjenični zaključak sud temelji na rješenju suca za prekršaje kojim je tužitelj proglašen krivim jer da prilikom mimoilaženja "sa svoje lijeve strane nije ostavio dovoljno razmaka" te na iskazu svjedoka D. R. koji je obavio uviđaj na licu mjesta nakon prometne nezgode i podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a koji je iskazao da je analizom tragova (kojih?) zaključio da je sa svojim vozilom na lijevu stranu kolnika prešao tužitelj. Pri tom sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka V. D. suputnika u vozilu tužitelja koji je iskazao da se kritične zgode teretno vozilo zateklo na njihovoj prometnoj traci. Prvostepeni sud naime cijeni da taj "utisak" svjedoka nije točan jer da suprotno proizlazi iz iskaza R. D.. Druge dokaze taj sud nije provodio s time da je uvid u prekršajni spis ostao bez uspjeha jer se spis nije mogao pronaći, a kraj činjenice da je protiv rješenja Suca za prekršaje tužitelj izjavio žalbu ostalo je, dakako, i otvoreno pitanje pravomoćnosti tog rješenja.

U navedenoj procesnoj situaciji tužitelj je u žalbi predložio da se provede rekonstrukcija te zatraži mišljenje prometnog vještaka što je drugostepeni sud otklonio uz razlog da je rekonstrukcija nemoguća i da se s njom ništa bitno drukčije ne bi moglo utvrditi jer da su uvjeti na cesti promijenjeni a prisustvo stranog vozača i teretnog vozila da nije moguće osigurati.

Opravdanost se navedenih razloga drugostepenog suda međutim, ne može ispitati jer nije vidljivo u čemu su to u bitnom izmijenjeni uvjeti na cesti zbog kojih uviđaj ne bi mogao pružiti realnu sliku lica mjesta u pogledu podataka koji se tiču dionice ceste, njezine širine i karakteristika te zbog čega bi bilo nemoguće osigurati vozilo istih karakteristika kao što je kritične zgode bilo teretno strano vozilo kada je ono poznato kao i vozač. Naime, za rekonstrukciju i nije potrebno da sudjeluje isto strano vozilo, ve ć je dovoljno da se osigura vozilo istih karakteristika, a nije vidljivo iz razloga drugostepene presude zbog čega bi to bilo nemoguće.

Otklanjajući, dakle, uz navedene, razloge opravdanost kojih se ne može sa sigurnošću ispitati, po tužitelju istaknut prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s time u svezi dokazne prijedloge drugostepeni je sud po ocjeni ovoga suda počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 7. ZPP koja je utjecala na pravilnost suđenja a zbog čega je valjalo temeljem čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestepene presude i predmet vratiti na ponovno, odlučivanje s time da se u nastavku postupka po prijedlogu tužitelja izvrši rekonstrukcija uz sudjelovanje vještaka prometne struke te da na licu mjesta svjedok R. Đ. pokaže, ako se sjeća, tragove koje je kritične zgode zatekao i objasni o kakvim je tragovima bilo riječ, da se pribave također podaci o oštećenju stranog vozila kao i sva druga dostupna dokumentacija kako bi se prometnom vještaku pružilo što više podataka potrebnih da da stručan nalaz i mišljenje o spornom činjeničnom pitanju - zbog čega je došlo do sudara vozila prilikom njihova mimoilaženja.

Nakon što se dopuni postupak u iznijetom pravcu sud će o osnovanosti tužbenog zahtjeva ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 21. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.