Rev-1495/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, mlt. I. M. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici I. M. iz Z., zastupana po D. R. i M. M., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. prosinca 1996. godine, broj Gž-6701/96-2, kojom je potvrđena, presuda Općinskog suda u Zagrebu, od 10. lipnja 1996. godine, broj Pn-6906/95, u sjednici vijeća održanoj dana 04. travnja 200l. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1495/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ocjenjujući utvrđene pravno relevantne činjenice i okolnosti, a imajući u vidu dob tužitelja (10 godina), vrstu ozljeda, postotak smanjenja životne aktivnosti i zaostale trajne posljedice, nižestupanjski su sudovi, i po ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno primijenili materijalno pravo i odredbu čl. 200. zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” 53/91 i dr. – dalje ZOO) dosudivši tužitelju na ime naknade štete zbog smanjenja životne aktivnosti 20.000,00 kuna.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1495/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, mlt. I. M. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici I. M. iz Z., zastupana po D. R. i M. M., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. prosinca 1996. godine, broj Gž-6701/96-2, kojom je potvrđena, presuda Općinskog suda u Zagrebu, od 10. lipnja 1996. godine, broj Pn-6906/95, u sjednici vijeća održanoj dana 04. travnja 200l. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija tuženice prihvaća se kao djelomično osnovana, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. prosinca 1996. godine br. Gž-6701/96-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 1996. godine, u dijelu pod toč. 1 izreke kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju daljnji iznos od 13.000,00 kuna (preko iznosa od 35.498,60 do iznosa od 48.498,60 kuna i sudi:
I Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 13.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama, kao neosnovanim.
II Tužena je dužna platiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.849,00 kuna, u roku od 15 dana.
U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod toč. 1 izreke, kojom je naloženo tuženiku da plati ml. tužitelju iznos od 48.498,60 kuna sa kamatama tekućim od 11. lipnja 1996. godine do isplate, po stopi koju određuje Uredba o visini stope zatezne kamate, te mu naknadi parnični trošak u iznosu od 5.589,87 kuna, sve u roku od 15 dana.
Protiv presude suda drugog stupnja tužena je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne odluke o trošku.
Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odluku o troškovima postupka u smislu revizijskih navoda uz naknadu troškova sudskih pristojbi.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da su nižestupanjskim odlukama tužitelju previsoko dosuđeni iznosi naknade štete po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti (dosuđeno 20.000,00 kuna - revizijom se pobija 8.000,00 kuna), po osnovu pretrpljenog straha (dosuđeno 13.000,00 kuna - revizijom se pobija 9.000,00 kuna), po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova (dosuđeno 8.000,00 kuna – revizijom se pobija 6.000,00 kuna), te po osnovi naknade štete za tuđu pomoć i njegu.
U postupku je utvrđeno da je ml. tužitelj u štetnom događaju zadobio udarne ozljede i natučenje glave sa podljevima krvi, potres mozga, udarne ozljede lijevog ramena, te trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja su, koji je u vrijeme štetnog događaja bio star 10 godina, zaostale trajne posljedice, a očituju se u vidu smetnji koncentracije, reduciranoj mentalnoj efikasnosti, glavoboljama i vrtoglavicama, što je popraćeno dizritmičkim promjenama u EEG nalazu. Smanjenja opća, životna i radna sposobnost tužitelja iznosi 10 %.
Zbog zadobivenih ozljeda trpio je fizičke boli jakog intenziteta osam dana, srednje jakog 10 dana te manjeg 30 dana. Tijekom liječenja trpio je neugodnosti zbog RTG snimanja glave, ramena i vrata, imobilizacije vrata i provođenja fizikalne terapije. Pretrpio je i jaki strah u trajanju od 7 dana, manji 10 dana,što je kod tužitelja razvilo strah od prometa.
Utvrđeno je također da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od šest tjedana po 5 sati dnevno, što ukupno iznosi 210 sati, koju pomoć su pružali otac i baka.
Ocjenjujući utvrđene pravno relevantne činjenice i okolnosti, a imajući u vidu dob tužitelja (10 godina), vrstu ozljeda, postotak smanjenja životne aktivnosti i zaostale trajne posljedice, nižestupanjski su sudovi, i po ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno primijenili materijalno pravo i odredbu čl. 200. zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” 53/91 i dr. – dalje ZOO) dosudivši tužitelju na ime naknade štete zbog smanjenja životne aktivnosti 20.000,00 kuna.
No, imajući u vidu intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha i ostale okolnosti slučaja, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 200. ZOO dosudivši tužitelju na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 12.000, 00 kuna, te na ime pretrpljenog straha iznos od 13.000,00 kuna.
Prema ocjeni ovog revizijskog suda primjerenu i pravičnu novčanu naknadu primjenom odredbe čl. 200. ZOO, za pretrpljeni strah predstavlja iznos od 5.000 kuna, te za pretrpljene fizičke boli iznos od 7.000,00 kuna.
Nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo iz čl. 195. st. 1. ZOO dosudivši tužitelju na ime naknade troškova tuđe pomoći i njege iznos od 3.498,60 kuna, koji iznos odgovara broju od 210 sati, prema vrijednosti od 16,66 kuna po satu, koju cijenu sata su pravilno utvrdili prema netto cijeni za jedan sat takve usluge, u mjestu u kojem je pomoć pružana.
Iz navedenih razloga, a kako u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, revizija tuženice je prihvaćena kao djelomično osnovana i temeljem odredbe čl. 395. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Tužitelj je ovako djelomično preinačenom presudom uspio sa tužbenim zahtjevom u omjeru od 47%, te mu je priznat parnični trošak srazmjerno uspjehu u parnici, u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 04. travnja 2001. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.