II Kž-66/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 66/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tanje Pavelin Borzić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. prosinca 2009. broj Kv-I-898/09 (K-255/09) o produljenju pritvora nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 4. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženika R. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podnesene nepravomoćne optužnice protiv optuženog R. K., zbog kaznenog djela protiv imovine iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik, putem branitelja H. Z., odvjetnika iz Z. te se predlaže ukinuti pobijano rješenje i optuženika odmah pustiti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, te da se navedena svrha u konkretnoj situaciji ne bi mogla ostvariti, nekom drugom blažom mjerom, kako se to predlaže u žalbi.

II Kž 66/10-3

Naime, optuženiku se podnesenom nepravomoćnom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo protiv imovine iz članka 218. stavak 2. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik i počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Optuženik je do sada u četiri navrata osuđivan, od čega i zbog kaznenih djela sa elementima nasilja i kaznenih djela protiv imovine, pa njegova dosadašnja osuđivanost ukazuje da je u tijeku ranijeg života svojim ponašanjem učestalo dolazio u sukob sa zakonom. Pritom ne smije se također zanemariti okolnost da je djelo za koje se optuženik tereti počinjeno u vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude koja je prema njemu primijenjena presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ko-3184/07 (pravomoćna 25. srpnja 2008.).

Naprijed opisano ponašanje optuženika povezano sa provedenim vještačenjem u kojem se navodi da je kod optuženika prisutno višegodišnje uzimanje različitih psihoaktivnih tvari (alkohol, psihostimulansi, opijati), tako da se razvio sindrom ovisnosti politoksikomanskog tipa sa dominacijom ovisnosti heroinskog reda, predstavlja upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik, boravkom na slobodi, mogao ponoviti kazneno djelo.

Budući da je žalba optuženika neosnovana, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 4. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Tanja Pavelin Borzić, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.