Rev-2144/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2144/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, Davorke Lukanović- Ivanišević i Gordane Matasić-Špoljarić, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz V. G., zastupane po D. K.-Ž. i H. Z., odvjetnicima iz Z., protiv tužene V. D. iz Z., zastupane po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. veljače 1998. godine, br. V Gž-8014/96., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. rujna 1995. godine, br. P-504/94., u sjednici održanoj dana 4. rujna 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da plati tužiteljici kunsku protuvrijednost iznosa od 8.000 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate, sa zateznom kamatom po stopi koju banke plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju tekućom od 17. lipnja 1985. godine, pa do isplate, te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.110,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužene drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio provostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude, te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju predlažući da se revizija tužene odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda, a tako i presuda suda prvog stupnja nemaju takvih nedostataka da se ne mogu ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP), koju tužena ističe.

Naime, u pobijanoj presudi, a tako i presudi suda prvog stupnja navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni kontradiktornost u ocjeni odlučnih činjenica.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužena tužiteljici na ime kupoprodajne cijene isplatila 8.000 DEM, te da je ugovor o prodaji raskinut.

Također je utvrđeno, a što nije ni sporno da tužena nije vratila ono što je primila na ime kupoprodajne cjene.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je presuđeno da tužena vrati ono što je primila na temelju ugovora koji je raskinut (čl. 132. st. 2. ZOO).

Nije pak pogrešno primjenjeno materijalno pravo na štetu tužene, kada je tužiteljici dosuđena kunska protuvrijednost iznosa strane valute prema srednjem tečaju na dan isplate, jer je tužiteljica imala pravo tražiti protuvrijednost strane valute po prodajnom tečaju te valute na dan isplate koji je viši od srednjeg tečaja.

Isto tako, nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužene kada je zatezna kamata tužiteljici priznata po stopi koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju na tu valutu sve od vremena kada je tužena primila novac tj. od 17. lipnja 1985. godine, jer je tužiteljica za razdoblje do 7. listopada 1989. godine imala pravo na veću zateznu kamatu i baš kamatu koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u DEM oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.

Inače navodi revizije u biti se svode na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i baš na tvrdnju da je iznos koji je platila tužiteljica tuženoj kapara, a koju tvrdnju tužena u tijeku postupka nije uspjela dokazati i koja je suprotna pismenoj izjavi u kojoj se ne govori o plaćanju kapare, već isplati određenog iznosa s time da će ostatak cijene biti isplaćen prilikom useljenja (dakle, o plaćanju dijela cijene).

Revizijom se pak ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Prema tome, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navednog temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. rujna 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.